1

Poslovni broj Gž-1287/2024-2

Poslovni broj Gž-1287/2024-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S. i I. M. P., odvjetnicama iz S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-82/2021-29 od 19. siječnja 2024., 9. rujna 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-82/2021-29 od 19. siječnja 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbijen je prigovor tuženika na rješenje o sudskim pristojbama od 11. prosinca 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 eur (300,02 kn) kao neosnovan. 

2. Protiv tog rješenja tuženik podnosi žalbu pozivajući se sadržajno na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje utvrđuje da je tužitelj pokrenuo predmetni postupak protiv tuženika i da se radi o postupku radi zaštite kolektivnih interesa, a da je prema čl. 11. toč. 20 (pogrešno navedeno toč. 6.) Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23 – dalje ZSP) propisano kako su troškova sudskih pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. U predmetnom postupku da je presuda donesena 26. listopada 2023., a da je prema važećim odredbama ZSP-a tužitelj tada bio oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na presudu. Kako je tužitelj u predmetnom postupku uspio to utvrđuje da je pristojbu na presudu u obvezi platiti tuženik, obzirom da je tužitelj iste oslobođen, pa u postupanju po prigovoru tuženika isti odbija kao neosnovan.

5. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje, po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja donošenjem rješenja počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada ga je obvezao na plaćanje sudske pristojbe na presudu. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi, kao što tuženik ukazuje u žalbi, da je u povodu tužbe tužitelja donesena presuda kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, tuženiku naloženo isplatiti utuženi iznos te obvezan naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove. Nadalje, proizlazi da je kod odluke o troškovima postupka uz troškove zastupanja tužitelju dosuđen i zatraženi iznos na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu, koja odluka je pravomoćna jer tuženik istu nije pobijao. Međutim, navedeno i prema mišljenju ovoga suda nije od utjecaja na zakonsku obvezu tuženika na plaćanje sudskih pristojbi na presudu i ne isključuje primjenu odredbe čl. 13. ZSP-a kojom je propisano da u slučaju kada stranka koja je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

7. Kako je tužitelj oslobođen plaćanja pristojbi, a uspio je u postupku, to je u obvezi sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pristojbu na presudu platiti tuženik i na tu njegovu obvezu nije od utjecaja okolnost što je tužitelju (nepripadno) u okviru zatraženog iznosa na ime troškova postupka s osnove sudskih pristojbi odmjeren i taj iznos, kada tuženik protiv te odluke nije podnosio pravni lijek, a obveza plaćanja pristojbe nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

8. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. i čl. 13. ZSP-a donio pobijano rješenje pa je žalbu tuženika valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.        

U Rijeci 9. rujna 2024.

            Sutkinja

          Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.