1                                  Broj: Ppž-5323/2023

                       

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-5323/2023

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. E. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. travnja 2023., broj: Pp-12127/2021, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,

 

p r e s u d o   j e

                    Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin i potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. travnja 2023., broj: Pp-12127/2021 na temelju čl. 182. st. 1. t. 3. (pravilno 182. t. 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. I. E. i okr. A. E. oslobođeni su optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda. 

 

2.               Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaj Solin pravodobno je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.               Žalba nije osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koji se navode u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih  tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud previše poklonio vjeru iskazima okrivljenika u dijelu kojim poriču vlastitu krivnju, odnosno lako je zanemario dio iskaza kojim se međusobno optužuju i gdje su priznali krivnju da je došlo do fizičkog sukoba.

 

6.               Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao pisanu obranu okr. I. E., ispitao okr. A. E., proveo dokaz suočenjem okrivljenika te izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta. Cijeneći obrane okrivljenika i ostale izvedene dokaze  sud je primijenio pravilo  „in dubio pro reo“ i u sumnji odlučio u korist okrivljenika.

             

6.1.           Naime, okrivljenici su u postupku poricali krivnju za prekršaj prema optuženju istovremeno tereteći jedan drugog za počinjeno tjelesno nasilje. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su iskazi okrivljenika međusobno kontradiktorni, a drugih svjedoka i materijalnih dokaza u postupku nije bilo na temelju kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi da su okrivljenici počinili tjelesno nasilje jedan prema drugom, na način kako im se optužnim prijedlogom stavlja na teret.

 

6.2.           Pogrešno tužitelj smatra da je sud mogao cijeniti obrane okrivljenika istinitim u dijelu kojim optužuju suokrivljenika, a neistinitim u dijelu u kojem poriču svoju krivnju, potpuno zanemarujući da se okrivljenik u prekršajnom postupku može braniti kako želi, da nije dužan govoriti istinu, dakle, može se braniti i iznoseći neistinu. Pogrešno se u žalbi navodi da su okrivljenici u izjavama priznali da je došlo do primjene fizičke sile, budući da, kako je već rečeno, nisu priznali svoju krivnju za tjelesno nasilje, nego su optuživali suokrivljenika za isto.

 

7.               Prvostupanjski je sud u postupku iscrpio sve dostupne dokaze i u nedostatku drugih dokaza, opravdano okrivljenike oslobodio optužbe. Prvenstveno, treba navesti da tužitelj u optužnom prijedlogu nije predlagao druge dokaze osim ispitivanja okrivljenika i uvida u materijalne dokaze, između ostalog i službenu zabilješku o postupanju i zapisnike o ispitivanju osumnjičenika.

 

7.1.           Međutim, službena zabilješka o postupanju koja se temelji na obavljenim razgovorima sa A. E. i I. E., ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer bi se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosilo nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku, budući da u službenoj zabilješci policijski službenik prepričava sadržaj iskaza A. E. i I. E., koji razgovor je obavljen traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.

 

7.2.           Naime, sukladno čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja osumnjičenika u okviru izvida prekršaja moglo koristiti kao dokaz u postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ostaju neformalne obavijesti i ne mogu biti unesena u dokazni materijal, kako je to izrijekom propisano u čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona.

 

7.3.           Stoga, čitanjem službene zabilješke o postupanju u kojem se prepričava razgovor policijskog službenika s I. E. i A. E., koji bi u prekršajnom postupku imali procesnu poziciju okrivljenika, na zaobilazan način se unose u dokazni materijal oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude.

 

8.               Tužitelj je, nadalje, u optužnom prijedlogu predložio da se u dokaznom postupku izvedu kao dokaz zapisnici o ispitivanju osumnjičenika sastavljeni u PP Solin. Međutim, zapisnici o iskazima I. E. i A. E. u svojstvu osumnjičenika u PP Solin od 26. listopada 2021. nisu mogli biti korišteni u postupku i na njima se presuda nije mogla temeljiti, budući da navedeni iskazi nisu zakoniti dokazi sukladno članku 158. st. 6. Prekršajnog zakona.

 

8.1.           Naime, zapisnici o ispitivanju osumnjičenika tiskani su formulari u kojima su tiskana upozorenja za osumnjičenika, međutim na zapisnicima niti na koji način (zaokruživanjem, podcrtavanjem ili na drugi način) nije naznačeno da su I. E. i A. E. u svojstvu osumnjičenika doista i upozoreni o svojim pravima sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

 

8.2.           Prema odredbi čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, zapisnici o ispitivanju osumnjičenika, ako nisu sastavljeni u skladu sa st. 6. toga članka, a o tome se ovdje radi, ne mogu se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

 

9.               Slijedom svega navedenog, nije u pravu tužitelj kada navodi u žalbi da je prvostupanjski sud neosnovano okrivljenike oslobodio optužbe, budući da je sud proveo sve raspoložive dokaze i u nedostatku drugih (zakonitih) dokaza okr. I. E. i okr. A. E. oslobodio optužbe da bi počinili prekršaj prema optuženju.

 

10.           Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. rujna 2024.

 

Zapisničarka:                                                                         Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                  Gordana Korotaj, v.r.                  

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.