Pristupanje sadržaju
- 1 - III Kr-117/2024-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog T. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog T. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zadru od 21. siječnja 2022. broj K-1/2021 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. veljače 2024. broj I Kž-307/2022-12, u sjednici Vijeća održanoj 4. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog T. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zadru od 21. siječnja 2022. broj K-1/2021 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. veljače 2024. broj I Kž-307/2022-12 osuđen je T. B. zbog počinjenih kaznenih djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11. Za kazneno djelo iz članka 191. stavka 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 190. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je, uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci.
2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po branitelju, odvjetniku T. K. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđenu u članku 469. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.-22.) i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu (članak 487. stavak 1. ZKP/08.-22.), s prijedlogom da se ista ukine u odnosu na kazneno djelo iz članka 191. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (točka 1. izreke presude) te da se u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, a da se u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 1. KZ/11. (točka 2. izreke presude) pravomoćna presuda preinači na način da se optuženi T. B. oslobodi optužbe. Istovremeno je predložio da se, sukladno odredbama članka 518. stavka 5. ZKP/08.-22., odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.-24.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je 10. srpnja 2024. pod brojem Ksm-DO-127/2024-2 podnijelo pisani odgovor s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Kada tvrdi da je pravomoćnom presudom ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-22. osuđenik navodi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11. (točka 2. izreke) izveli pogrešan zaključak da se radi o kaznenom djelu odnosno da ne postoji razlog za isključenje protupravnosti u vidu beznačajnog djela iz članka 33. KZ/11. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva ističe da se u ovom konkretnom slučaju radi o jednoj stabljici konoplje tipa droge marihuane, visine 17 cm i mase lišća od 0,64 gr, da je tu stabljiku uzgojio za svoje vlastite potrebe kao ovisnik, a iako je ovisnik o opojnim drogama preko trideset godina da do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela koja se odnose na zlouporabu opojnih droga, što sve u svojoj ukupnosti ukazuje na to da se u ovom konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11. Smatra da su oba suda, zauzimajući drugačije stajalište, počinila povredu kaznenog zakona na njegovu štetu, i to onu predviđenu člankom 469. točkom 1. ZKP/08.-22. s obzirom da se radi o beznačajnom djelu, pa iz navedenog razloga djelo za koje se optuženik progoni nije kazneno djelo.
6.1. Međutim, suprotno navodima iz zahtjeva, pravomoćnom presudom nije počinjena istaknuta povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika.
6.2. Naime, člankom 33. KZ/11. propisano je da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen jer se u takvom slučaju radi o beznačajnom djelu. Iz ovako formulirane odredbe nedvosmisleno proizlazi da je za zaključak o beznačajnosti djela potrebno cijeniti objektivne okolnosti počinjenja djela, ali isto tako i subjektivne okolnosti koje se odnose na osobu počinitelja.
6.3. Način postupanja optuženog T. B., koji se sastoji u tome da je uzgojio samo jednu stabljiku konoplje tipa droge marihuane, dakle da se radi o proizvodnji relativno male količine droge marihuane (mase lišća od 0,69 grama), koja količina ne bi u značajnijoj mjeri ugrozila zdravlje njezinih konzumenata i koja je, u konačnici, pronađena i oduzeta od strane djelatnika redarstvenih vlasti, čime je praktično onemogućeno njezino konzumiranje, kao objektivne komponente koje moraju biti ostvarene radi ocjene počiniteljevog djela kao beznačajnog u ovom konkretnom slučaju doista ukazuju na beznačajnost optuženikovog djela.
6.4. Međutim, subjektivni element beznačajnosti, koji je također potreban za primjenu članka 33. KZ/11., nije ostvaren u optuženikovom sveukupnom postupanju.
6.5. Naime, usprkos činjenice da je optuženik stabljiku konoplje tipa droge marihuane uzgojio radi osobne konzumacije, dakle, da nije proizvodio drogu radi njezine daljnje prodaje ili davanja drugim konzumentima na uživanje (što predstavlja teži oblik kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11.), ne ukazuje na to da bi time stupanj optuženikove krivnje bio nizak, i to ne samo zbog njegovog postupanja tempore criminis s izravnom namjerom, nego i zbog nedvojbene optuženikove svijesti o protupravnosti takvog njegovog postupanja te njegove ranije dvostruke osuđivanosti zbog drugih kaznenih djela. Upravo ova okolnost, po ocjeni ovog Suda, ukazuje na to da se radi o počinitelju povratniku koji je i ranije činio kaznena djela, pri čemu ranije izrečene kaznene sankcije očigledno nisu imale odgovarajućeg utjecaja na njega na način da ga odvrate od daljnjeg kriminalnog postupanja. Stoga prethodno navedene okolnosti, koje se odnose na osobu počinitelja ovog kaznenog djela, evidentno ukazuju na to da je njegov stupanj krivnje, s obzirom na iskazanu upornost u činjenju kaznenih djela, visok, a ne nizak te da zbog ostvarenja svrhe kažnjavanja doista postoji potreba da počinitelj ovog kaznenog djela bude kažnjen. To tim više što iz spisa predmeta proizlazi da je uz počinjenje ovog kaznenog djela počinitelj ovog djela istovremeno dao na korištenje drogu i trećim osobama, od kojih je jedna preminula, pa se i s time u vezi proizvodnja samo jedne stabljike konoplje tipa droge marihuane ne može smatrati beznačajnom s obzirom da sve prethodno navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na to da se u ovoj konkretnoj situaciji radi o osobi za koju doista postoji potreba da bude kažnjena. Zbog svega navedenog njegove se radnje, opisane u točki 2. izreke pravomoćne presude, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, ne mogu tretirati kao beznačajno djelo u smislu članka 33. KZ/11.
6.6. Slijedom prethodno iznesenog, po ocjeni ovog suda, nije ostvaren istaknuti razlog za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 1. ZKP/08.-22.
7. U zahtjevu se nadalje ističe kako je u ovom kaznenom predmetu u žalbenom postupku ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-22. i to iz razloga što je drugostupanjski sud u svojoj odluci, u odnosu na žalbom istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, samo otklonio navode obrane o počinjenim bitnim povredama, a da pritom nije dao argumentaciju zašto ne prihvaća žalbene tvrdnje optuženika o tome da presuda suda prvog stupnja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da je izreka prvostupanjske presude u točki 1. proturječna razlozima navedenim u točkama 8.9. i 8.10. obrazloženja. Pritom se u nastavku zahtjeva detaljno obrazlaže da se žalbeni sud u svojoj odluci nije decidirano i jasno očitovao na žalbene navode koji se odnose na „ocjenu proturječnih obrana optuženika glede kvalificiranog oblika kaznenog djela opisanog pod točkom 1. izreke, količine konzumiranog kokaina od strane pokojnog oštećenika, spornih pitanja u nalozima patologa, toksikologa, vještaka sudske medicine i psihijatra, proglašavajući te sporne činjenice nespornima, nejasnu tvrdnju u odnosu na tabletu nepoznatog sadržaja te na kojim činjenicama i dokazima sud temelji zaključak da bi osuđenik znao da je i koliko je oštećenik bio alkoholiziran pa da bi i konzumacijom male količine kokaina mogao doći u životnu opasnost“. Time je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, sud drugog stupnja postupio protivno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP/08.-22., pa je zbog navedenog ostvaren i razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka propisan člankom 517. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08.-22.
7.1. Međutim, niti u ovom dijelu podnesenog zahtjeva osuđenik nije u pravu jer se drugostupanjski sud u svojoj odluci jasno, određeno i u dovoljnoj mjeri očitovao na sve istaknute žalbene osnove (bitna povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluka o kazni), kao i na sve bitne žalbene razloge, pa tako i na one koji se odnose na prethodno citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Tako je drugostupanjski sud u odnosu na ove istaknute prigovore pod točkama 7., 7.1., 7.2., 7.3., 7.4. i 7.5. u potpunosti odgovorio na sve prigovore koji se odnose na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22., a koje su istaknute u izjavljenoj žalbi, smatrajući kako iste nisu počinjene, pri čemu istovremeno nije našao da su ostvarene neke druge povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. i 2. ZKP/08.-22., na koje pazi po službenoj dužnosti. To što osuđenik takvo obrazloženje suda drugog stupnja i nadalje ne prihvaća i sa njime polemizira i u ovom zahtjevu nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Naime, ističući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva u potpunosti zanemaruje činjenicu da žalbeni sud, kada odlučuje o izjavljenoj žalbi, nije dužan detaljno odgovoriti baš na svaki posebno iznesen žalbeni navod, već se mora očitovati samo u odnosu na sve istaknute žalbene osnove i istaknute bitne žalbene razloge, tako da se kroz obrazloženje drugostupanjske odluke jasno vidi je li pojedina argumentacija žalbe osnovana ili ne te iz kojih razloga tako nešto proizlazi, a što je u ovom kaznenom predmetu i drugostupanjskoj presudi i učinjeno. U ovom konkretnom slučaju sud drugog stupnja u bitnome je dao odgovore i na prethodno navedene žalbene prigovore koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22., nalazeći ih u tom pogledu u cijelosti neosnovanim.
7.2. Prema tome, po ocjeni ovog Suda, drugostupanjski je sud u žalbenom postupku u svemu postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08.-22. i pritom je odgovorio na sve istaknute žalbene osnove i sve bitne žalbene navode, pa tako i na one koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.
7.3. Stoga, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da bi došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku odnosno nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-22., na koju se u ovom dijelu zahtjeva osuđenik neosnovano poziva.
8. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni T. B. u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08.-24., odlučeno je kao u izreci. Posljedično tome, nije bilo niti uvjeta za odgodu izvršenja kazne zatvora u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08.-24., a koju je osuđenik također zatražio u podnesenom zahtjevu.
Dražen Tripalo, v.r.