- 1 -              III Kr-90/2024-3

Broj: III Kr-90/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Z. Lj. zbog kaznenih djela iz članka 139. stavaka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 8. siječnja 2024. broj K-707/2023-31. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. ožujka 2024. broj Kž-66/2024-5, u sjednici održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika Z. Lj. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 8. siječnja 2024. broj K-707/2023-31. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. ožujka 2024. broj Kž-66/2024-5 osuđenik Z. Lj. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 1. i 3. KZ/11. i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. te mu je za svako od tih djela utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 57. stavaka 1., 2. i 3. u vezi s člankom 56. stavcima 1. i 3. KZ/11. osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti devet mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako osuđenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja 13. i 14. kolovoza 2023. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2023. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.-22.) osuđeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura.

2. Osuđenik Z. Lj. je pravovremeno po branitelju A. S., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., I. G., D. M. F., sa sjedištem u R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede odredbe kaznenog postupka predviđene u čl. 468. st. 2. (čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP-a)“ i „zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu  (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a)“. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i „predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a podredno višem sudu.“

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; - dalje: ZKP/08.-24.).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Prije svega treba reći da je tvrdnja osuđenika da je prvostupanjsku presudu u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. izreke žalbom pobijao, osim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22. „iako ne izrijekom navedeno“, netočna i proizvoljna jer iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi upravo suprotno. Naime, osim što se u žalbi osuđenik nije pozvao na zakonsku osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22., niti iz sadržaja žalbe ne proizlazi da je u bilo kojem dijelu žalbe problematizirao i obrazlagao navedenu žalbenu osnovu, kako to sada neistinito tvrdi u zahtjevu. No, neovisno o tome, drugostupanjski sud je, ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08.-22., utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (11. odlomak obrazloženja drugostupanjske presude).

5.1. U nastavku, navodeći zbog čega smatra da je počinjena „povreda načelom zajamčenog prava na pošteno suđenje“, osuđenik ističe da „razlozi obiju presuda, a posebice drugostupanjske, u mnogome očituju povredu prava na pošteno suđenje, kakvim ga jamči ne samo čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda već i čl. 29. Ustava RH“, da sukladno odredbi članka 9. stavka 1. ZKP/08.-22., sudovi „s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist“. Također navodi da „pravičnost ispitivanja slučaja ostvaruje se i kroz sadržaj presude, pogotovo dijela koji se odnosi na postupovnu ocjenu dokaza“, da uspostava načela poštenog suđenja „kakvim ga pretpostavlja Konvencija te Ustav RH, isključuje ikakvu mogućnost arbitrarnog zaključivanja u pogledu istovjetnih pravnih pitanja“ te da je „teret dokaza na državnom odvjetništvu i da u slučaju dvojbe treba odlučiti za korist okrivljenika.“ Međutim, osim ovih paušalnih i uopćenih tvrdnji, osuđenik ne obrazlaže u čemu bi se u konkretnom slučaju sastojala povreda prava na pravično suđenje.

5.2. Doduše, u jednom dijelu zahtjeva osuđenik vrlo šturo navodi da „prvostupanjski sud prilikom odlučivanja nije naveo razloge na temelju čega smatra da je ostvareno biće kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., te isto tako niti drugostupanjski sud navedene razloge za pobijanje presude nije ni na koji način otklonio“, očito nastojeći prikazati da su presude arbitrarne, bez jasnog, potpunog i razumnog obrazloženja, što je potpuno netočno. Naime, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjska presuda sadrži potpune i jasne razloge o svim činjenicama odlučnim za ostvarenje bitnih obilježja kaznenih djela zbog kojih je osuđenik proglašen krivim i osuđen, dok je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi u potpunosti odgovorio na sve žalbene navode osuđenika i valjano obrazložio.

5.3. Tvrdnjama da se u odnosu na kazneno djelo iz točke 3. izreke prvostupanjske presude „nije mogla donijeti osuđujuća presuda u skladu s odredbom čl. 455. st. 1. ZKP-a pa tako niti odbiti žalba obrane okrivljenika kao neosnovana i potvrditi prvostupanjska presuda“ jer da je „potpuno nejasno prema kojim je to osobama okrivljenik izrekao navodne prijetnje“, odnosno da „nije niti jasno koje to riječi okrivljenika u predmetnom činjeničnom opisu predstavljaju prijetnju“ s obzirom da „su svi svjedoci iskazivali kako su s okrivljenikom imali nadasve korektan odnos u svojim komunikacijama“, osuđenik zapravo pokušava osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, a iz kojeg osnova se ovaj izvanredni pravni lijek, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. ZKP/08.-24., ne može podnositi.

5.4. Osuđenik u zahtjevu ističe i povredu „Ustavom zajamčenog prava na učinkovito pravno sredstvo (čl. 18. Ustava RH)“ navodeći da „iako drugostupanjski sud nije dužan cijeniti svaki pojedini navod žalbe, već samo one koji su važni za odluku, žalitelj mora biti uvjeren da su njegovi žalbeni navodi ozbiljno i temeljito razmotreni, a da su za to dani razlozi razboriti i uvjerljivi“. Osuđenik smatra da je „vrlo dvojbeno jesu li u toku žalbenog postupka upravo najviša jamstva, koja takvima cijeni Ustav RH i Konvencija, osigurana osuđeniku kada je spis sa žalbom zaprimljen pri Županijskom sudu u Slavonskom Brodu 4. ožujka 2024. godine, a pukim čudom već 6. ožujka 2024. godine vraćen prvostupanjskom sudu u Rijeci na dostavu strankama“. Stoga se, prema mišljenju osuđenika, „vrlo lagano dolazi u sumnje je li okrivljeniku pruženo pravo na učinkovito pravno sredstvo“.

5.5. Točno je da je, prema podacima sadržanim u spisu, drugostupanjska odluka donesena u vrlo kratkom roku od vremena zaprimanja spisa na drugostupanjskom sudu, kako to primjećuje i osuđenik, iako očitom omaškom netočno navodeći da je spis 6. ožujka 2024. vraćen prvostupanjskom sudu, što nije moguće s obzirom na to da je sjednica vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu održana 8. ožujka 2024. Međutim, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, time nije povrijeđeno osuđenikovo pravo na učinkovito pravno sredstvo, kao sastavnica prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

5.6. Naime, pravo na učinkovito pravno sredstvo međusobno je usko povezano s pravom na obrazloženu sudsku odluku, ta prava proizlaze jedno iz drugog i čine neodvojive sastavnice prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Da bi bilo ostvareno ustavno jamstvo prava na učinkovito pravno sredstvo, osim mogućnosti pukog izjavljivanja žalbe u njezinom formalnopravnom smislu, sudske odluke trebaju biti obrazložene na način koji bi osiguravao ostvarenje tog ustavnog jamstva. S obzirom da, kao što je to i ranije navedeno, prvostupanjska presuda sadrži potpune i jasne razloge o svim činjenicama odlučnim za ostvarenje bitnih obilježja kaznenih djela zbog kojih je osuđenik proglašen krivim i osuđen, čime je osuđeniku data mogućnost iznošenja argumentiranih žalbenih razloga, a drugostupanjski sud je u presudi u potpunosti odgovorio na sve žalbene navode osuđenika te iznio vrlo jasne i razumljive razloge kojima je obrazložio svoju odluku, kratkoćom vremena u kojem je drugostupanjski sud donio odluku povodom žalbe osuđenika, nije povrijeđeno pravo osuđenika na učinkovito pravno sredstvo, kao sastavnice prava na pravično suđenje, kao to osuđenik neosnovano tvrdi u zahtjevu.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08.-24.

Zagreb, 10. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.