1                                    Poslovni broj: Kž-134/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv okrivljene J. J. S., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. i 1. i čl. 147. st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja O. dom K., T., od 15. ožujka 2023., protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-179/2017 od 24. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,

p r e s u d i o   j e

Žalba privatnog tužitelja O. doma K. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje ZKP) okr. J. J. S. oslobodio je optužbe da bi počinila kazneno djelo  protiv privatnosti, klevete, opisano po čl. 149. st. 2. i 1. KZ-a, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ-a i kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 2. i 1. KZ-a, a kažnjivo po čl. 147. st. 2. KZ-a.

2. Temeljem odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. u svezi čl. 149. st. 3. ZKP-a, privatni tužitelj je na ime paušalnog troška dužan platiti iznos od 100,00 eura, a koje je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok će o ostalim troškovima postupka sud odlučiti naknadno.

3. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj, putem svoje opunomoćenice  A. G., odvjetnice iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. toč. 1. ZKP-a, povrede kaznenog zakona iz čl. 467. toč. 2. ZKP-a, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud  presudu ukine i uputi predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, privatni tužitelj u žalbi ističe da je sud dio iskaza svjedoka L. K. koji je naveden pod točkom 7. žalbe izostavio u pobijanoj presudi, a kako se odnosi upravo na odlučnu činjenicu, sudjelovanje okrivljene u emisiji P. a o odlučnoj činjenici postoji znatna proturječnost između onoga što se o sadržaju iskaza svjedoka navodi u razlozima presude i toga iskaza, u tome je sadržana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, osim toga razlozi presude koji se odnose na odbijanje prijedloga punomoćnika privatnog tužitelja sasvim su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, (bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a), ali istovremeno i nepravilno primijenjena odredba čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP-a, čime je ostvaren razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a.

6.1. Suprotno ovakvim stavovima žalbe privatnog tužitelja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje u žalbi, a ispitujući temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud nije našao postojanje niti neke druge od procesnih povreda, a na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti. 

6.2. Naime, presuda je u potpunosti napisana sukladno čl. 459. st. 1. do 9. ZKP-a, i u sasvim dovoljnoj mjeri je obrazložena, o svim odlučnim činjenicama sud je dao prihvatljivo obrazloženje, ne postoji nikakva proturječnost na koju se tužitelj poziva, sud je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka pa i svjedoka L. K., te razlozi presude nisu nejasni niti proturječni već su obrazloženi, kao i razlog za odbijanje dokaznih prijedloga, koji su također obrazloženi, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. Sud nije dužan u obrazloženju presude iznijeti sadržaj svih dokaza, pa čak niti bitan sadržaj svih dokaza, već samo važne dijelove dokaza, i to u onom opsegu u kojem je to dostatno za utvrđenje spornih odlučnih činjenica i za ocjenu njihove vjerodostojnosti, zato nema bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a. Nadalje, nije točno da sud nije naveo razloge za odbijanje dokaznih prijedloga i da iz presude i zapisnika s ročišta od 24. veljače 2023. nije jasno temeljem koje odredbe ZKP-a je sud odbio prijedlog privatnog tužitelja, jer nije naveo zakonski članak, budući je sud i na zapisniku i u presudi vrlo jasno obrazložio iz kojih razloga su svi navedeni dokazni prijedlozi odbijeni, te je naveo točno iz kojih razloga se koji dokazni prijedlog poimenično odbija (tako dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka I. P. odbija kao nevažan što je opisano u čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP-a), a što je vidljivo kako iz zapisnika (list 97 i 98 spisa) tako i iz presude pod točkama 4.1. i 4.2., a koja obrazloženja prihvaća i ovaj sud, a na koja se upućuje tužitelj radi nepotrebnog ponavljanja, te nije nepravilno primijenjen ZKP-a, niti je došlo do bitne povrede na koju se tužitelj poziva iz čl. 468. st. 3. ZKP-a.

7. Također svojim žalbenim razlozima privatni tužitelj nije doveo u pitanje ni pravilnost niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. 

7.1. Naime, prvostupanjski sud je detaljno analizirao i ocijenio provedene dokaze kao i obranu okr. J. J. S. i s pravom zaključio da nije dokazano na potpuno siguran i nedvojben način da je ta osoba koja govori te riječi iz privatne tužbe u emisiji P. T. N., upravo okrivljena i da je počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret.  

7.2. Pregledom DVD snimke emisije P. od 16. ožujka 2017. koja je reproducirana na raspravi uz prisustvo okrivljene, branitelja okrivljene i punomoćnika privatnog tužitelja, te pregledom te snimke na raspravi, a koju je pregledalo i ovo vijeće, se doista vidi samo ženska osoba čiji je identitet sakriven zatamnjivanjem, pri čemu su i lice i glava zatamnjeni, a govor iskrivljen upravo kako bi se zaštitio njen identitet a koja govori inkriminirane  riječi iz privatne tužbe. Pregledom te snimke sud s pravom zaključuje da nije mogao  sa sigurnošću utvrditi da je zaista osoba čiji identitet je sakriven, upravo okrivljena koju je prvostupanjski sudac i osobno vidio u sudnici, jer se ne vidi lice te ženske osobe, ne vide se oči, nikakve osobne tjelesne karakteristike pogodne za biometrijsko vještačenje i prepoznavanje, jer navedena osoba ima drugačiji glas i izgled po fizionomiji od okrivljene koja je bila na raspravi, a što je sudac valjano obrazložio u svojoj presudi pod točkom 31.

7.3. Isto tako sud nije s pravom prihvatio iskaz svjedoka L. K. i L. K. koji su naveli da su gledali emisiju P., a koji su ujedno članovi obitelji vlasnika D. K. i zainteresirani za ishod postupka, navodeći  da su u toj emisiji P. T. N. prepoznali okrivljenu, a svjedok L. K. navodeći da je on okrivljenu prepoznao po glasu i po fizionomiji i da su sigurni u to da je to upravo ona, imajući u vidu zaključke i obrazloženje suda iz točke 29. do 33., na koje se tužitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja. 

8. Stoga, kako je prvostupanjski sud pravilno okr. J. J. S. na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe za kaznena djela iz čl. 149. st. 2. i 1. KZ-a, i kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 2. i 1. KZ-a, tako da se po ocjeni ovog suda privatni tužitelj neosnovano žali i zbog povrede kaznenog zakona. 

9. Slijedom svih navedenih razloga, kako žalba privatnog tužitelja nije ocjenjena osnovanom, presuđeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 12. rujna 2024.