- 1 -              III Kr-123/2024-3

Broj: III Kr-123/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. Z. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2021. broj K-885/2020 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 8. veljače 2023. broj Kž-540/2021-10, u sjednici održanoj 18. rujna 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog J. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2021. broj K-885/2020 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 8. veljače 2023. broj Kž-540/2021-10 osuđen je J. Z. zbog počinjenog kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

2. Protiv te presude osuđenik je osobno i pravovremeno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodeći uvodno zakonske osnove zbog kojih se podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „donese pravednu i oslobađajuću presudu jer se ne osjeća krivim“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/2022. - dalje: ZKP/08.-22.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 25. ožujka 2024. pod brojem Ksm-DO-40/2024, s prijedlogom da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Iako osuđenik u podnesenom zahtjevu uvodno ne precizira iz koje zakonske osnove podnosi ovaj izvanredni pravni lijek, iz samog sadržaja zahtjeva proizlazi da je on prvenstveno podnesen iz osnove navedene u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-22. s obzirom na to da podnositelj zahtjeva smatra da je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika, dakle, iz osnove predviđene u članku 469. točki 1. ZKP/08.-22. (je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo).

6.1. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik navodi kako je pravomoćnom presudom pogrešno utvrđeno da on tijekom inkriminiranog događaja nije postupao u nužnoj obrani s obzirom da je on stolicu bacio prema oštećenom T. Z. jer je bio u strahu od njega i kako bi se na taj način obranio od predstojećeg napada s njegove strane. Tvrdi da je tako postupio isključivo iz razloga jer je imao osjećaj da ga on želi napasti i udariti te je reagirao na navedeni način kako ne bi došlo do većeg sukoba između njih dvojice.

6.2. Međutim, iako podnositelj zahtjeva sadržajno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-22., takvim svojim tvrdnjama on zapravo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postupanje optuženika i osuđenika tempore criminis, kao što i u preostalom, većem i pretežitom dijelu ovog izvanrednog pravnog lijeka (stranica 7. do 31. obrazloženja), polemizira s pravilnošću utvrđenog činjeničnog stanja i osporava zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na utvrđene odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu. Stoga se ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, kojima se osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude te se ponovno postavlja pitanje eventualnog postupanja optuženika u nužnoj obrani, po ocjeni ovog suda, u biti, kao i u prethodno iznesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira i osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi i na taj se način, mimo uvjeta propisanih u zakonu, nastoji ishoditi njegova preocjena u trećem stupnju. Navod osuđenika o povredi kaznenog zakona na njegovu štetu, a koje se u biti svodi na njegovo viđenje činjeničnog stanja drugačijeg od onog kako je utvrđeno u pravomoćnoj presudi, predstavlja ponovno polemiziranje sa činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda prvog i drugog stupnja, pri čemu isti i nadalje ustrajava u svojim žalbenim tvrdnjama kako su sudovi, na temelju provedenih dokaza, trebali na drugačiji i za njega povoljniji način utvrditi činjenično stanje od onog kako je ono utvrđeno u pravomoćnoj presudi. Međutim, pritom podnositelj zahtjeva u potpunosti zanemaruje činjenicu da se postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08.-22. prosuđuje isključivo i jedino prema onom i onakvom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom presude, a ne prema onom činjeničnom stanju koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, trebalo utvrditi tijekom dokaznog postupka. U ovom konkretnom kaznenom predmetu i prvostupanjski i drugostupanjski sud su na ono činjenično stanje koje je utvrđeno izrekom presude pravilno primijenili kazneni zakon.

6.3. Kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.-22.), ali se ne može podnositi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno okolnosti koje se tiču činjeničnih utvrđenja, to uslijed navedenog nije ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđena člankom 469. točkom 1. ZKP/08.-22., na koju se osuđenik u ovom dijelu zahtjeva sadržajno neosnovano poziva, zbog čega nije niti ostvaren razlog za pobijanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-22.

7. U nastavku zahtjeva osuđenik navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 421. stavkom 1. ZKP/08.-22. s obzirom da je odbijen dokazni prijedlog obrane da se u dokaznom postupku ispita u svojstvu svjedoka T. P. i to na okolnosti je li i ranije bilo sukoba između optuženika i oštećenika, boji li se optuženik oštećenika te jesu li realni navodi optuženika o strahu od oštećenika i njegovom postupanju u nužnoj obrani, zbog čega je, po njegovoj ocjeni, činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, a takvu je odluku potvrdio i drugostupanjski sud.

7.1. Međutim, niti u ovom dijelu zahtjeva osuđenik nije u pravu.

7.2. Naime, ovakvim navodima zahtjeva u bitnome se ponavljaju prigovori izneseni u žalbi protiv prvostupanjske presude na koje je sud drugog stupnja u svojoj presudi odgovorio i otklonio ih kao neosnovane, time da su ti prigovori u žalbi bili podvedeni pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, iako se kao razlog za podnošenje ovog zahtjeva ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi članka 421. stavka 1. ZKP/08.-22., a iz kojeg razloga se, sukladno članku 517. stavku 1. ZKP/08.-22., niti ne može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, zapravo se i sadržajno opet radi o preispitivanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, s tim u vezi, već je ranije rečeno da navodi zahtjeva kojima se osporava odnosno pobija činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi ne mogu biti predmetom razmatranja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka jer se time, mimo taksativno navedenih razloga iz članka 517. stavka 1. ZKP/08.-22., u odnosu na navedene okolnosti pokušava ishoditi odluka suda u trećem stupnju.

8. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni J. Z. u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.), odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. rujna 2024.

                                                                                                                Predsjednik Vijeća:

                                                                                                                Dražen Tripalo, v.r.