1               Poslovni broj: Kž-124/2024-6

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću  sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženog R. B. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-90/2019-26 od 9. studenog 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2024., u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Slobodanke Radulović, a u odsutnosti optuženika i braniteljice optuženika Đ. L., odvjetnice iz O.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. B. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi R. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma  iz čl. 326. st. 1.  KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od  jedne godine te mu je na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se ista kazna neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme  uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. studenog 2018. do 20. prosinca 2018.

 

 

 

 

1.2. Na temelju čl. 270. st. 1. i 2.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP), M. H. ima se vratiti mobitel marke Samsung Galaxy JI IMEI broja ..., bez SIM kartice, koji je od njega oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Službe kriminalističke policije ser. broja 00119863 od 21. studenog 2018.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a  optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a optuženik je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv privatnosti, narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11.

 

1.5. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-a oštećenica M. P. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. KZ/11. te da mu se izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Žalbu je podnio i optuženi R. B. po braniteljici Đ. L., odvjetnici iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Braniteljica optuženika u žalbi je zatražila da se izvijesti braniteljicu i optuženika o sjednici drugostupanjskog vijeća, pa je ista održana u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Slobodanke Radulović koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, a u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika i braniteljice optuženika.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

 

 

 

7. Iako se uopćeno u žalbi optuženika navodi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 7. i toč. 11. ZKP-a isti žalbeni navodi nisu obrazloženi, već iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik analizira izvedene dokaze  i smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

 

8. Suprotno žalbenim navodima optuženika, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanih svjedoka službenika policije Ž. C., D. P. i V. Ž. koji su obavljali svoju dužnost u vezi utvrđivanja identiteta stranih državljana, ilegalnih migranata, zbog njihovog nedozvoljenog kretanja u Republici Hrvatskoj, a posebno iz zapisnika o prepoznavanju u kojem su ti strani državljani, svjedoci B. A., M. H. i A. B., prepoznali optuženika kao osobu koja je za određenu novčanu  naknadu prevezao tri ilegalna migranta, koji su nelegalno ušli u Republiku Hrvatsku i odvezao ih u blizinu granice sa Slovenijom,  a o čemu su ovi svjedoci iskazivali i na dokaznom ročištu kod suca istrage. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je neprihvatljiva i neživotna obrana optuženika da on ni na koji način nije sudjelovao u toj nelegalnoj djelatnosti već da je ilegalne migrante samo viđao u prolazu u šumi gdje je imao kontejner budući se bavi izradom drva i ponekad bi im dao hranu i piće.

 

8.1. U pravu je optuženik kada navodi da svjedoci, strani državljani, nisu ispitani na kontradiktoran način, već samo pred sucem istrage bez nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, ali prvostupanjska presuda u tom osuđujućem dijelu se ne temelji samo na njihovim iskazima, već i na zapisnicima o prepoznavanju i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od svjedoka M. H., mobilnog telefona i zapisnika o očevidu na tom telefonu, na kojem je pronađena fotografija vozila kojim su prevezeni strani državljani nakon što su nelegalno ušli na područje Republike Hrvatske, a očito se radilo o osobnom vozilu koje je tada koristio optuženik, te je kao kontakt osobe za prijevoz naveden i nadimak optuženika.

 

9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, bez obzira što više nije bio u mogućnosti na raspravi ispitati svjedoke strane državljane koji su ispitani na dokaznom ročištu jer te osobe više nisu na području Republike Hrvatske te nije poznato gdje sada borave, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11., jer je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj.

 

10. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da nema dokaza da bi optuženik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 141. st. 1. KZ/11., jer iz zapisnika o očevidu proizlazi da je provaljeno u kuću oštećenice M. P. u kojoj su boravili ilegalni imigranti, te da iz iskaza svjedoka M. H. proizlazi da bi to učinio optuženik kada se jače oslonio na vrata gornjim dijelom tijela i ramenom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da isti dokazi nisu dostatni da bi se utvrdilo da je upravo optuženik neovlašteno prodro u tuđi dom. Naime, iz iskaza oštećenice M. P., koji analizira prvostupanjski sud, proizlazi da je u tom razdoblju bilo učestalo „provala”

 

odnosno nasilnih ulazaka u njenu kuću, jer je kuća na ruti ilegalnih migranata, tako da se samo na iskazu nekonfrontiranog svjedoka M. H. na dokaznom ročištu ne može temeljiti osuđujuća presuda, dok činjenica da je na provalan način netko ušao u kuću oštećenice nije dostatan dokaz da je to učinio upravo optuženik, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud optuženika na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe za to kazneno djelo.

 

11. U žalbi zbog odluke o kazni državni odvjetnik nalazi da je optuženiku izrečena preblaga kaznena sankcija i da nije bilo uvjeta da mu se izrekne uvjetna osuda jer je prvostupanjski sud podcijenio društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela i dosadašnju prekršajnu kažnjavanost optuženika, pa smatra da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja, dok se u žalbi optuženika, iako je izjavljena i zbog odluke o kazni, posebno ne obrazlaže ta žalbena osnova.

 

11.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, po ocjeni drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen, te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od četiri godine, kao u izreci pobijane presude, primjerena je težini i posljedicama kaznenog djela i ličnosti optuženika, te sud nalazi da se svrha kažnjavanja može ostvariti i izrečenom sankcijom.

 

11.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i primjereno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, tako da i drugostupanjski sud nalazi da je kao olakotno trebalo cijeniti da optuženik prema izvodu iz kaznene evidencije nije osuđivan, a kako se radi o osnovnom obliku ovog kaznenog djela, izrečena sankcija sukladna je propisanoj kazni za to kazneno djelo.

 

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, ali i težinu počinjenog kaznenog djela koje je sve učestalije, kao i protek vremena od gotovo šest godina od počinjenja djela, ovo vijeće nalazi da je izrečena kaznena sankcija primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i ličnosti optuženika, tako da nije osnovana niti žalba optuženika na izrečenu sankciju, a niti žalba državnog odvjetnika, koji smatra da bi mu bilo nužno izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

 

12.1. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da će se izrečenom uvjetnom osudom s duljim rokom provjeravanja od četiri godine, dakle i bez izvršenja kazne zatvora, utjecati na optuženika da ne čini nova kaznena djela, jer mu u protivnom može biti opozvana uvjetna osuda, ali i na sve druge kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i o pravednosti kažnjavanja.

 

13. Budući žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane   presude  nisu  nađene   povrede  zakona  iz  čl. 476. st. 1. ZKP-a  na  koje

 

 

 

 

 

 

 

drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar,  25. rujna 2024.