Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

                                                                    1                                             Broj: Ppž-7779/2024

 

                                              

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

 

 

 

 

         Broj: Ppž-7779/2024

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. S., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D. S., podnesenoj putem branitelja J. V., odvjetnika iz P., protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, od 6. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-483/2921-18, na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. S. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik D. S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (čeetrdeset) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, primjenom instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 630,00 eura.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, s time da će se u vrijeme trajanja zaštitne mjere uračunati vrijeme za koje je vozačka dozvola okrivljeniku privremeno oduzeta u vidu mjere opreza od strane Postaje prometne policije Pula - Pola.

 

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

 

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

5. U žalbi okrivljenik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio zašto je odbio saslušati svjedoke obrane koji su neposredno nazočili događaju i to B. . iz P., S. xx i N. E. iz P., T. xx. Okrivljenik da nikada nije odbio alkotest te da je pristupio alkotestiranju a što da su navedeni svjedoci vidjeli i čuli. Postupanje je provodio vježbenik K. V., pa da je upitna zakonitost i stručnost provedbe nadzora prometa te branitelj prigovara takvom postupanju kao nezakonitom, ali i ukazuje na potrebu saslušanja svjedoka optužbe sukladno načelu neposrednosti i jednakosti oružja. U ovom smislu da je povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje. Zaključno, postupanje je proveo policijski vježbenik, okrivljenik nije kažnjavan, a iskazi okrivljenika i policijskog vježbenika da su različiti, a tim što je sud odbio provesti dokaz saslušanjem dva neposredna svjedoka obrane čime da je povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu.

 

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              7. Žalba nije osnovana.

 

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

 

10. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj i ponavlja navode svoje obrane te da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge obrane.

 

11. Naime, sada policijski službenik K. V. ispitan u svojstvu svjedoka detaljno se je očitovao  o konkretnom događaju, s time da je isti  nadzor obavio u prisutnosti policijskog službenika B. T., a samu kontrolu prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika policijski službenici su odlučili provjeriti kod okrivljenika, jer su tom prigodom primijetili predmetno vozilo prilikom  ciljane kontrole kretanja vozila kako krivuda po cesti, o čemu je uvjerljivo i okolnosno svjedočio policijski službenik Kristofer Vukelić.

 

12. Konačno sam okrivljenik je  u svojoj obrani naveo da je nekoliko puta puhao u alkotest, ali da je policijski službenik očito htio dobiti neki drugi rezultat provedenog alkotestiranja, o čemu se je ispitani svjedok K. V. decidirano očitovao da je okrivljenik, umjesto da puše u alkotest, uvlačio zrak iz istog tako da uređaj nije mogao pokazati rezultat, nakon čega je prišao i kolega B. T. i okrivljeniku ponovno pojasnio način na koji mora puhati u alkotest, ali unatoč tome alkotestiranje se nije moglo provesti, pa cjelokupnim postupanjem djelatnika policije nije ni na koji način dovedena u pitanje zakonitost postupanja prema okrivljeniku kako se to pokušava prikazati u žalbi.

 

13. Naime, navedeni svjedok K. V. je jasno iskazao da je okrivljenik umjesto da puše u alkotest, uvlačio zrak iz istog tako da uređaj nije mogao pokazati rezultat, te je dakle stručno i objektivno opisao pravilan način korištenja alkometra, a koje alkotestiranje je obavljeno uređajem Dräger, kako je to konstatirano u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu.

 

14. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, te nije osnovan navod žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

 

15. Iskaz svjedoka K. V. ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika, koji očito nije postupao po danim mu uputama, pa sama činjenica da je okrivljenik prihvatio alkotestiranje nije od utjecaja na postojanje njegove prekršajne odgovornosti, jer iz stanja spisa nije sporno da je uređaj Dräger, kojim je inkriminirane prilike obavljeno ispitivanje okrivljenika, uređaj koji je zadovoljavao sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine, broj: 60/20), pa je evidentno da okrivljenik nije postupao po uputama policijskog službenika, jer je uređaj bio  ispravan, što ničim tijekom postupka nije dovedeno u pitanje.

 

              16. Dakle, nije bila sporna činjenica upravljanja okrivljenika s vozilom, zaustavljanja istog i ponuđenog alkotestiranja, a kako to osnovano obrazlaže prvostupanjski sud.

 

17. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio  prvostupanjski sud.

 

18. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

19. Stoga je ocjena suda da je na osnovu svih detaljno provedenih dokaza, utvrđeno da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret zakonita i pravilna, te je neosnovan žalbeni navod da je povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, odnosno da je isto utjecalo ili moglo utjecati na zakonitost presude, odnosno da je počinjenja relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

20. Suprotno navodima žalbe nije točno da je povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“. Naime, cjelokupni postupak proveden je sukladno zakonu, te se je okrivljenik mogao očitovati o svim navodima optužnog prijedloga, jer na osnovu ovako provedenog  postupka nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem drugih dokaza, budući na temelju provedenog postupka nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica, a niti je povrijeđeno načelo neposrednosti s obzirom da su na zadnjem ročištu bili prisutni ovlašteni predstavnik tužitelja policijski službenik D. B., svjedok K. V. te za opunomoćenog branitelja okrivljenika odvjetnik P. P. iz P.

 

21. Samim time nije povrijeđeno niti načelo jednakosti oružja, kao niti načelo neposrednosti, kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

 

22. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim, a o čemu se prvostupanjski sud valjano očitovao.

 

23. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

24. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to znatno ispod posebnog zakonskog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

25. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

 

26. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

27. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

28. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 11. rujna 2024.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                             Karmen Novak-Hrgović, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu