Poslovni broj Kž-333/2024-9

I

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-333/2024-9

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika K. M. i II-optužene K. B., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-994/2023-10 od 25. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2024., u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u O., A. D., a u odsutnosti uredno pozvanih I-optuženog K. M., II-optužene K. B. te branitelja I-opt. V. D., odvjetnika iz R.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi i izriče da se za kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 I-optuženi K. M. osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci a II-optužena K. B. osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 I-optuženom K. M. i II-optuženoj K. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2022. do 28. svibnja 2022.

 

        II/ U ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

             

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci I-optuženi K. M. i II-optužena K. B. proglašeni su krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11).

 

1.1. Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 I-optuženi K. M. i II-optužena K. B. osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 I-optuženiku K. M. i II-optuženoj K. B. je izrečena uvjetna osuda na način da se kazne zatvora na koje su I i II optuženici osuđeni neće izvršiti ako I. i II-optuženici u roku od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 I-optuženiku K. M. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 27. svibnja 2022. od 23,00 sata do 28. svibnja 2022.

 

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 II-optuženoj K. B. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 27. svibnja 2022. od 23,00 sata do 28. svibnja 2022.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje: ZKP/08) I-optuženik K. M. i II-optužena K. B. dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to svaki ponaosob trošak kaznenog postupka u visini paušala od 200,00 eura (dvijestotineeurainulacenti) sukladno odredbi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

2. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi iz članka 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavak 1. ZKP/08. Predlaže da se preinači pobijana presuda na način da se I i II-optuženicima izrekne bezuvjetna kazna zatvora u dužem trajanju.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je I-optuženi K. M., putem branitelja V. D., odvjetnika iz R. te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. 

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I-optuženik K. M., branitelj I-opt. V. D., odvjetnik iz R. i II-optužena K. B..

 

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda je pristupila zamjenica ŽDO u O. A. D., dok na sjednicu nisu pristupili I-optuženi K. M., II-optužene K. B. te branitelja I-optuženika V. D., odvjetnika iz R.. Sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanih I-optuženog K. M., II-optužene K. B. te branitelja I-optuženog V. D., odvjetnika iz R..

 

5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, te potom izlaganjem odgovora na žalbu.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnosti na strani optuženika koji priznaju počinjenje kaznenog djela, iskreno kajanje zbog počinjenja kaznenog djela i obećanje da neće ponoviti, kao i činjenicu da je I-optuženi K. M. otac troje djece od kojih je jedno maloljetno. Žalbom upire da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje otegotnih okolnosti, kod I-optuženog K. M. i II-optužene K. B., raniju osuđivanost, no da je podcijenio njihov značaj jer prvostupanjski sud smatra da  I-optuženi K. M. i II-optužena K. B. nisu specijalni recidivisti s obzirom da su osuđivani za kaznena djela druge vrste.

 

7.1. Osnovano u žalbi državni odvjetnik upire po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije potpuno utvrdio i vrednovao sve olakotne okolnosti - priznanje počinjenja kaznenog djela koje je doprinijelo brzom okončanju kaznenog postupka, izraženo kajanje, obećanje da se navedeno neće ponoviti, da je I-optuženi K. M. otac troje djece od kojih je jedno maloljetno. Prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije uz navedene olakotne okolnosti cijenio je i otegotnu okolnost - raniju osuđivanost I-optuženog K. M. i II-optužene K. B., no podcijenio je značaj navedene osuđivanosti. Naime, I-optuženi K. M. višestruko je osuđivan pravomoćnim presudama Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-515/07 od 19. prosinca 2007., Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-81/08 od 24. srpnja 2008., Općinskog suda u Benkovcu posl.br. K-17/08 od 3. studenoga 2008., Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-240/07 od 24. siječnja 2008. i Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kov-95/12 od 3. rujna 2012., dakle u ukupno pet navrata osuđen je zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka USRH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka USRH, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97), od čega se u dva navrata radilo o kaznenom djelu iz članka 173. stavak 1. KZ/97, a u tri navrata o kaznenom djelu iz članka 173. stavak 2. KZ/97. Nastavno navedenom, optuženi K. M. osuđivan je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-579/18 od 13. lipnja 2018. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ, a pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-550/18 od 18. lipnja 2019. osuđen je zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, te u četiri navrata na bezuvjetne kazne zatvora (presudom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-550/2018 od 18. lipnja 2019. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora od četiri godine). Stoga, osnovano u žalbi državni odvjetnik upire da je kraj tako utvrđenih otegotnih okolnosti na strani I-optuženog K. M. prvostupanjski sud podcijenio njihov značaj jer se radi o višestruko osuđivanoj osobi koja unatoč osudama na bezuvjetne kazne zatvora nije uskladila ponašanje sa općeprihvaćenim društvenim normama te navedene nisu djelovale odvraćajuće da ne čini nova kaznena djela.

 

7.2. Osnovano u žalbi državni odvjetnik upire da je prvostupanjski sud u odnosu na II-optuženu K. B. podcijenio značaj otegotne okolnosti - raniju osuđivanost po presudi Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-113/2019 od 20. siječnja 2020. zbog kaznenog djela protiv imovine - krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. Navedeno iz razloga što iako se radi o kaznenom djelu druge vrste, oba kaznena djela povezuje zajednička činjenica da su počinjena iz koristoljublja.

 

8. Imajući u vidu odluku pod točkom I/ izreke ove presude, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu ovaj drugostupanjski sud je za kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 osudio I-optuženog K. M. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci i II-optuženu K. B. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 54. KZ/11 I-optuženom K. M. i II-optuženoj K. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2022. do 28. svibnja 2022. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom kaznom zatvora u odnosu na konkretne optuženike ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela te o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

 

9. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu o odluci o uvjetnoj osudi, kao pod točkom I/ izreke presude članak 486. stavak 1. ZKP/08, te u ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena kao pod točkom II/ izreke ove presude.

 

 

Osijek, 6. rujna 2024.