Poslovni broj Kž-421/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-421/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z.O., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 12. prosinca 2023. poslovni broj K-132/2022-24, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba opt. Z.O., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-132/2022-2 od 19. svibnja 2022..

1.1 Istom presudom proglašen je krivim opt. Z.O. zbog kaznenog djela teške protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, paušalnu svotu u iznosu od 132,72 eura, te putne troškove svjedoka iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu od 27,76 eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. Z.O. po branitelju B.K., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba nije osnovana.

6. Opt. Z.O. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, parafrazirajući zakonski tekst navodeći u žalbi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Međutim, obrazlažući ovaj osnov žalbe opt. Z.O. u žalbi po branitelju daje svoju ocjenu iskaza svjedoka i onda s tim u vezi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi žalbeni navodi opt. Z.O. ne predstavljaju navedenu povredu odredaba kaznenog postupka već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će i nastavno biti riječi. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Opt. Z.O. žalbom po branitelju žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Naime, opt. Z.O. u žalbi ustraje u navodima iz obrane poričući da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti i navodeći da u vrijeme i na mjestu kako je to opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude uopće nije susreo D.O., brata žrtve D.O., a onda niti da je tom prigodom D.O. rekao da ima pištolj sa dvadeset metaka i da navečer doći i ubiti žrtvu D.O., suprugu žrtve i svakog tko se nađe u kući žrtve, te da će žrtvu upucati ako dođe u naselje te će proliti krv, koje riječi prijetnje da je D.O. prenio žrtvi D.O.. Prvostupanjski sud je nakon pozorne ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, te dajući ocjenu proturječnih dokaza, obranu opt. Z.O. koji poriče počinjenje kaznenog djela ocijenio nevjerodostojan, a prihvaćajući iskaze svjedoka žrtve D.O., svjedoka D.O., kao vjerodostojne, utvrdio da je opt. Z.O. susrevši D.O., brata žrtve D.O., rekao D.O. da ima pištolj, da će doći navečer kod žrtve D.O., ubiti žrtvu i suprugu žrtve te svakoga koga nađe u kući žrtve, te da je će upucati žrtvu ako dođe u naselje i da će proliti krv, koje riječi prijetnje je D.O. prenio žrtvi D.O., uslijed čega se žrtva uplašila i protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. Z.O., a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. Z.O. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. To zbog toga što je opt. Z.O. u namjeri da ustraši žrtvu D.O., bratu žrtve D.O. rekao da ima pištolj, da će doći kod žrtve, ubiti i žrtvu i suprugu žrtve i svakoga tko se nađe u kući žrtve, a i da će "upucati" žrtvu ukoliko dođe u naselje te će proliti krv, koje riječi je D.O. prenio svome bratu žrtvi D.O., koje riječi su kod žrtve izazvale opravdani strah za vlastiti život i život članova obitelji. I prema nalaženu ovog drugostupanjskog suda navedene riječi koje je opt. Z.O. uputio žrtvi D.O., a kojima se prijeti usmrćenjem i žrtve i članova obitelji žrtve te svakog drugog tko se zatekne u kući žrtve, su objektivno podobne da kod žrtve izazovu osjećaj straha za vlastiti život i život članova obitelji žrtve.

9. Žalba opt. Z.O. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tome dijelu. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, o čemu je naveo valjane razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom svih okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je opt. Z.O. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje proglašen krivim, pravilno na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.

9.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

10. Opt. Z.O. se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, navodeći u žalbi da je odluka o troškovima kaznenog postupka "pogrešna ... s obzirom da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret". Suprotno žalbenom navodu opt. Z.O. kada je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo pravilno je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženika obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu. 

Osijek, 12. rujna 2024.