1

Poslovni broj: Gž-581/2023-3

 

                             

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                Sv. Florijana 2, Požega

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-581/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. B., odvjetnici iz S., protiv tuženika A. osiguranje d.d. Z.,  P. S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici I. K. R., odvjetnici iz S., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-317/19 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj   9. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-317/19 od 14. travnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu stavka I. izreke.

 

II. Žalba tužiteljice se djelomično uvažava te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-317/19 od 14. travnja 2023. u pobijanom odbijajućem dijelu stavka I. izreke i sudi:

 

" Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici na ime pretrpljene imovinske štete daljnji novčani iznos od 55,74 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, tužiteljica se odbija.

 

III. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice se djelomično uvažava, te se preinačava odluka o naknadi parničnih troškova iz stavka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-317/19 od 14.travnja 2023. i sudi:

 

" Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.182,31 eura, u roku od 15 dana. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova tužiteljica se odbija."

 

 

IV. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.260,14 Eur / 9.494,54 Kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. 01. 2019. god., pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 1.505,46 Kn / 199,81 Eur, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

 

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.180,93 Eur / 8.897,74 Kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica bez preciziranja zakonskih žalbenih razloga zbog kojih se žalba podnosi, ali iz sadržaja žalbe vidljivo je da se odbijajući dio presude pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud primjenjujući materijalno pravo na utvrđene činjenice odredio naknadu štete u preniskom iznosu, posebno prilikom odlučivanja o naknadi štete za tuđu pomoć i njegu, gdje sud suprotno ustanovljenoj sudskoj praksi o cijeni sata rada za pružanje tuđe pomoći i njege od 35 kuna po satu, odredio naknadu od 20 kn po satu. Žalbom se osporava i pravilnost primjene materijalnog prava kod izračuna i dosude naknade parničnih troškova, zbog čega predlaže drugostupanjskom sudu preinačenje pobijanog dijela presude u smislu žalbenih navoda.

 

 

2.1. Presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima pobija i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnome u žalbi se navodi da je donošenjem presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je dosudio tužiteljici naknadu štete u previsokim iznosima za pojedine vidove nematerijalne štete, koji odstupaju od sudske prakse i okvirnih mjerila za određivanje takove naknade štete. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći   po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka,  ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka  354. stavka 2.  točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP-a. Tuženik je u žalbi istaknuo bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, ali samo u vezi odluke suda o naknadi troškova postupka, pri čemu je iz tih žalbenih navoda vidljivo da se i tu samo osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja pobijane odluke, tako da ovaj sud nije utvrdio osnovanim taj dio žalbe tuženika jer naznačene bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu ostvarene, pošto se pobijana presuda u žalbenom postupku može preispitati.

 

6. Drugostupanjski sud je analizirajući pobijanu presudu utvrdio da je sud prvog stupnja u postupku potpuno i pravilno utvrdio sve bitne činjenice o kojima ovisi donošenje odluke o naknadi štete, a te činjenice su osim toga između stranaka bile I nesporne, što proizlazi i iz samih navoda obje podnesene žalbe. U bitnome utvrđeno je da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila tjelesne povrede, a za nastanak prometne nesreće nesporno je odgovorna osiguranica tuženika, koji je prihvatio svoju odgovornost za naknadu štete i u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, isplatio tužiteljici naknadu štete u iznosu od 7.000,00 kn. Nakon toga je tužiteljica tužbom zatražila isplatu daljnjeg iznosa naknade štete od 5.000,00 kn, da bi taj tužbeni zahtjev povećala na 15. 000,00 kn, nakon što je donesena odluka Vrhovnog suda RH o povećanju okvirnih mjerila za određivanje naknade štete, da bi konačnim tužbenim zahtjevom potraživala od tuženika 11.000,00 kn. Neimovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica u vidu posljedica tjelesnih povreda zadobivenih u prometnoj nesreći, utvrđena je nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka, koje nalaze i mišljenja stranke u žalbi ne osporavaju. Dakle, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica zadobila trzajnu povredu vratne kralježnice uz bolnost i u slabinskom dijelu kralježnice, odnosno donjem dijelu leđa. Sudski vještak je bio mišljenja da je tužiteljica nakon povređivanja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 8 dana i slabijeg intenziteta 42 dana, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega pri održavanju higijene, te nabavke i pripreme hrane u trajanju od ukupno 28 sati. Umanjenje životne aktivnosti kao posljedica prometne nezgode kod tužiteljice je procijenjeno na 1%, iz koje procjene je očigledno, s obzirom da je isto umanjenje životne aktivnosti manje od uobičajenog za tu vrstu povrede, da je sudsko- medicinski vještak uzeo u obzir da je tužiteljica već ranije imala istu povredu vratne kralježnice, pa žalbeni navod tuženika u kojem se tvrdi da ta ranija ozljeda nije uzeta u obzir, nije ocijenjen osnovanim. Sudski vještak psihijatrijske struke je u svom nalazu i mišljenju naveo da se tužiteljica nakon prometne nesreće ambulantno liječila kod psihijatra, te joj je dijagnosticiran posttraumatski anksiozni depresivni sindrom, a ovaj sudski vještak je procijenio da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko minuta i nastavno sekundarni strah jakog intenziteta od dva dana, te strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i strah blagog intenziteta šest do sedam tjedana.

 

7. Na osnovu naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici na ime neimovinske štete, nakon što je odbijen nesporno u mirnom postupku isplaćeni iznos od 7.000,00 kn, iznos od 8.935,48 kn što je iznos naknade štete za povredu prava osobnosti tužiteljice i njenog prava na psihofizičko zdravlje koji odgovara sudskoj praksi za slične slučajeve i okvirnim mjerilima za određivanje visine iste štete, korigiranim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, zbog čega je sud drugog stupnja žalbe stranaka usmjerene na pravilnost određivanja visine naknade ove štete, ocijenio neosnovanima. Također je neosnovano i žalbeno isticanje tuženika o pogrešno određenom početku tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos štete, s obzirom na naknadno povećanje tužbenog zahtjeva, jer je takav prigovor tuženik isticao i tijekom postupka, a prvostupanjski sud je isti osnovano otklonio i  početak tijeka zateznih kamata odredio u skladu s odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Naime, povećanje tužbenog zahtjeva u ovom slučaju nema utjecaja na početak tijeka zateznih kamata na zatraženi iznos naknade štete postavljen tuženiku u mirnom postupku iz razloga što je dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici, zajedno s dobrovoljnom isplatom dijela štete od 7.000,00 kn prije podnošenja tužbe, ukupno manji od iznosa od 17.000,00 kn koji je zatražen u odštetnom zahtjevu  tužiteljice. Sud drugog stupnja je zbog naprijed iznesenog, žalbe stranaka odbio kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu u odnosu na dosuđeni iznos neimovinske štete.

 

8. Žalba tužiteljice kojom je ista pobijala primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda kod određivanja visine naknade imovinske štete koja se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu, je po mišljenju suda drugog stupnja djelomično osnovana, jer prvostupanjski sud je izračunao istu štetu uzimajući cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pružaju nestručne osobe od  20 kn po satu, pri čemu se koristio podatkom Državnog zavoda za statistiku od 12. listopada 2016. Zbog toga osnovano tužiteljica ističe u žalbi da sud nije uzeo u obzir inflaciju i povećanje cijene sata rada do 2019. godine, kada je tuđa pomoć i njega pružana, te osnovano tužiteljica navodi i da je brojnom prevladavajućom sudskom praksom ustanovljena veća cijena sata rada pružanja pomoći i njege u relevantno vrijeme i u mjestu prebivališta tužiteljice, pa je drugostupanjski sud odlučio preinačiti pobijani odbijajući dio prvostupanjske presude i tužiteljici dosuditi daljnji iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 55,74 eura sa pripadajućim kamatama, koji iznos odgovara razlici između dosuđenog iznosa naknade štete i iznosa iste koji odgovara primjeni cijene sata rada od 35 kn po satu. Isti iznos je po mišljenju ovog suda adekvatan opsegu navedene imovinske štete tako da nije prihvaćen dio zahtjeva tužiteljice za izračun te štete po cijeni od 40 kn za sat rada pružanja tuđe pomoći i njege, jer se prema potvrdi koju je u spis priložila sama tužiteljica radi o cijeni nemedicinske ali stručne pomoći i njege koja se pruža u Domu za starije i nemoćne osobe Lovret Split.

 

9. U nastavku je drugostupanjski sud nalazeći djelomično osnovanom žalbu tužiteljice kojom se pobija i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnih troškova, odlučio preinačiti istu jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo uzimajući kao vrijednost predmeta spora iz prvobitnog tužbenog zahtjeva tužiteljice dostavljenog sudu, koji je međutim preinačen i povećan prije nego što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, te su stranke u nastavku bez protivljenja vrijednosti predmeta spora nastavile raspravljati i dostavile u spis svoje zahtjeve za naknadu troškova prema vrijednosti svake raspravne radnje poduzete po punomoćniku od 100 bodova, što odgovara odredbi Tbr 7. točka 1.,3.,6. i 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje u tekstu OT). Osnovano se u žalbi ističe i da prvostupanjski sud nepravilno nije dosudio tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude, što je trošak koji propisuje odredba Tbr. 9. točka 3. OT. U preostalom dijelu žalba tužiteljice u odnosu na troškove postupka nije prihvaćena kao osnovana jer sud pravilno nije dosudio tužiteljici trošak sastava za četiri podneska, već samo za dva podneska, pošto je osnovano temeljem odredbe članka 155. ZPP-a smatrao da su samo ta dva podneska bila potrebna za vođenje postupka.

 

10. Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud drugog stupnja je preinačio odluku o naknadi troškova postupka, te prema zahtjevu tužiteljice istoj dosudio za zastupanje po odvjetnici za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i dva obrazložena podneska, te zastupanje na tri sudska ročišta i ročištu za objavu presude 1.500,00 eura sa PDV-om u iznosu od 375,00 eura, kao i plaćene troškove sudskih vještačenja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 2.315,44 kn, odnosno 307,31 eura, tako da je tužiteljici dosuđena naknada parničnih troškova u ukupnom iznosu od 2.182,31 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica odbijena.

 

11. Žalba tuženika izjavljena protiv odluke o troškovima postupka nije utvrđena osnovanom, jer se tuženik neosnovano poziva na to da je sud trebao primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, te troškove postupka računati prema omjeru uspjeha stranaka u postupku. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 3. ZPP-a (NN 70/19) te smatrajući da tužiteljica nije uspjela u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, obvezao tuženika na naknadu cjelokupnih osnovanih troškova, a to stoga što kada se uzme u obzir i uspjeh tužiteljice u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, koji je 100%, te omjer uspjeha u sporu u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tuženik je uspio u sporu samo u oko 5% svog zahtjeva, pri čemu je drugačiji izračun tog uspjeha tuženika u sporu naveden u žalbi utvrđen netočnim. Nadalje neosnovano tuženik ističe da tužiteljici nije trebalo dosuditi naknadu za zastupanje po punomoćniku za ročište 3. ožujka 2023. u punom iznosu već samo u 50% tog iznosa , jer je na tom ročištu zaključena glavna rasprava i prethodno su izvedeni svi dokazi, tako da se na tom ročištu nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također je sud drugog stupnja utvrdio da je žalba tuženika neosnovana i u preostalom dijelu, budući je prvostupanjski sud primijenio pravilnu vrijednost boda u vrijeme donošenja odluke o naknadi parničnog troška, sve u skladu s odredbom Tbr. 48. stavak 3. OT.

 

12. Strankama temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a nisu dosuđeni zatraženi troškovi žalbenog postupka, jer tuženik sa žalbom nije uspio, a tužiteljica je uspjela samo u neznatnom dijelu odluke o glavnoj stvari i dijelu odluke o troškovima kao sporednoj tražbini.

 

13. Zbog svega iznesenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a, drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

 

 

 

U Požegi, 9.  rujna 2024.

 

                                                                                                                                            Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                            Branimir Mljević