1

Poslovni broj: Gž Ob-75/2024-2

 

Poslovni broj: Gž Ob-75/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Amalije Švegović predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. R. M., OIB: ..., Z., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici K. K.1, OIB:..., Z., koju zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. M., OIB:..., zastupanog po punomoćniku K. K.2, odvjetniku u S. B., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1113/2023-13 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1113/2023-13 od 20. lipnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke u odnosu na dosuđene mjesečne iznose uzdržavanja tužiteljice sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, kao i u odnosu na dosuđenu visinu stope zatezne kamate do 29. prosinca 2023. i od 1. siječnja 2024. pa nadalje;

- preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke u odnosu na visinu stope zatezne kamate, na način da se od 30. do 31. prosinca 2023. stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine;

-potvrđuje u točki II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P Ob-259/2019 od 1. srpnja 2020., kojom je tuženik I. M. bio u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. R. M. u iznosu od 1.061,00  kn mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku I. M., OIB:..., da za uzdržavanje mlt. tužiteljice R. M., OIB: ..., mjesečno doprinosi novčani iznos od 250,00 EUR, počevši od 18. listopada 2023. do 30. travnja 2024., a od 1. svibnja 2024. pa nadalje da mjesečno doprinosi iznos od 310,00 EUR, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke i z.z. K. K.1, OIB:..., otvoren kod P. banke Z. d.d., IBAN: ....

II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR, u roku od 15 dana, uz zakonske zatezne kamate tekuće od 20. lipnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

 

2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da presudu preinači na način da mu odredi obvezu uzdržavanja za mlt. dijete u iznosu od 203,15 EUR mjesečno, počevši od presuđenja pa nadalje, te da slijedom toga odluči da svaka stranka snosi svoje troškove. 

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika osnovana je samo glede dosuđene visine stope zatezne kamate.

 

5. Predmet postupka je izmjena odluke o uzdržavanju tužiteljice, odnosno povišenje doprinosa za uzdržavanje s mjesečnog iznosa od 1.061,00 kn određenog presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P Ob-259/2019 od 1. srpnja 2020., na mjesečni iznos od 250,00 EUR počevši od 18. listopada 2023. do 30. travnja 2024., a od 1. svibnja 2024. pa nadalje na mjesečni iznos od 310,00 EUR.

 

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P Ob-259/2019 od 1. srpnja 2020., određeno da će mlt. R. M. stanovati s majkom, da će roditelji imati zajedničku roditeljsku skrb, da će tuženik za njezino uzdržavanje plaćati mjesečni iznos od 1.061,00 kn, te su određeni osobni odnosi djeteta s ocem svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, u tjednu u kojem dijete preko vikenda boravi kod majke: ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16,00 do 20,00 sati, a u tjednu u kojem dijete preko vikenda boravi kod oca: utorkom i četvrtkom od 16,00 do 20,00 sati, tijekom proljetnih praznika 5 dana neprekidno, tijekom ljetnih praznika 30 dana neprekidno i tijekom zimskim praznika 7 dana neprekidno

- da tuženik sukladno navedenoj presudi ispunjava obvezu plaćanja uzdržavanja za tužiteljicu

- da tužiteljica sada ima nepunih 7 godina i na jesen kreće u prvi razred osnovne škole

- da su se na strani tužiteljice okolnosti promijenile samom činjenicom njezinog odrastanja (jer je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju imala nepune 3 godine), te zbog povećanja troškova života, tako da njezine potrebe od podnošenja tužbe do 30. travnja 2024. iznose 250,00 EUR mjesečno, a od 1. svibnja 2024. pa nadalje 310,00 EUR mjesečno, što se odnosi na dio troškova režija i najamnine, troškova za hranu, higijenu, odjeću, obuću, troškove vrtića i izvanvrtićke aktivnosti (ritmiku), troškove krema i lijekova koje koristi zbog atopijskog dermatitisa, pri čemu je uzeto u obzir da na jesen kreće u prvi razred osnovne škole pa će ju trebati opremiti za školu, te će imati uobičajene troškove školovanja u vidu školskog pribora i školskih izleta

- da su se promijenile okolnosti i na strani tuženika obzirom da su se od donošenja prethodne odluke o uzdržavanju njegova primanja povećala, te sada prosječno mjesečno iznose oko 1.600,00 EUR, dok su tijekom 2019. i 2020. iznosila prosječno oko 1.100,00 - 1.200,00 EUR mjesečno

- da je tuženik radno sposobna osoba, zaposlen u H. C. d.o.o. na radnom mjestu strojovođe, da je u 2023. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 18.468,01 EUR, uz neoporezivi primitak u iznosu od 1.199,27 EUR, dakle ukupno 19.667,28 EUR odnosno 1.638,94 EUR mjesečno, a u siječnju 2024. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 1.590,37 EUR uz neoporezivi primitak u iznosu od 80,00 EUR, dakle ukupno 1.670,37 EUR, kao i da ima riješeno stambeno pitanje i da mu je tužiteljica jedino dijete

- da je tuženik tijekom postupka istaknuo da je za uzdržavanje tužiteljice u mogućnosti doprinositi zakonom propisani minimum.

 

7. Imajući u vidu navedene činjenice prvostupanjski sud je utvrdio da su se od donošenja ranije odluke o uzdržavanju (1. srpnja 2020.) pa do pokretanja ovog postupka i donošenja odluke nedvojbeno promijenile okolnosti kako na strani tužiteljice, tako i na strani tuženika. Naime, materijalne potrebe tužiteljice da su sada veće, zbog činjenice odrastanja i rasta troškova života (prehrane, režija, odjeće i obuće, higijenskih potrepština i sl.), no veće su i mogućnosti tuženika koji ostvaruje veća primanja. Stoga, imajući u vidu sadržaj Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 48/23 i 49/24), kao i cijeneći prihode i rashode tuženika zbog čega su njegove mogućnosti glede uzdržavanja tužiteljice povećane u odnosu na razdoblje donošenja ranije odluke, prvostupanjski sud utvrđuje da je došlo do promjena okolnosti koje opravdavaju povišenje doprinosa za uzdržavanje tužiteljice prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ-a), pa je tuženika obvezao da od podnošenja tužbe 18. listopada 2023. do 30. travnja 2024. doprinosi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 250,00 EUR mjesečno, a od 1. svibnja 2024. pa nadalje iznos od 310,00 EUR mjesečno.

 

8. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da se protivi zatraženom i dosuđenom iznosu uzdržavanja, jer se potrebe djeteta nisu promijenile od donošenja odluke. Osim toga, tužiteljici da mjesečno kupuje odjeću, obuću, kozmetičke i medicinske preparate i sve što je važno za djetetove potrebe kada boravi kod njega, te mlt. R. kod njega polazi slobodne aktivnosti koje iziskuju dodatne troškove. Stoga predlaže da se za uzdržavanje tužiteljice prizna iznos zakonskog minimuma, obzirom na okolnosti roditelja i djeteta. Ističe da od svoje plaće uzdržava majku i ima kredit, nema nikakvu nepokretnu ni pokretnu imovinu, živi u kući koja nije njegova s partnericom i njezinom kćeri čiji otac ne plaća redovito alimentaciju pa je to njemu i partnerici dodatni trošak, a kuća je kupljena prije dvije godine na ime njegove majke. Osporava utvrđeni iznos plaće koju ostvaruje, ističući da mu neto plaća iznosi oko 1.300,00 EUR mjesečno, u što ne ulazi naknada za topli obrok i druge naknade. Navodi da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio da mu je plaća veća za 200,00 EUR mjesečno. Uz plaću da dobiva prijevoz i terenski dodatak koji nije svaki mjesec u istom iznosu, te nema drugih primanja. Za sada nema većih mogućnosti od plaćanja 203,15 EUR mjesečno, pa ako su potrebe djeteta veće, tada bi i majka trebala razmjerno mogućnostima sudjelovati u financiranju djeteta.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), a niti neku drugu bitnu povredu na koju ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude te su u obrazloženju iznijeti razlozi o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

 

10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o glavnom potraživanju, te je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

11. Naime, prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

 

12. Odredbom čl. 309. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a prema odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Odredbom čl. 311. st. 1. ObZ-a određeno je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, time da se prema stavku 2. istog članka ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dok je odredbom čl. 313. st. 1. ObZ-a propisano da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a stavkom 4. istog članka propisano je da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, da je dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. ovog članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

 

13. Prema odredbi čl. 314. st. 1. ObZ-a ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do prvog travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, time da se prema st. 2. istog članka minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, te konkretno za dijete do 6 godina iznosi 17% prosječne neto plaće.

 

14. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 48/23) minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj kojeg je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete do 6 godina iznosi 172,67 EUR, odnosno prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ako primitak roditelja obveznika uzdržavanja mjesečno iznosi od 1.526,00 do 1.725,00 EUR za dijete do 6 godina iznosi 259,00 EUR, a prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24) za dijete do 6 godina iznosi 195,13 EUR, odnosno prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ako primitak roditelja obveznika uzdržavanja mjesečno iznosi od 1.601,00 do 1.700,00 EUR za dijete do 6 godina iznosi 280,50 EUR, a za dijete od 7-12 godina 330,00 EUR.

 

15. Imajući u vidu sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja koja se odnose na povećanje ukupnih materijalnih potreba tužiteljice u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, te poglavito povećane mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja (obzirom na veća mjesečna primanja koja sada ostvaruje), a koje činjenice sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a predstavljaju pretpostavke o promjeni okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju, prvostupanjski sud je u potpunosti pravilno zaključio da je obzirom na svoje materijalno stanje tuženik u mogućnosti doprinositi zatražene povišene iznose uzdržavanja tužiteljice, te pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da od podnošenja tužbe do 30. travnja 2024. za uzdržavanje tužiteljice doprinosi mjesečni iznos od 250,00 EUR, a od 1. svibnja 2024. pa nadalje iznos od 310,00 EUR mjesečno, za što je dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik izjavljenom žalbom, neosnovano osporavajući pravilan zaključak prvostupanjskog suda o njegovim povećanim mogućnostima, zbog čega je žalba tuženika ocijenjena neosnovanom.

 

15.1. Posebno se neosnovanim i neprihvatljivim ukazuju žalbeni navodi tuženika kojima osporava promjenu okolnosti na strani tužiteljice, odnosno povećanje njezinih materijalnih potreba (kraj činjenice da je u trenutku podnošenja tužbe više od 3 godine starija u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke, te da su troškovi života znatno porasli), kao i žalbeni navodi kojima osporava utvrđenu visinu njegovih prihoda, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju podataka Porezne uprave, dok s druge stranke svoje navode o visini plaće „koja da je manja od utvrđene“, tuženik ničime nije dokumentirao. Osim toga, i po ocjeni ovog suda okolnost da tužiteljici kupuje odjeću i stvari koje ista koristi kada boravi kod njega, ne umanjuje troškove s tog osnova i nema bitnog utjecaja na utvrđivanje ukupnih mjesečnih potreba djeteta. Jednako tako, kreditne obveze za koje navodi da ih ima, nemaju bitnog utjecaja na utvrđivanje njegovih materijalnih mogućnosti, kao obveznika plaćanja uzdržavanja, budući da je obveza uzdržavanja iznad svake druge financijske obveze. Također i navodima da skrbi o majci, prvostupanjski sud pravilno nije pridao značaj, jer tuženik iste nije potkrijepio nikakvim dokazom, a osim toga uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem roditelja.

 

15.2. Neosnovani su i neprihvatljivi žalbeni navodi tuženika da za uzdržavanje tužiteljice može doprinositi u visini zakonom određenog minimuma, ovo imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda da je radno sposobna osoba s redovitim prihodom iz radnog odnosa, da ima riješeno stambeno pitanje, da je korisnik dva osobna automobila, te da mu je tužiteljica jedino dijete, pa isti i po ocijeni ovog suda, može i mora plaćati zatražene iznose uzdržavanja, jer se radi o iznosima koji odgovaraju prosječnim potrebama djeteta te dobi (koje će uskoro navršiti 7 godina) i visini njegovih primitaka kao obveznika uzdržavanja, propisanim navedenim Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

 

15.3. U vezi daljnjih žalbenih navoda tuženika valja reći da majka tužiteljice kod koje mlt. R. stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, što se smatra jednakovrijednim zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ-a), kao i da tuženik nema nikakvih zakonskih novčanih obveza prema djetetu sadašnje partnerice.

 

16. U konkretnom slučaju je dakle utvrđeno da tužiteljica ima uobičajene potrebe djeteta te dobi, te dodatno trošak krema zbog atopijskog dermatitisa (što tuženik nije osporio), kao i da su u međuvremenu zbog rasta cijena znatno porasli troškovi života, tako da je potreban veći financijski doprinos za njezino uzdržavanje. Stoga, uvažavajući ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, i po ocijeni ovog suda, isti je u mogućnosti za uzdržavanje tužiteljice doprinositi zatražene mjesečne iznose od 250,00 EUR od 18. listopada 2023. do 30. travnja 2024., odnosno 310,00 EUR mjesečno od 1. svibnja 2024. pa nadalje, koji iznosi su veći od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta te dobi, no i po ocjeni ovog suda odgovaraju životnom standardu tuženika, odnosno određeni su u skladu s visinom njegovih primitaka kao roditelja obveznika uzdržavanja i dostatni za podmirivanje prosječnih potreba tužiteljice.

 

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a, ali i odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, dosudivši tužiteljici trošak u iznosu od 400,00 EUR, koji se odnosi na jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), pa je i u tom dijelu neosnovana žalba tuženika.

 

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi pobijanu presudu u dijelu točke I. izreke za dosuđene iznose uzdržavanja tužiteljice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u odnosu na dosuđenu visinu stope zatezne kamate do 29. prosinca 2023. i od 1. siječnja 2024. pa nadalje, te u cijelosti odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke, u odnosu na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, osim glede stope zatezne kamate koja se obračunava od 30. do 31. prosinca 2023., u pogledu čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 1. i 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23, dalje: ZID ZOO/23), koji je stupio na snagu 30. prosinca 2023., od kojeg dana (a ne 1. siječnja 2024.) se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. Referentna stopa određena je novim stavkom 8. čl. 29. ZOO-a. Stoga je u tom dijelu žalbu tuženiku valjalo prihvatiti, te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, preinačiti navedeni dio točke I. izreke pobijane presude i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Varaždin, 5. rujna 2024.