- 1 -              III Kr-98/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-98/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Z. V. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 16. veljače 2024. broj K-467/23-19 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 23. travnja 2024. broj Kž-269/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika Z. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 16. veljače 2024. broj K-467/23-19 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 23. travnja 2024. broj Kž-269/2024-8, proglašen je krivim osuđenik Z. V. zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora tri godine. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. listopada 2023. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od osuđenika je oduzet mobilni uređaj marke ..., ... broja ..., ... broja ... s umetnutom SIM karticom, privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01394248 od 1. listopada 2023.

 

1.2. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 132/2020., 80/2022. i 36/24. - dalje: ZKP) određeno je da se po pravomoćnosti presude vraća kombi vozilo marke P., tip B., reg oznaka i broja ..., broja šasije ... vlasniku M. M. iz Bosne i Hercegovine, J., L., ... s pripadajućom prometnom dozvolom broj ... i ključem koje je od osuđenika privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01394247 od 1. listopada 2023.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a osuđenik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po braniteljici M. R., odvjetnici u S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "povrede kaznenog zakona (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi članka 469. točka 4. ZKP/08) i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu (članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08)", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "1.utvrdi da je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan te da preinači u pravnoj oznaci djela pravomoćnu presudu koju čine presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-467/2023 od 16. veljače 2024. i presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kž-269/2024 od 23. travnja 2024. te da izrekne da je osuđenik djelom u izreci te presude počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. 2. preinači pravomoćnu presudu u odluci o kazni na način na osuđenika osudi na blažu kaznu."

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-a, prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 10. lipnja 2024. broj Ksm-DO-95/2024-2 podnijelo odgovor na zahtjev smatrajući da isti nije osnovan, a odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Pobijajući pravomoćnu presudu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-a osuđenik navodi da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti jer da "činjenično stanje opisano u izreci presude ne odražava bitne elemente bića kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11. za koje je osuđenik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine". Pri tome osuđenik ističe da "u izreci presude nisu navedene i opisane radnje iz kojih bi proizlazilo da je osuđenik s prevoženim osobama postupao na nečovječan način, a kako je to naznačeno u zakonskom opisu presude niti je navedeno koje su to konkretne posljedice nastupile za život i tijelo prevoženih osoba". Tumačeći pojam "nečovječnog postupanja" danog u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Labita protiv Italije te predmetu M.I.M. protiv Hrvatske, osuđenik ne "osporava da je prevozio ... osoba na neprimjeren način, ali u putničkom kombi vozilu, da nisu imali odgovarajuća sjedala i sigurnosne pojaseve, međutim takav oblik prijevoza ne upućuje na zaključak da se radilo o prijevozu koji je pod opisanim okolnostima ozbiljno narušio njihovo ljudsko dostojanstvo ili objektivno prouzrokovao ozbiljno trpljenje ili patnju."

 

5.1. Suprotno tvrdnjama osuđenika, u činjeničnom opisu radnji kaznenog djela zbog kojeg je osuđenik proglašen krivim sadržanom u izreci prvostupanjske presude jasno su opisana postupanja osuđenika koja, i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavljaju nečovječno postupanje koje je jedan od oblika počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11.

 

5.2. Naime, osuđenik je proglašen krivim da je u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, u tovarni prostor kombi vozila s nedovoljnim brojem sjedećih mjesta, bez ugrađenih ventilacijskih otvora i uređaja te neispravnim bravama vrata tovarnog prostora, radi prijevoza do Z., smjestio ... državljana Turske među kojima je bilo i ... djece, a upravo te okolnosti opisuju nehumane uvjete prijevoza, jer je riječ o skučenom tovarnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu osoba, bez sigurnosnih pojaseva i ventilacije. Pritom je osuđenik znao da se te osobe nalaze u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske te ih je prevozio iz Bosne i Hercegovine u smjeru Z. kako bi im omogućio neovlašteni ulazak na područje Republike Hrvatske.

 

5.3. U provedenom postupku sudovi su, na temelju ocjene izvedenih dokaza, pravilno utvrdili da su se u postupanju osuđenika ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., odnosno da je osuđenik iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se i boraviti u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela s osobama koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj je postupao na nečovječan način.

 

5.4. Sudovi su, nasuprot mišljenju osuđenika, pravilno zaključili i taj zaključak jasno i potpuno obrazložili, da je takvim postupanjem osuđenika, s posebnim naglaskom na činjenicu da je veliki broj stiješnjenih osoba prevožen u skučenom i zagušljivom prostoru, djeca su sjedila i u krilu drugih osoba nevezana sigurnosnim pojasevima te vodeći računa o tome da je vrijeme trajanja vožnje bilo uvjetovano činjenicom da je osuđenik zaustavljen tek na intervenciju policije, bilo ugroženo njihovo zdravlje i život.

 

5.5. Prema tome, imajući na umu konkretne okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, a sve u skladu sa standardima ustanovljenima kroz praksu Europskog suda za ljudska prava u tumačenju pojma "nečovječnog postupanja" iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. – pročišćeni tekst, 8/1999. – ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.), ocjena je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su u ponašanju osuđenika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11. za koje djelo je pravilno proglašen krivim i osuđen.

 

5.6. U okviru iste zakonske osnove osuđenik nastavno polemizira i s činjeničnim utvrđenjima sadržanim u pobijanoj presudi, iznoseći svoju ocjenu provedenih dokaza na koji način zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, iz tog osnova se ovaj izvanredni pravni lijek, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. ZKP-a, ne može podnositi.

 

5.7. Slijedom navedenog, sudovi su na činjenično stanje koje je utvrđeno pobijanom pravomoćnom presudom pravilno primijenili kazneni zakon kada su osuđenika proglasili krivim i osudili zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Stoga, nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-a.

 

5.8. Osuđenik, također, smatra da je "došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta povreda je mogla utjecati na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08)". Obrazlažući navedenu zakonsku osnovu osuđenik navodi da je drugostupanjski sud u presudi obrazlagao da osuđenikovo postupanje ima karakter nečovječnog postupanja kao obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., pri čemu je opisanim postupanjem doveo u opasnost život i tijelo prevoženih osoba, iako "se optuženiku izrijekom ne stavlja na teret da je svojim ponašanjem konkretno ugrozio život i tijelo prevoženih osoba", kao modalitet terećenog kaznenog djela.

 

5.9. Neovisno o tome što su sudovi, kao jedan od elemenata nečovječnog postupanja osuđenika, kao kvalifikatornog obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., cijenili i okolnost da su takvim postupanjem osuđenika dovedeni u opasnost životi i tijela prevoženih osoba, na takav način nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku na koju ukazuje osuđenik, jer "dovođenje u opasnost života ili tijela osobe koja nedozvoljeno ulazi, kreće se ili boravi u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma", kao modalitet kaznenog djela, nije dodano u činjenični opis kaznenog djela niti je na opisani način, u odnosu na činjenični opis optužnice, od strane suda povećana kriminalna količina protupravnog postupanja osuđenika.

 

5.10. Stoga, nije ostvarena ni zakonska osnova iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, odnosno povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je mogla utjecati na presudu.

 

6. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 10. rujna 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.