U I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar u pravnoj stvari tužitelja banka, Z. d.d., OIB: …, zastupana po članovima Uprave: A. P. i D. K., a ovima po punomoćniku B. B., odvjetniku iz S., protiv tuženog: F. V., OIB:…, S. G., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom gradu, poslovni broj Pl-317/2024 od 24. lipnja 2024., 11. rujna 2024.

 

r i j e š i o   j e

                           

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom gradu, poslovni broj  Pl-317/2024 od 24. lipnja 2024.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za izdavanje platnog naloga.

 

Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

U podnesenoj žalbi tvrdi da je predmetno rješenje nezakonito jer da je sud prvog stupnja na ovu pravnu situaciju trebao primijeniti odredbu članka 19. točka 3. Uredbe EU br. 1215/2021 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima temeljem koje se odstupa od odredbe članka 18. Uredbe, sporazumom koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne strane ako oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju domicil ili uobičajeno boravište u istoj državi članici i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države članice pod uvjetom da taj sporazum nije suprotan pravu te države članice. Kako je člankom 9. Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa od 18. studenog 2019. postignut sporazum o primjeni hrvatskog prava i nadležnosti hrvatskog suda prema sjedištu banke tvrdi da je sud u RH nadležan za postupanje u ovom predmetu.

 

          Predlaže uvaženje žalbe.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- da je stupanjem na snagu ZID ZPP-a („Narodne novine“ broj 80/22), 22. srpnja 2022. brisana odredba članka 58. ZPP-a te da se na strane državljane koji nemaju domicil u RH ili na području EU, primjenjuju odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/2017, dalje: ZMPP),

 

- da je člankom 46. stavak 1. ZMPP propisano, da se u građanskim (i trgovačkim) stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12.12.2012. o nadležnosti priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Sl. EU, br. L.351/1 od 20. prosinca 2012., dalje: Uredba),

 

- da je Javni bilježnik temeljem odredbe članka 287 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) dostavio ovaj predmet parničnom sudu da po njemu postupa kao po zahtjev za izdavanje platnog naloga protiv osobe s prebivalištem izvan RH,

 

- da je uvidom u podatke JRO MUP-a RH utvrdio da je tuženik državljanin S. M., koji je na otoku H. prijavljivao adresu boravišta u više navrata, pa tako u G. S. G. u četiri navrata, od 26. kolovoza 2020. do 21. listopada 2023. i sa posljednje adrese se odjavio 21. listopada 2023. i u RH na nekom drugom mjestu nije se prijavio i ne postoji podatak o njegovom prebivalištu u S. M.,

 

- da isti nema domicila u RH ni na području Europske unije te da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača pred sudom države članice u kojoj potrošač ima domicil,

 

- da se Uredba primjenjuje u građanskim stvarima i na države koje nisu članice EU (temeljem odredbe članka 46. stavak 1. ZMPP), i da tužitelj radi naplate svoje tražbine prema državljaninu S. M., ne može pokrenuti postupak pred sudom R. H. zbog čega je odbacio predmetnu tužbu

 

Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koje u smislu odredbe članka 381. ZPP-a pazi ovaj žalbeni sud po službenoj dužnosti.

 

Pravilno je utvrdio i da sud RH nije nadležan za postupanje po odredbi članka 18. stavak 2. Uredbe koja propisuje da druga ugovorna stranka, koja nije potrošač, a to je ovdje tužitelj, može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil pa kako tuženik nema domicil na području EU, sud RH je po toj odredbi Uredbe apsolutno nenadležan za postupanje u ovom predmetu, u smislu odredbe članka 16. stavak 2. ZPP-a.

 

Neosnovano žalitelj nadležnost suda prvog stupnja temelji na odredbi članka  19. stavak 3. Uredbe budući da tužitelj, tijekom postupka nije dokazao sklapanje sporazuma između tuženika kao potrošača i ovdje tužitelja ni da su oboje u vrijeme sklapanja Ugovora imali domicil ili uobičajeno boravište u R. H. na koju su kako tvrdi prenijeli nadležnost jer je tužitelj ( koji nije potrošač pa sud ne mora po službenoj dužnosti utvrđivati te činjenice) dostavio Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa tek u žalbi pa taj ugovor predstavlja novi dokaz koji se u smislu odredbe članka  352. ZPP-a po prvi puta u žalbi ne može isticati.

 

Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a valjalo odbiti predmetnu žalbu i odlučiti kao u izreci.

             

 

U Rijeci, 11. rujna 2024.

 

Sutkinja:

Brankica Malnar, v.r.