1                                    Poslovni broj: Kž-320/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. Š. C., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22., – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-519/2023 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna  2024., 

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-519/2023 od 15. ožujka 2024. opt. A. Š. C. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. i 2. KZ/11. Temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 opt. A. Š. C. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu se temeljem čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda, na način da mu se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu zatvorsku kaznu uračunava se vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 21. ožujka 2023. do 25. svibnja 2023. Temeljem čl. 70. KZ/11 prema opt. A. Š. C. se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju roka kušnje.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. – dalje ZKP) opt. A. Š. C. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 772,00 eura (sedamstosedamdesetidvaeura), od čega iznos od 672,00 eura predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra, dok iznos od 100,00 eura predstavlja sudski prosjek.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.  

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik predlaže strože kažnjavanje optuženika, obzirom na njegovu pravomoćnu osuđivanost zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, te činjenice da optuženik nije priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, a činjenica da su optuženik i oštećenik I. Š. C. trenutno u korektnim odnosima, ne umanjuje specifičnost njihovog turbulentnog odnosa koji kao takav traje već godinama, a sam oštećenik je ispitan pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu, neposredno nakon predmetnog događaja naveo da je osjećao strah od optuženika, pa smatra da se izrečenom kaznom neće utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

7. Respektirajući istaknute žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za strože kažnjavanje optuženika, jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te ih je ispravno doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani optuženika i osudio ga na pravednu i zakonitu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je potom optuženiku temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, na način da se naprijed navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. 

8. Prvostupanjski sud je pravilno kod odluke o vrsti i mjeri kazne kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio činjenicu njegovo iskreno kajanje, korektno i suradno držanje tijekom postupka, osobne i obiteljske prilike, smanjenu ubrojivost, uredno privatno i profesionalno funkcioniranje, te činjenicu kako su se znatno popravili unutar obiteljski odnosi između optuženika i oštećenika nakon što je optuženik izašao iz istražnog zatvora, te kako oštećenik nije zainteresiran za kazneni progon, te njegovu raniju neosuđivanost, dok nije našao posebnih otegotnih okolnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima, u cijelosti će biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja. U skladu s odredbom čl. 41. KZ/11 svrha kažnjavanja je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, te jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te posebno specijalna i generalna prevencija, pa će se ovakvom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, a što ovaj sud  kao drugostupanjski sud, nalazi kako je prvostupanjski sud, ne samo pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne okolnosti glede izbora mjere izrečene kazne, već je iste i ispravno valorizirao i ocijenio. Unutar zakonskog okvira propisane kazne pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene  olakotne okolnosti i na temelju istih izrekao primjerenu kaznu koja će ostvariti svoju svrhu, kako u smislu individualne, tako i generalne prevencije. 

10.  Iz navedenih razloga žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Bjelovar, 12. rujna 2024.