Poslovni broj: Gž-546/2023-3.

                                                                                                              

 

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                              

                                                                            Poslovni broj: Gž-546/2023-3.

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. M., OIB: ..., iz P., zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku u R., protiv tuženice-protutužiteljice Općine P., OIB: ..., zastupana po punomoćnicama u Z.O.U. A. K. i N. K., odvjetnice u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1505/21-34, od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice Općine P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1505/21-34, od 24. svibnja 2023.

 

II. Odbija se tuženica-protutužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik S. M. vlasnik nekretnine k.č.br. ..., D. S., M. površine 513m2, upisane u zk.ul. ... k.o. P. što mu je tuženica-protutužiteljica Općina P. dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti ishodi u zmeljišnim knjigama toga suda upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženice-protutužiteljice Općine P., sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku predati u posjed tuženiku-protutužitelju nekretninu oznake kč.br. ... k.o. P. površine 513 m2, slobodnu od osoba i stvari kao i naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove u iznosu od 1.818,75 EUR sve u roku od 15 dana".

 

III. Nalaže se tuženici-protutužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.849,27 EUR (dvijetisućeosamstočetrdesetdeveteuraidvadesetsedamcenti, što odgovara iznosu od 21.467,82 kn, Tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude (24. svibnja 2023.) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica–protutužiteljica  (dalje tuženica), zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Tužitelj-protutuženik (dalje – tužitelj), u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženica je izjavila žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja - na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini kčbr ..., u naravi M. površine 513 m2, k.o. P., što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se temeljem presude upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine, i  protutužbeni zahtjev tuženice – da se tužitelju naloži da joj preda u posjed predmetnu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari.

 

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni, a odbio protutužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja;

 

- da je na čestici ... površine 513 m2, u naravi M., kao vlasnica za cijelu upisana tuženica, i to u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P., a prema zapisniku prvostupanjskog suda, zemljišno knjižni odjel, poslovni broj Z-11240/2007/1141 od 24. studenog 2008., sastavljenim povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P.,

 

- da čest. zem. ...i ... k.o. P. odgovaraju dijelu stare čest. zem. ...,

 

- da je prema podacima za k.o. P. iz 1883. godine čest. zem. ... bila evidentirana posjedom tadašnjeg veleposjednika C. O. L., da je takvo stanje neizmijenjeno do I. revizije katastarske općine 1955. godine kada je predmetna čestica evidentirana općenarodnom imovinom, a 1997., Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske o podjeli nekretnina bivše Općine Z., posjednikom je evidentirana Općina P., a nakon nove izmjere formirane su nove čest. zem. ... i ...k.o. P., koje su evidentirane posjedom i vlasništvom Općine P.,

 

- da su se kat. čest. ..., ... i ...k.o. P. na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazile izvan granica građevinskog područja naselja.

 

- da je očevidom suda na licu mjesta utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu P., uz cestu,  da se radi o obrađenoj nekretnini koja je sa tri strane omeđena suhozidom, a sa zapadne strane žičanom ogradom, te da je na nekretnini posađeno 18 stabala masline, visine 2,5 do 3 m i jedna smokva, visine cca 5 m,

 

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se sporna nekretnina nalazila u nesmetanom i mirnom posjedu pradjeda tužitelja, Š. M., kojeg je naslijedio sin S., djed tužitelja, koji je stupio u posjed 1945., te na istoj posadio smokvu, i koji je predmetnu nekretninu darovao tužitelju, svome unuku.

 

9. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od posjednika, pradjeda Š. M., preko djeda S. M., pa do sebe i to najkasnije od 1945., pa su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću, prema odredbama članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), budući je predmetna nekretnina u samostalnom i poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika više od 40 godina.

 

10. Prvostupanjski sud je otklonio prigovor tuženice, da posjed tužitelja i njegovih prednika nije bio pošten, obzirom da je i sam tužitelj iskazao da je njegov pradjed otplaćivao tu zemlju veleposjedniku, što ukazuje da su znali da drže u posjedu tuđu stvar, jer su težački odnosi, koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47), pa nakon toga, to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara, te postaje zemljište na kojemu se može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega, koji su regulirali pravo vlasništva.

 

11. Tuženica žalbom osporava navedena utvrđenja i pravni stav prvostupanjskog suda, ističe da je presuda utemeljena na iskazima tužitelja i svjedoka koji su bliski srodnici i susjedi tužitelja, a kojima je prvostupanjski sud olako poklonio vjeru, da sud nije uvažio činjenicu da prednik tužitelja nikada nije bio  evidentirani posjednik predmetne nekretnine, već je to od 1997. tuženica, pa kako je sam tužitelj iskazao da je na predmetnoj nekretnini zasadio masline poslije domovinskog rata, dakle 1996/1997., očito je da je samovlasno zauzeo posjed. Ističe nadalje i da tužitelj nije dostavio niti ponudio ikakve dokaze na okolnost da je stupanjem na snagu agrarnih zakona postao savjesni posjednik, a osporava i aktivnu legitimaciju, jer ju tužitelj nije dokazao nikakvim materijalnim dokazom (rješenje o nasljeđivanju ili darovni ugovor).

 

12. Suprotno žalbenim navodima tuženice, utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa iskazima saslušanih svjedoka, koje tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije ničim osporila, a i sam zakonski zastupnik tuženice, G. B., saslušan na raspravnom ročištu 19. prosinca 2022., je iskazao da tuženica nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine, već su to bili prednici tužitelja i tužitelj, pa se neosnovano ukazuje žalbom da je tužitelj samovlasno zauzeo posjed tuženice 1996/1997.

 

13. Poštenje posjeda se pretpostavlja, pa je tuženica trebala dokazati da posjed tužitelja i njegovih prednika nije bio pošten.

 

14. Sukladno odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (NN broj 138/46 i 11/47), agrarni odnosi su ukinuti na način da zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, što su u ovom slučaju, bili pravni prednici tužitelja.

 

15. Stoga, ukoliko se prihvate tvrdnje tuženice da je između pravnih prednika  tužitelja, kao obrađivača, i vlasnika predmetne nekretnine postojao agrarni odnos feudalnog  karaktera u smislu članka 1. i 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, taj agrarni odnos bio bi ukinut stupanjem na snagu navedenog zakona, odnosno 22. studenog 1946., s kojim danom bi zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po sili zakona.

 

16. U situaciji kao što je ovdje, kada se prednici tužitelja nalaze u neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1945., od kada se na istoj moglo stjecati pravo vlasništva, a tuženica ničim nije dokazala da je taj njihov posjed nepošten, ti žalbeni navodi tuženice su neosnovani.

 

17. Tuženica tek u žalbi iznosi prigovor nedostatka aktivne legitimacije, koji prigovor je materijalno pravne naravi, na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti, pa o tom prigovoru, sukladno članku 352. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije raspravljao, jer se taj prigovor ne može iznijeti tek u žalbi.

 

18. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni, te pozivom na članak 161. stavak 1. ZV, odbio protutužbeni zahtjev, jer tuženica nije vlasnica nekretnine čiju predaju traži u posjed.

 

19. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku  368. stavak 1. ZPP-a.

 

20. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspijela, sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

 

21. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 12. rujna 2024.

 

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc