Poslovni broj: Gž-751/2023-3.

                                                                                                              

 

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                              

                                                                            Poslovni broj: Gž-751/2023-3.

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S. V., P. j., OIB: ..., zastupana po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika Javna ustanova N. p. P. j., P. J.- Znanstveno-stručni centar dr. I. P., OIB: ... radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-6/2019-48, od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice S. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-6/2019-48, od 29. rujna 2023.

 

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj S. V., OIB: ..., P. j., stekao pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, koji poseban dio u naravi čini stan koji se nalazi u zgradi u M. na prvom katu lijevo, kućni broj P-9, sagrađena na katastarskim česticama ... k.o. P., koji stan se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 60,01m2, sve zajedno sa idealnim pripadajućim dijelom zgrade i zemljišta sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

II. Nalaže se tuženiku Javna ustanova N. P. P. j., OIB: ..., P. j. da u roku od 15 dana izda tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a koju će ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, što je sve tuženik dužan priznati, te trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama.“

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Osnovano se ukazuje žalbom da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

6. Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud je odlučio o tužbenom zahtjevu primjenom članka 373a ZPP-a, jer je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je stekla pravo vlasništva nekretnine, u naravi stan u stambenoj zgradi u M. površine 60,01 m2, na 1. katu lijevo, sagrađene na kčbr ... k.o P., te da se tuženiku naloži da joj izda valjanu tabularnu ispravu potrebnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti presuda, a tužbeni zahtjev temelji na odredbi  članka 8. Zakona o  područjima posebne državne skrbi iz 1996. (NN 44/96).

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev temeljem nespornih činjenica među strankama i utvrđenja:

 

- da je tužiteljica, kao prosvjetni radnik, rješenjem Ministarstva RH od 6. listopada 1995. imenovana ravnateljem škole M. s danom 10. listopada 1995.,

 

- da je tužiteljici rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine S. od 22. siječnja 1996., dan predmetni stan privremeno u posjed i na korištenje, temeljem članka 5. i članka 14. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN 73/95)

 

- da je predmetni stan u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo tuženika

 

- da je tužiteljica za korištenje predmetnog stana plaćala tuženiku najamninu.

 

9. Prvostupanjski sud navodi da je člankom 8. stavak 9. Zakona o  područjima posebne državne skrbi, iz 1998. (NN 44/96), na koji se poziva tužiteljica, propisano da nakon 10 godina neprekidnog prebivanja u obiteljskoj kući ili stanu u državnom vlasništvu, najmoprimac obiteljske kuće ili stana, stječe pravo na kupnju obiteljske kuće ili stana prema kriterijima koje će uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske, zbog čega tužbeni zahtjev nije osnovan, jer tim Zakonom, unatoč tvrdnjama tužiteljice, nije propisano da tužiteljica prebivanjem duže od deset godina na predmetnom području državne skrbi u dodijeljenom joj stanu, po samom zakonu stječe pravo vlasništva, već da ima pravo otkupa stana u kojemu je živjela po povlaštenim uvjetima.

 

10. Nadalje navodi, kako je predmetni stan tužiteljici dodijeljen privremeno u posjed i na korištenje temeljem Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN br. 73/95 – dalje ZPPUOI), a funkcija tog Zakona je bila da se osigura privremeni smještaj, te kako je sama tužiteljica učinila nespornim da je tuženiku plaćala najamninu za predmetni stan,  nisu ispunjeni uvjeti ni za stjecanje prava vlasništva predmetnog stana dosjelošću, sukladno odredbama članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), jer je tužiteljica priznala tuženiku, plaćajući mu najamninu za predmetni stan, vlasništvo tog stana, pa njezin posjed nije bio pošten.

 

11. Stoga, po  zaključku prvostupanjskog suda, nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih zakonskih odredbi za stjecanje prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu.

 

12. Tužiteljica žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je tužbu podnijela temeljem odredbe članka 8. stavak 5. Zakona o područjima posebne državne skrbi iz 1996. (NN broj 44/96), kojom zakonskom odredbom je propisano da nakon 10 godina neprekidnog prebivanja naseljenika u stanu ili obiteljskoj kući u području posebne državne skrbi, nekretnina postaje njihovo vlasništvo, pa je prvostupanjski sud trebao primijeniti tu zakonsku odredbu, a ne  propis koji je stupio na snagu tek u srpnju 2002. (izmjene Zakona o područjima posebne državne skrbi NN 88/02), i čije se odredbe (članak 8. stavak 9.), na koje se poziva prvostupanjski sud, ne primjenjuju na tužiteljicu. Naime, navedeni propis se ne primjenjuje retroaktivno i ne odnosi se na tužiteljicu, jer je u vrijeme njegovog donošenja već 6 godina imala prijavljeno prebivalište na području posebne državne skrbi, pa svoje pravo vuče iz odredbi Zakona koje su važila 1996., kada je dobila status naseljenika i time stekla određena prava i obveze.

 

12.1. Ističe i da nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da plaća najamninu, jer nikada nije bila u najmu kod tuženika, niti mu je plaćala najamninu za predmetni stan, nije s tuženikom sklopila nikakav Ugovor o najmu, pa je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev.

 

13. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih nije primijenio odredbe Zakona o područjima posebne državne skrbi uz 1996. (NN 44/96), članak 8. stavak 5., na kojem propisu tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, nije naveo sadržaj te zakonske odredbe,  niti je naveo razloge zbog kojih je o zahtjevu tužiteljice odlučio primjenom odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN 88/2002), članak 8. stavak 9.

             

14. Iz isprava priloženih u prvostupanjskom spisu nesporno je:

 

- da je tuženik vlasnik predmetnog trosobnog stana površine 60,01 m2 koji se nalazi u mjestu M. na 1. katu stambene zgrade,

 

- da je u posjedu stana tužiteljica, kojoj je stan dan privremeno u posjed i na korištenje Rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine S. od 22. siječnja 1996., i to pozivom na članke 5. i 14. Zakona o privremenom preuzimanju i  upravljanju određenom imovinom (NN 73/95),

 

- da  tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi M. od 25. srpnja 1996.,

 

- da je tužiteljica rješenjem Ministarstva RH, od 6. listopada 1995. imenovana ravnateljem škole M., s danom 10. listopada 1995.,

 

-  da je tuženik u rujnu 1996., kao vlasnik predmetnog stana, donio Privremeno rješenje o plaćanju naknade korištenja stambenog prostora i određenih komunalnih usluga (grijanje, voda, odvoz smeća), za taj stan, kojim je tužiteljica utvrđena kao obveznik navedenih plaćanja za predmetni stan, svaki mjesec, počev od 1. kolovoza 1996., od kada se navedeno rješenje primjenjuje,

 

- da je tužiteljica 28. travnja 2003., podnijela Uredu državne uprave u L.-S. županiji, Službe za gospodarstvo, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje G., zamolbu za stambeno zbrinjavanje na područjima posebne državne skrbi na području Općine P. j., naselje M., davanjem u najam stan u državnom vlasništvu na području od posebne državne skrbi,

 

- da je taj zahtjev tužiteljice odbijen rješenjem Ureda držane uprave u L. –S. županiji, Službe za gospodarstvo, Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje G., od 2. svibnja 2016.,

 

- da prema računima tuženika, od 2. srpnja 2015. i 2. studenog 2015., i izvoda iz kartica tuženika za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. i 1. siječnja do 31. prosinca 2014. tužiteljica plaća najamninu tuženiku za predmetni stan u iznosu od 15,93 EUR (120,00 kn) mjesečno,

 

- da je sama tužiteljica, saslušana kao stranka na raspravnom ročištu 24. svibnja 2022., iskazala da tuženiku plaća uredno stanarinu od prvog dana korištenja stana,

 

- da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu 11. studenog 2015.

 

15. Suprotno žalbenim navodima, sporni odnos se ne može riješiti isključivo odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi iz 1996., kojim je, člankom 8. stavkom 5., propisano da se nekretnine iz stavka 3. tog članka (stan ili obiteljska kuća na području posebne državne skrbi) daju na korištenje rješenjem Ministarstva (razvitka i obnove), a nakon 10 godina neprekidnog prebivanja naseljenika u stanu ili obiteljskoj kući u području posebne državne skrbi, postaju njihovo vlasništvo.

 

16. Naime, iz navedenih isprava proizlazi da je predmeti stan, vlasništvo tuženika, stavljen pod privremenu upravu RH na temelju Zakona o privremenom oduzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN 73/95), a odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN 46/96, 57/96, 124,97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02 i 26/03), omogućeno je da se naseljenicima na području posebne državne skrbi dodjele na korištenje obiteljske kuće, odnosno stanovi, koje su njihovi vlasnici napustili i ne koriste ih u smislu odredbi tog Zakona.

 

17. Dakle, predmetni stan u vlasništvu tuženika, dan je na privremeno korištenje tužiteljici sukladno tada mjerodavnim propisima, a što je učinjeno u skladu  općim interesom i legitimnim ciljem - da se zaštiti napuštena imovina od propadanja s jedne strane, i da se zbrinu osobe koje su bile raseljene ili  su ostale bez domova uslijed rata, s druge strane. Tuženiku nije bilo oduzeto pravo vlasništva, već je bio ograničen u korištenju tim pravom.

 

18. Prema odredbi članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je preuzeta Zakonom o njezinom potvrđivanju (NN – Međunarodni ugovori br 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Propisano je i da se time ni na koji način ne umanjuje pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom.

 

19. Međutim, pri ograničenju prava vlasništva potrebno je u uspostaviti ravnotežu između općeg interesa i zaštite prava pojedinca, odnosno pravne osobe.

 

20. Prema shvaćanju ovoga suda, pravična ravnoteža između općeg interesa i zaštite prava pojedinca je narušena, jer potreba privremenog zbrinjavanja tužiteljice nije razlog za prestanak prava vlasništva tuženika na stanu koji je tužiteljici dodijeljen na privremeno korištenje, jer obveza RH da privremeno ili trajno riješi stambeno pitanje tužiteljice, ne može ići na štetu tuženika, kao vlasnika predmetnog stana.

 

21. Stoga se odredbe Zakona o područjima posebne državne skrbi, na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, budući bi njima tuženik kao vlasnik stana izgubio pravo vlasništva tog stana, što nije bila svrha, ni cilj tog Zakona.

 

22. Pobijanom presudom tužbeni zahtjev je pravilno odbijen, pa je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 373.a ZPP-a.

 

23. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

 

24. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 6. rujna 2024.

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc