1

Poslovni broj: Gž-964/2023-2

Poslovni broj: Gž-964/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. K., OIB: ..., S., zastupane po punomoćniku mr. sc. D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika E.-A. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici u Z., i tuženika B. K. d.o.o., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u O. društvu B. & P. iz Z.., radi proglašena ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: P-3781/2021 od 5. svibnja 2023., dana 5. rujna 2024.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: P-3781/2021 od 5. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika B. K. d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice zaprimljena kod prvostupanjskog suda 21. listopada 2021.

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik B. K. d.o.o. osporio je žalbene navode tužiteljice i predložio odbiti žalbu te mu dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije prethodno upućena od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe označene u tužbenom zahtjevu nedopuštenom. Također, ističe da se u smislu čl. 51. st. 1. i 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a) odluke suda u ovršnom postupku mogu pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom, dakle podnošenje tužbe, kao put pravne zaštite, propisano je samo u okviru tih pravnih lijekova i predviđeno samo kada sud u ovršnom postupku odluči ovršenika uputiti u parnicu. Zaključak suda o upućivanju ovršenika (ovdje tužiteljice) na pokretanje parnice sukladno odredbama OZ-a da ima značaj procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa tužiteljica nije bila ovlaštena podnijeti predmetnu tužbu, zbog čega je istu primjenom odredbe čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) valjalo odbaciti.

6. U žalbi tužiteljica ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe ZPP-a, te u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Također, navodi da nije podnijela tužbu „radi proglašena ovrhe nedopuštenom“ u smislu potrebnog odobrenja iz čl. 51. i 52. OZ-a, već zbog protuzakonitih radnji i postupanja ovršnog odjela prvostupanjskog suda, kako bi u ovom postupku pokušala zaštititi svoje nesporno ugroženo pravo. Ističe da rješenje o ovrsi i zaključak o prodaji predmetne nekretnine nisu zakoniti, jer je dopuštena ovrha na nekretnini na kojoj je mogućnost ovrhe ograničena, naime, predmetna nekretnina da nije bila isključivo vlasništvo ranijeg ovršenika (već u ½ dijela), dok je ona također bila suvlasnica predmetne nekretnine s naslova bračne stečevine u ½ dijela. Ističe i da sukladno čl. 186. ZPP-a podnesena tužba sadrži točno određene zahtjeve o kojima je sud trebao odlučiti presudom, a njezino ovlaštenje da traži da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, proizlazi iz čl. 187. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koju ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a. Naime, pobijano rješenje nema nedostataka zbog koji se ne bi moglo ispitati, u istom su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te je isto zakonito i pravilno.

8. Naime, suprotno žalbenom navodu tužiteljice, imajući u vidu sadržaj tužbe, u ovom predmetu je i po ocijeni ovog suda riječ o tužbi sa zahtjevom za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Supetru, poslovni broj: Ovr-1051/19 od 19. srpnja 2019. Sporna je dopuštenost te tužbe, obzirom na činjenicu da ju je tužiteljica podnijela iako u ovršnom postupku u kojem sudjeluje kao ovršenica, nije upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Shvaćanje prvostupanjskog suda - da okolnost upućivanja u parnicu zaključkom ovršnog suda ima značaj procesne pretpostavke za tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi, po ocjeni ovog suda pravilno je i zakonito.

10. Odredbama čl. 52. OZ-a propisano je postupanje po žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi, i to:

- odredbom st. 1.: „Ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana“,

- odredbom st. 2.: „Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu“,

- odredbom st. 3.: „Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu“. 

11. U smislu odredba čl. 11. i 12. OZ-a rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

11.1. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i u svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršeni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu. U slučaju da ovršni sud ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, takav put pravne zaštite nije dopušten. Pri tome okolnosti na koje se tužiteljica poziva u žalbi (protuzakonite radnje i postupanja ovršnog odjela prvostupanjskog suda), dakle pravilnost postupanja u ovršnom postupku može se ispitivati, a odluke donesene u ovršnom postupku pobijati, samo u okviru tog postupka i prema odredbama Zakona koje uređuju taj postupak (OZ-a), a ne povodom tužbe u parnici, i to tužbe podnesene iako za to nisu ispunjene procesne pretpostavke predviđene OZ-om.

12. Obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zbog nepostojanja osnovne procesne pretpostavke iz odredbe čl. 52. OZ-a za njezino podnošenje predmetnu tužbu odbacio, pa je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

13. Tuženiku B. K. d.o.o. nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 5. rujna 2024.