Poslovni broj Kžzd-36/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-36/2024-4

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika J. M., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Kzd-6/2021-40 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. M. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici optuženi J. M. proglašen je krivim zbog počinjenja pod točkama 1), 2) i 3) kaznena djela protiv osobne slobode i to radnjama pod točkom 1) dva kaznena djela prijetnje opisana u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19– dalje u tekstu KZ/11), a kažnjiva po članku 139. stavak 3. KZ/11, radnjama pod točkom 2) kazneno djelo nametljivog ponašanja opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11, te radnjama pod točkom 3) kazneno djelo prijetnje opisano po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, dok je radnjama pod točkom 4) počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta opisana i kažnjiva po članku 173. stavak 1. KZ/11, uz primjenu članka 48. i 49. KZ/11. Na temelju istih zakonskih propisa za kaznena djela pod točkom 1)  na štetu L. S. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na štetu Z. P. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 2) izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 3) izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 4) na štetu M. M. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na štetu M. M. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na štetu M. M. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa je na temelju istih zakonskih propisa i članka 51. KZ/11 optuženik J. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana lišenja slobode, odnosno od 4. lipnja 2020. do 4. prosinca 2020. uračunat će se optuženom u izrečenu kaznu zatvora.

 

1.2. Temeljem članka 68. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se preinači pobijana presuda i optuženiku utvrde pojedinačne kazne zatvora i izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

 

3. Protiv te presude žali se optuženik J. M., putem branitelja D. D., odvjetnika iz Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika J. M. nisu osnovane.

 

Na žalbu optuženog J. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

7. Optuženi J. M. pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna samoj sebi ili razlozima presude, te da nema razloga o odlučnim činjenicama dok su u odnosu na neke razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te je čitav niz odlučnih činjenica ne dokazan uslijed čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. 

 

7.1. Suprotno žalbenom navodu optuženog J. M. prvostupanjski sud pozorno je cijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloga o odlučnim i drugim važnim činjenicama o okolnostima koje čine obilježja kaznenih djela te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi upire, a niti koja druga na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08.

Na žalbu optuženog J. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

8. Optuženi J. M. žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a što nalazi u tome da optuženi J. M. u vrijeme inkriminacije prema provedenom psihijatrijskom vještačenju ima poremećaj ličnosti paranoidnog tipa s psihotičnim obilježjima, te da je uslijed navedenog bio neubrojiv nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svoga postupanja, vladati svojom voljom.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog J. M. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da kod optuženog J. M. u vrijeme inkriminacije prema psihijatrijskom vještačenju provedenom po Klinici za psihijatriju V., Zavodu za forenzičku psihijatriju, egzistira poremećaj ličnosti paranoidnog tipa s izraženim psihopatološkim fenomenima, paranoidnom interpretacijom, nespremnosti, sumnjičavosti, nepovjerenjem uz snažni afektivni angažman, nizak frustrativni prag i ponekad ljutnju, agresivno ponašanje. Prema navedenom psihijatrijskom vještačenju optuženi J. M. bio je u vrijeme inkriminacije u smislu shvaćanja svojih postupaka i vladanja vlastitom voljom bitno smanjeno ubrojiv uslijed kojih duševnih smetnji, bitno smanjene ubrojivosti može u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno. Preporučeno je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na činjenicu da su vođeni i drugi kazneni postupci protiv optuženog J. M. u kojima je utvrđeno da je u tim postupcima za vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv zatražio ponovno mišljenje Klinike za psihijatriju V. Vještaci su ponovili da ostaju kod nalaza i mišljenja o ranijoj psihijatrijskog ekspertizi jer nisu našli elemenata na temelju kojih bi bio promijenjen raniji zaključak. Nakon pozorne ocjene obrane optuženika J. M. koji osporava učin kaznenih djela pravilno je prvostupanjski sud na temelju uvida u ovjerene javne internetske mreže od strane optuženog s DVD medijima, dokumentacije vezane za izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja sposobnosti za upravljanja vozilom, ispisa sa facebook profila, iskaza ispitanih svjedoka ošt. L. S., Z. P., M. E., M. M., te rješenja Centra za socijalnu skrb L., te provedenog psihijatrijskog vještačenja po Klinici za psihijatriju V. na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženi J. M. počinio kaznena djela opisana u izreci presude.

 

8.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika J. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti, stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, te prihvaća razloge koje o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud. Razlozi u pobijanoj presudi su jasni, argumentirani, te je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza, a nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima izvodio zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a osobito glede ubrojivosti optuženika u vrijeme inkriminacije na koje žalbom upire optuženi J. M. Stoga žalbeni navodi kojim se u suštinu predlaže drugačija ocjena izvedenih dokaza (psihijatrijsko vještačenje) ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost prvostupanjskog suda. Iako se optuženi žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se navedena sastojala.

 

Na žalbu optuženog zbog povrede kaznenog zakona

 

9. Optuženi J. M. pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona, a koja se u suštini sastoji u tome da smatra pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede psihijatrijskog vještačenja optuženika kojim je utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Smatra da je navedeno dovelo do povrede kaznenog zakona jer je optuženi J. M. u kaznenim postupcima koji su vođeni nakon počinjenja naprijed navedenih kaznenih djela psihijatrijskim vještačenjima koji su provođeni u tim postupcima bio neubrojiv.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog J. M. pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Klinike za psihijatriju V. koji su svoj nalaz i mišljenje dali u psihijatrijskoj ekspertizi 29. prosinca 2020. dakle neposredno nakon izvršenja kaznenih djela te nakon razgledavanja medicinske dokumentacije optuženika J. M. i psihijatrijskog vještačenja u odnosu na druge kaznene postupke dana 23. veljače 2022. izjavili da ostaju kod danog nalaza i mišljenja da je optuženi J. M. u vrijeme inkriminacije bio bitno smanjeno ubrojiv. Stoga nije osnovana žalba optuženog J. M. zbog povrede kaznenog zakona.

 

Na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

 

10. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prilikom odmjeravanja kazne optuženom J. M. prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne o čemu je naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome je prvostupanjski sud kod optuženog J. M. uzeo olakotnu činjenicu da je optuženi J. M. na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra bio bitno smanjeno ubrojiv zbog duševne smetnje u smislu poremećaja ličnosti paranoidnog tipa u vrijeme počinjenja kaznenih djela, te pravilnom primjenom članka 48. stavak 2. KZ/11 u vezi sa člankom 49. stavak 1. KZ/11 izrekao blaže kazne od propisane za kaznena djela. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da bitno smanjena ubrojivost optuženog J. M. ima značaj naročito olakotne okolnosti koja opravda izricanje blaže kazne od zakonom propisanih kazni zatvora. Navedeno iz razloga što je upravo duševna bolest i stanje optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela dovela do pogoršanja bolesti, vođenja drugih kaznenih postupaka u kojima je utvrđena neubrojivost optuženog J. M. i određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u kojoj se uredno liječi. Prvostupanjski sud pravilno je vrednovao i raniju osuđivanost optuženog J. M. za istovrsna kaznena djela. Državni odvjetnik u žalbi upire da prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao raniju osuđivanost optuženog J. M., te ne predlaže opoziv djelomične uvjetne osude po presudi Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-66/2019 od 30. siječnja 2020. zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11, te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 kojom je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora od dvije godine i dva mjeseca, te izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 8 mjeseci, a dio od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ako optuženi J. M. u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi neopozivajući uvjetovani dio kazne po naprijed navedenoj presudi povrijedio je kazneni zakon u korist optuženika, a državni odvjetnik u žalbi ne predlaže opoziv djelomične uvjetne osude po naprijed navedenoj presudi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud odbio žalbu državnog odvjetnika kao ne osnovanu.

 

10.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela za koje je proglašen krivim pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi za ublažavanje kazne za kaznena djela optuženog J. M. pod točkom 1)  na štetu L. S. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na štetu Z. P. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo, pod točkom 2) izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 3) izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 4) na štetu M. M. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na štetu M. M. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na štetu M. M. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa je na temelju istih zakonskih propisa i članka 51. KZ/11 optuženik J. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

11. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti, činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

 

12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 6. rujna 2024.