1

Poslovni broj: Gž R-871/2022

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-871/2022

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz P., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnicima iz R., protiv tuženika OB P. – O. G. di P., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-3/2019 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-3/2019-34 od 27. svibnja 2022, u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 6.175,04 eura (46.525,86 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sa zateznim kamatama koje teku:

 

- na iznos od 146,97 eura (1.107,33 kn) od 16.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 140,58 eura (1.059,19 kn) od 16.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 73,85 eura (556,42 kn) od 16.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 606,63 eura (4.570,67 kn) od 16.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 171,46 eura (1.291,83 kn) od 16.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 257,52 eura (1.940,31 kn) od 16.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 259,24 eura (1.953,28 kn) od 16.08.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 56,27 eura (423,94 kn) od 16.09.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 33,57 eura (252,92 kn) od 16.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 32,11 eura (241,92 kn) od 16.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 29,54 eura (222,57 kn) od 16.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,05 eura (896,97 kn) od 16.01.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 137,89 eura (1.038,91 kn) od 16.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 29,68 eura (223,67 kn) od 16.03.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 40,85 eura (307,79 kn) od 16.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 113,09 eura (852,08 kn) od 16.06.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 177,45 eura (1.336,99 kn) od 16.07.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 191,94 eura (1.446,18 kn) od 16.08.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 127,23 eura (958,59 kn) od 16.09.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 101,20 eura (762,51 kn) od 16.10.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 242,21 eura (1.824,92 kn) od 16.11.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 68,51 eura (516,16 kn) od 16.12.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 55,60 eura (418,91 kn) od 16.01.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 72,31 eura (544,84 kn) od 16.02.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 63,11 eura (475,48 kn) od 16.03.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 97,78 eura (736,71 kn) od 16.04.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 180,67 eura (1.361,23 kn) od 16.05.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 43,81 eura (330,08 kn) od 16.06.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 176,96 eura (1.333,34 kn) od 16.07.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 168,28 eura (1.267,94 kn) od 16.08.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 193,08 eura (1.454,74 kn) od 16.09.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 116,83 eura (880,23 kn) od 16.10.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 165,29 eura (1.245,39 kn) od 16.11.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 43,81 eura (330,08 kn) od 16.12.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 14,60 eura (110,03 kn) od 16.01.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 99,61 eura (750,53 kn) od 16.02.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 90,56 eura (682,31 kn) od 16.03.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 42,95 eura (323,63 kn) od 16.04.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 82,33 eura (620,28 kn) od 16.05.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 86,75 eura (653,59 kn) od 16.06.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 47,71 eura (359,48 kn) od 16.07.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 115,65 eura (871,35 kn) od 16.08.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 80,86 eura (609,25 kn) od 16.09.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 19,87 eura (149,71 kn) od 16.10.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 91,61 eura (690,21 kn) od 16.11.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 62,29 eura (469,34 kn) od 16.12.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 38,65 eura (291,22 kn) od 16.01.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 68,86 eura (518,79 kn) od 16.03.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 93,89 eura (707,45 kn) od 16.04.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 49,18 eura (370,57 kn) od 16.05.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 59,87 eura (451,12 kn) od 16.06.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 24,17 eura (182,09 kn) od 16.09.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 125,86 eura (1.151,72 kn) od 16.10.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 102,71 eura (773,89 kn) od 16.11.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 20,53 eura (154,67 kn) od 16.12.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 195,17 eura (1.470,51 kn) od 16.01.2019. godine pa do isplate,

 

po stopi koja za razdoblje od 15.01.2014.g. do 31.07.2015.g. teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih bodova, a za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, kao i u odluci o troškovima postupka iz točke I. i III. izreke.

 

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki I. izreke preko dosuđenog iznosa od 6.175,04 eura (46.525,86 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 827,17 eura (slovima: osamstodvadesetsedameurasedamnaestcenti) (6.232,28 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 52.758,14 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 14.500,00 kuna.  Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točku I. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 52.758,14 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. i to s osnove neplaćenog redovnog i prekovremenog rada, dodatka za radni staž, dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2.  ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalizant odnosno liječnik specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te da ostvaruje pravo na isplatu plaće za redovan rad i prekovremeni rad te sporne dodatke na plaću. Također je nesporno da je tuženik dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunavao i isplaćivao tužiteljici samo za redovan rad. Sporno je da li tužiteljici pripada pravo na isplatu dodataka i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao i da li je tuženik pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati. Naime, tuženik tvrdi da se mjesečni fond sati u utuženom razdoblju treba izračunati prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora odnosno Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.. Također je sporno da li posljedično tome tužiteljici pripada i razlika manje isplaćene naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

9. Prvostupanjski sud, cijeneći da je tužiteljica kao liječnik obavljala jednake poslove i radne zadatke kako u redovnom tako i u prekovremenom radu, u istim uvjetima i sa istim kvalifikacijama, pozivom na čl. 47., čl. 51.st.1., čl. 52., čl. 57. st. 1.,čl. 59.a. i čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, dalje: KU/13) odnosno čl. 45., čl. 49. st.1., čl. 50. i čl. 55., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje: KU/18) te čl. 90.st.1 i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje:ZR) zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke neovisno o tome da li je radila u redovnom ili prekovremenom radu, s time da se isti međusobno ne isključuju.

 

10. Vezano za visinu razlike plaće, prvostupanjski sud prihvaća osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka M. R., dipl.oec., kojim je mjesečni fond radnih sati za cijelo utuženo razdoblje izračunat prema Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora kao umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati i kojim je utvrđeno da razlika plaće iznosi 52.758,14 kuna (s osnove neplaćenog redovnog rada, dodatka za radni staž, dodatka za uvjete radnog mjesta, manje isplaćene plaće za prekovremeni rad, manje isplaćenih dodataka na prekovremeni rada i manje isplaćene naknade za godišnji odmor).

 

11. Prvostupanjski sud ne prihvaća dopunu nalaza i mišljenja vještaka  od 23. siječnja 2022. kojim je mjesečni fond sati izračunat prema Zaključku broj 148. do studenog 2015. (bez subota, nedjelja i blagdana), a od prosinca 2015. prema Zaključku broj 153. (bez subota i nedjelja), iz razloga što je istom dopunom utvrđeno da je tuženik radnicima koji ne rade na blagdane (npr. radnicima računovodstva) redovni mjesečni fond sati izračunavao samo prema Zaključku broj 148., a ne i prema  Zaključku broj 153. pa da redovni mjesečni fond sati nije jednak za sve radnike odnosno da je tuženik takvim radnicima obračunavao i plaćao blagdane iako nisu radili jednako kao i tužiteljici koja je na blagdane radila, čime da je postupao suprotno Zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da „Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.“.

 

12. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 52.758,14 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate pozivom na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO), osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u mjesečnim bruto iznosima, u kojem dijelu odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

 

13. Odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a pa cijeneći da tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva dosuđuje joj troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

 

14. U žalbenoj fazi postupka sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati i posljedično tome broja prekovremenih sati koje je tužiteljica radila u utuženom razdoblju, budući da tuženik tvrdi da se primjenjuje Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.. Također, je sporno da li tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke kumulativno tj. i za sate ostvarene u prekovremenom radu, s obzirom na tvrdnju tuženika da se sukladno KU/13 i KU/18 dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću tj. za redovan rad, a tek od 1. travnja 2020. sukladno Dodatku III KU i na sate odrađene u prekovremenom radu.

 

15. Dakle, među strankama je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18, budući da je sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se radni dani u tjednu (bez subota i nedjelja, a ne i blagdana koji pada u tjednu od ponedjeljka do petka) pomnože sa osam sati.

 

16. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 odnosno čl.49. KU/18, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

 

16.1. Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

 

16.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

 

16.3. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Pored toga, u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo je da mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dakle kao i prethodno Zaključkom broj 153..

 

16.4. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:  "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

 

16.5. Stoga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu Zaključkom broj 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 dana 1. prosinca 2013., a budući da je to tumačenje izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem donesenim Zaključkom broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021-2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021., Rev-791/2021-2 od 18. listopada 2022).

 

17. Kako je u konkretnom slučaju utuženo razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018., to se pravilnom primjenom materijalnog prava mjesečni fond radnih sati za razdoblje od prosinca 2013. do 21. prosinca 2015. utvrđuje prema Zaključku broj 148. (bez subota, nedjelja i blagdana), a od 21. prosinca 2015. nadalje prema Zaključku broj 153. (bez subota i nedjelja) tj. na način da se dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka uračunavaju u mjesečni fond radnih sati.

 

18. Pri tome, valja napomenuti da je u skladu sa odredbom čl. 19. st. 6. KU/13, odnosno čl.16. st. 6. KU/18, prema kojim odredbama tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud u primjeni KU/13 i KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, pri čemu nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno,pretjerano strogo ili sl., za što međutim s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nema potrebe.

 

19. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio razliku plaće utvrđenu osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka kojim je mjesečni fond radnih sati utvrđen prema Zaključku broj 148. za cijelo utuženo razdoblje, iako je za razdoblje nakon prosinca 2015. mjesečni fond radnih sati valjalo utvrditi prema Zaključku broj 153..

 

19.1. Pri tome, prvostupanjski sud pogrešno otklanja primjenu Zaključka broj 153. iz razloga što se radnicima tuženika koji ne rade na dan blagdana (npr. računovodstva) taj dan obračunava u mjesečni fond radnih sati i plaća kao redovan rad isto kao i tužiteljici iako je radila na dan blagdana pa da mjesečni fond radnih sati nije isti za sve radnike kako je to propisano Zaključcima zajedničke komisije 148. i 153.. Naime, prije svega valja reći da se u konkretnom slučaju vještak neosnovano mimo zadatka vještačenja (list 197 i 302) te iako tužiteljica tijekom postupka prema stanju spisa predmeta, suprotno navodima vještaka, u tom pravcu nije iznosila nikakve navode, upustio u pitanje „efektivnih sati rada osoblja koje ne radi u turnusima npr. djelatnici odjela računovodstva“ i utvrdio da je takvim radnicima mjesečni fond radnih sati u utuženom razdoblju obračunat samo prema Zaključku broj 148., pa da su odradili manje sati nego im je plaćeno. Prvostupanjski sud je prihvatio takav zaključak vještaka i posljedično tome otklonio primjenu Zaključka broj 153. zbog nejednakog postupanja tuženika prema radnicima koji ne rade na dan blagdana i onima koji rade (kao tužiteljica). Takav stav prvostupanjskog suda nije prihvatljiv, jer je svim radnicima mjesečni fond radnih sati isti, s time da radnici koji ne rade na blagdan za taj dan primaju naknadu za redovan rad, dok radnici koji su radili (kao npr. tužiteljica) imaju pravo na uvećanje plaće (čl. 94. ZR-a), dakle pored naknade za redovan rad ostvaruju i uvećanje plaće (od 150%) pa takvi radnici nisu u nejednakom položaju u odnosu na radnike koji na dan blagdana ne rade.

 

20. Dopunom nalaza i  mišljenja vještaka od 23. siječnja 2022. (list 154-155 spisa), mjesečni fond radnih sati ispravno je utvrđen prema Zaključku broj 148. i Zaključku broj 153., te je posljedično tome  pravilno utvrđen broj prekovremenih sati koje je tužiteljica radila u utuženom razdoblju, s time da je utvrđeno da sporna razlika plaće iznosi 46.525,86 kuna (6.175,04 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a koji matematički izračun stranke nisu osporile. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 51., 57. i 59 KU/13 i čl. 49., 55. i 57. KU/18 te čl. 36.KU/13 i čl. 34. KU/18 pripada pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne razlike plaće i naknade plaće utvrđenih na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka, dok se u preostalom dijelu za iznos od 6.232,28 kuna (827,17 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

 

21. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljici za utuženo razdoblje na temelju čl. 57. i 59. KU/13 te čl. 55. i 57. KU/18 pripada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu, a ne samo na osnovnu plaću, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, kao nesporno u konkretnom slučaju, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

 

21.1. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, koji glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

22.  Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

 

23. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Imajući u vidu da je tužiteljica u sporu uspjela sa pravnom osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 88,19 %, dakle njezin uspjeh iznosi 94,10 %, što znači da nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (6,90%) zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to tužiteljici pozivom na čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada naknada troškova postupka u cijelosti, a visinu kojih troškova je prvostupanjski sud ispravno odmjerio u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom. Stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

 

24. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 11. rujna 2024.

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                                        Milena Vukelić-Margan v.r.