1                            Poslovni broj Kžzd-77/2024-4

 

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

Poslovni broj Kžzd-77/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. G., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude suca za mladež Općinskog suda u Splitu br. Kzd-141/2020-20 od 28. svibnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024. godine,                     

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. M. G. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. Kzd-141/2020-20 od 28. svibnja 2024. godine, opt. M. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 172. st. 1. KZ/11, osuđen (pogrešno sud navodi „utvrđena“) na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Istom presudom, temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, opt. M. G. izrečena je posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti presude popravi štetu u odnosu na D. G., zakonsku zastupnicu mlt. A. G., na način da joj temeljem postavljenog imovinskopravnog zahtjeva uplati novčani iznos od

 

6.515,98 eura, a u odnosu na Republiku Hrvatsku temeljem postavljenog imovinskopravnog zahtjeva zastupnika optužbe u korist državnog proračuna uplati novčani iznos od 2.690,24 eura.

 

1.2. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11, izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako optuženik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.

 

1.3. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08), opt. M. G. dužan je D. G., zakonskoj zastupnici mlt. A. G., isplatiti novčani iznos od 6.515,98 eura, a temeljem privremenog uzdržavanja H. z. z. s. r. S. uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske iznos od 2.690,24 eura.

 

1.4. Temeljem čl. 148. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, opt. M. G. je dužan naknaditi troškove postupka u vidu knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještakinji financijske struke M. T. u iznosu od 300,00 eura, utvrđivanja radne sposobnosti optuženika te sačinjenog nalaza i mišljenja po vještakinji medicine rada dr. E. E. u iznosu od 309,00 eura, te paušalnog iznosa od 132,72 eura.

 

2. Protiv te presude žali se opt. M. G. osobno, ne navodeći zakonske žalbene razloge no iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog odluke o roku ispunjenja posebne obveze, s prijedlogom da drugostupanjski preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-380/2024 od 9. kolovoza 2024. godine vratilo je spis nakon izvršenog uvida.

 

4. Žalba opt. M. G. je neosnovana.

 

5. Iako u žalbi opt. M. G. ne ističe žalbeni razlog zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu, te utvrdio da ista nije donesena uz neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona, jer da je prvostupanjski sud odredio prekratki rok za ispunjenje posebne obveze Međutim, takav žalbeni navod, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, obzirom da je za izvršenje posebne obveze prvostupanjski sud odredio rok u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca počev od dana pravomoćnosti presude, koji bi pravilnim računanjem trebao isteći 5. studenog 2025. godine, a koji u cijelosti odgovara zamolbi optuženika da se taj rok produlji do mjeseca listopada 2025. godine. Stoga se žalbeni navod optuženika samo u tome dijelu ukazuje neosnovanim.

 

 

 

 

7. Opt. M. G. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

7.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. M. G. za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 172. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

7.2. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

8. Slijedom navedenog žalba opt. M. G. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 5. rujna 2024.