1

Poslovni broj: Gž-1440/2024-

Poslovni broj: Gž-1440/2024-

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

               R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić u pravnoj stvari tužitelja E. A. iz L., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Z. i I. Z. B., odvjetnicama iz L., protiv tuženika E. & S. b. d.d. OIB: …, R., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., K. & p. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući  o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-1825/2019-11 od 4. srpnja 2024., 18. rujna 2024.,

      r i j e š i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-1825/2019-11 od 4. srpnja 2024. potvrđuje.

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

      Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) predlažući da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili  da se rješenje preinači, uz obvezu tužitelja na naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da su stranke 11. siječnja 2006. sklopile ugovor o kreditu broj: …. te da su u slučaju spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, koja odredba, kao unaprijed formulirana od strane tuženika, nije bila posebno pregovarana, pa tužitelji nije mogao utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj radi zaštite svojih prava imao visoke troškove dolaska na sud, to imajući u vidu odredbe čl. 96. st. 1., čl. 98. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i 125/07 – dalje ZZP/07), koje odredbe sadrže i čl. 49., čl. 51. i čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19- dalje ZZP/14) zaključuje da se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi. Pri tome se poziva i na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva) te praksu suda Europske unije iz presude u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 od 27. lipnja 2000.

4.1. Isto tako, poziva se i na odredbu čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje ZPK) te Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019.

5. Nadalje, upućuje na odredbu čl. 59. ZPP-a utvrđenjem da činjenica da je u sudskom registru upisano samo sjedište tuženika, a da nije upisana poslovna jedinica kao podružnica u L., nije odlučna za ocjenu mjesne nadležnosti suda u smislu citirane odredbe čl. 59. ZPP-a iz razloga što se svaka poslovna jedinica za razliku od podružnice ne upisuje u sudski registar, odnosno da se pojam podružnice ne može poistovjetiti s pojmom poslovne jedinice; naime, svako obavljanje djelatnosti izvan sjedišta društva ne znači da društvo mora imati podružnicu. Stoga, polazeći da poslovni prostor tuženika u L., u kojem je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, jest poslovna jedinica u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a, te prethodno navedena utvrđenja, donosi pobijano rješenje.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi donošenjem pobijanog rješenja bile počinjene apsolutno bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, budući da je u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti strankama omogućeno raspravljanje pred sudom putem podnesaka i na pripremnom ročištu 4. srpnja 2024., čime je osigurana kontradiktornost postupka u pogledu tog prigovora. Isto tako, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti, te je rješenje moguće ispitati.

6.1. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a.

7. Nadalje, iako se u obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja trebao pozvati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- dalje ZZP/03) budući da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 11. siječnja 2006., dakle, za važenja tog Zakona, isto nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

7.1. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. ZZP/03 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

7.2. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.3. Identične odredbe sadrže čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07, te čl. 49. st. 1. i 2., čl. 51. i čl. 55. st. 1. ZZP/14.

8. Pri tome se, a radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja tuženika upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu u kojem se prvostupanjski sud poziva na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., praksu suda Europske unije iz presude u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 od 27. lipnja 2000., te zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenog 2020.

9. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke člankom 16. ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, odnosno suda u R.. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovoga suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi s obzirom na njegovo prebivalište u L. (navedeno u narečenom ugovoru o kreditu i u tužbi, zbog čega se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu), radi ostvarivanja svojih prava, trebao putovati na sud u R., u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužitelja i L. u jednom pravcu (61,59 km), bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u R..

10. Stoga se u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništavoj ugovornoj odredbi sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03.

11. Prema tome, kada je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženika nepoštena i ništetna, tada se nadležnost za suđenje procjenjuje prema pravilima čl. 46., 48. i 59. ZPP-a. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, prema odredbi čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

12. Iz dokumentacije dostavljene u spis, i to Aneksa broj 1. ugovora o kreditu od 11. siječnja 2006., Obavijesti o izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (list 22.- 33  spisa), Obrasca za prihvat izračuna konverzije kredita sa valutnom klauzulom u eur (list 51 spisa), proizlazi da je ugovor o kreditu sklopljen u L., gdje se nalazi poslovnica tuženika.

13. Prema tome, u konkretnom slučaju primjenom naprijed citiranih odredbi ZPP-a za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan može biti ili Općinski sud u Rijeci kao sud u mjestu sjedišta tuženika kao pravne osobe, odnosno Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, kao sud u sjedištu poslovne jedinice (filijale) tuženika u odnosu na koji je nastao spor koji se vodi u ovom postupku.

14. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog ugovora o kreditu (jer tužitelj smatra da je zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu preplatio kredit pa zahtjeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice u kojoj je ugovor sklopljen, pa kako je tužitelj podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu izabrao da o sporu stranaka odlučuje sud na čijem se području nalazi navedena poslovna jedinica, a ista se nalazi na području mjesne nadležnosti navedenog prvostupanjskog suda, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

15. Iz ovih je razloga rješenje suda prvog stupnja potvrđeno i na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

U Rijeci 18. rujna 2024.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić v.r.