1

Poslovni broj: Gž-892/2023-3

 

Poslovni broj: Gž-892/2023-3

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K., OIB:... V., zastupanog po punomoćnici S. R., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu S. R. i R. K. iz P., protiv tuženika D. B., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-265/2019-60 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-265/2019-60 od 18. travnja 2023. u točki I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-265/2019-60 od 18. travnja 2023.:

 

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.931,05 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2023. do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke i ukida presuda u dijelu obveze na plaćanje zatezne kamate za razdoblje od 5. travnja 2023. do 17. travnja 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj R. K., V., OIB:... stekao pravo vlasništva na kčbr. 3444/2 kuća, dvorište i oranica u R. od 1640 m2, upisane u z.k. ul. 2248 k.o. P., pa je slijedom toga tužitelj, po pravomoćnosti ove presude, ovlašten u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Kutini izvršiti uknjižbu prava vlasništva u odnosu na gore navedenu nekretninu na svoje ime, što je tuženik dužan trpjeti, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju R. K. iz V., OIB: ..., da tuženiku D. B. iz Z., OIB:... nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.931,05 EUR/44.687,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, 5. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi mu troškove postupka (uključujući i trošak žalbenog postupka), a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu te mu dosuditi troškove sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana samo glede početka tijeka zatezne kamate na dosuđene troškove postupka, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na kčbr. 3444/2 kuća, dvorište i oranica u R. od 1640 m2, upisane u z.k. ul. 2248 k.o. P., te da je po pravomoćnosti presude ovlašten u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Kutini izvršiti uknjižbu prava vlasništva u odnosu na navedenu nekretninu na svoje ime, što je tuženik dužan trpjeti.

 

6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka u bitnome utvrdio:

- da iz priloženog Ugovora o zajmu od 11. veljače 2016. proizlazi da R. K. (ovdje tužitelj) kao zajmodavac pozajmljuje D. B. (ovdje tuženiku) kao zajmoprimcu novčani iznos od 15.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s rokom vraćanja najkasnije do 28. veljače 2017., beskamatno, a kojim Ugovorom je zajmoprimac dozvolio da se radi osiguranja vraćanja zajma na njegovoj nekretnini kčbr. 3444/2 k.o. P. izvrši uknjižba založnog prava (hipoteke) na iznos od 15.000,00 EUR na ime zajmodavca

- da je u čl. 1. tog Ugovora o zajmu navedeno da će isplatu novčanog iznosa od 15.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, R. K. izvršiti D. B. odmah po uknjižbi tog ugovora u zemljišnim knjigama, a o primitku novčanog iznosa D. B. da će izdati R. K. posebnu potvrdu

- da iz priloženog Anexa ugovora o zajmu i Ugovora o kupoprodaji proizlazi da je sklopljen istoga dana kao i navedeni Ugovor o zajmu - 11. veljače 2016., te su istim u čl. 3. ugovorne strane ugovorile da za slučaj da D. B. ne izvrši svoju obvezu isplate novčanog iznosa od 15.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, tada Ugovor o zajmu od 11. veljače 2016. postaje Ugovor o kupoprodaji nekretnine, s tim da D. B. kao prodavatelj prodaje, a R. K. kao kupac kupuje nekretninu kčbr. 3444/2, upisanu u z.k. ul. 2248 k.o. P., za utvrđenu cijenu od 15.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a koju kupoprodajnu cijenu je R. K. u cijelosti isplatio D. B.

- da je u čl. 3. Anexa ugovora o zajmu i Ugovora o kupoprodaji od 11. veljače 2016. navedeno da D. B. izričito dozvoljava da se na temelju ovog Ugovora o kupoprodaji, bez ikakvog daljnjeg pitanja ili privole u zemljišnim knjigama na nekretnini kčbr. 3444/2, upisanoj u z.k. ul. 2248 k.o. P. izvrši uknjižba prava vlasništva na ime R. K. u cijelosti

- da je navedene ugovore napisao odvjetnik I. M. iz U., koji je saslušan kao svjedok, a koji je u svom iskazu potvrdio da su u njegov ured pristupili B. K. i D. B. te su ugovori napisani prema njihovim navodima, ujedno potvrđujući da tužitelj nije bio u uredu prilikom pisanja ugovora

- da su ugovori ovjereni 12. veljače 2016. u uredu javne bilježnice T. F. u P., koja je također saslušana u svojstvu svjedoka, a koja je u svom iskazu navela da se ne sjeća tko je od stranaka donio predmetne ugovore na ovjeru, niti jesu li ugovori pročitani strankama prije ovjere potpisa, budući da se kod ovjere potpisa samo utvrđuje identitet stranaka, te iz ovjerenih ugovora proizlazi da su u njezin ured pristupili D. B. i R. K. čija je istovjetnost utvrđena temeljem osobnih iskaznica

- da je uknjižba založnog prava u zemljišnim knjigama pokrenuta tek kasnije, te iz iskaza svjedoka I. M. i T. F. proizlazi da nemaju nikakva saznanja o isplati pozajmljenog iznosa tuženiku, a tužitelj nije dostavio u spis potvrdu o izvršenoj isplati iznosa od 15.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, pa time ni dokazao da je tuženiku isplatio novčani iznos iz predmetnog Ugovora o zajmu

- da iz iskaza tuženika i njegove supruge E. B. D. proizlazi da su u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora bili u teškoj financijskoj situaciji pa su zato i pozajmili novac, ali ne od tužitelja nego od B. K., i to iznos od 9.400,00 EUR koji je i vraćen B. K., a o kojoj pozajmici nije sačinjen nikakav pisani ugovor između B. K. i D. B.

- da je građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. M., struč.spec.ing.aedif., izvršena procjena vrijednosti nekretnine kčbr. 3444/2 k.o. P. te je utvrđeno da ista zajedno s kućom ima tržišnu cijenu oko 40.000,00 EUR.

 

7. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je sporni Ugovor o kupoprodaji od 11. veljače 2016., na kojeg se tužitelj poziva ništetan, sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a), jer tužitelj kao zajmodavac ne može svoju tražbinu iz Ugovora o zajmu osigurati na način da se u slučaju nevraćanja pozajmljenog iznosa Ugovor o zajmu ima smatrati Ugovorom o kupoprodaji, kojim bi tuženik navodno prodao svoju nekretninu tužitelju za pozajmljeni iznos od 15.000,00 EUR, već da je tražbina tužitelja iz Ugovora o zajmu mogla biti osigurana samo uknjižbom založnog prava na nekretnini tuženika, što je u konkretnom slučaju i ugovoreno čl. 3. Ugovora o zajmu. Osim toga, prvostupanjski sud cijeni da postoji očiti nesrazmjer vrijednosti činidaba stranaka iz navodnog kupoprodajnog ugovora, čime je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, zbog čega takav ugovor ima i elemente zelenaškog ugovora iz čl. 329. ZOO-a, pa je i po tom osnovu ugovor ništetan. Utvrdivši dakle da je kupoprodajni ugovor na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev ništetan, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva i proturječi razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju ispava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje, ističe da su netočna utvrđenja prvostupanjskog suda da nije dokazao da je tuženiku isplatio iznos od 15.000,00 EUR, što je u direktnoj protivnosti s ispravama u spisu, koje je tuženik dobrovoljno i na vlastito inzistiranje potpisao. Također, ističe da su netočna i neosnovana utvrđenja o nesrazmjeru vrijednosti činidaba i povrijeđenom načelu jednake vrijednosti činidaba, te da bi zbog toga kupoprodajni ugovor imao elemente zelenaškog ugovora, jer se za postojanje takvog ugovora pored eventualne nesrazmjernosti vrijednosti činidaba mora kumulativno ispuniti uvjet stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti eventualno iskorištene osobe, te uz sve to eventualni „zelenaš“ mora znati za te nepovoljne okolnosti iskorištene osobe. Ističe da tuženik ničime nije dokazao niti jednu pretpostavku radi koje bi se predmetni ugovor mogao smatrati zelenaškim, niti dostavio financijsku dokumentaciju o navodno teškom materijalnom stanju, ukazujući i da je tuženik sam inzistirao na sklapanju ugovora, svjesno ih i u prijateljskom tonu potpisujući.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud glede odluke o glavnoj stvari nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koju ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude te su u obrazloženju iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

 

10. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva na nekretnini kčbr. 3444/2 kuća, dvorište i oranica u R. od 1640 m2, upisanoj u z.k. ul. 2248 k.o. P., stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je sklopio s tuženikom (koji da mu nije vratio novčani iznos iz čl. 1. Ugovora o zajmu), za koje stjecanje prava vlasništva zahtijeva da sud isto utvrdi deklaratornom presudom. Tužitelj dakle tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekao temeljem pravnog posla.

 

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da pravni osnov stjecanja tužiteljeva prava vlasništva nije valjan. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini, ali ne iz razloga koje u obrazloženju navodi prvostupanjski sud.

 

12. Odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da se pravnim poslom vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Člankom 120. st. 1. ZVDSP-a određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

 

13. Prema tome, iako tužitelj tužbom tvrdi da je pravo vlasništva navedene nekretnine stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tuženikom 11. veljače 2016., isti gubi iz vida da je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim valjanog pravnog posla (titulusa), potrebno, sukladno čl. 120. st. 1. ZVDSP, izvršiti i uknjižbu u zemljišnim knjigama. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, nije dovoljan samo pravni posao (titulus), već je potrebno i da se izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu (modus) ima konstitutivni karakter, tako da se pravo vlasništva na osnovi pravnog posla stječe, ne trenutkom sklapanja pravnog posla, već trenutkom upisa u zemljišnu knjigu.

 

14. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Anexa ugovora o zajmu i Ugovora o kupoprodaji od 11. veljače 2016., koji prijedlog je u konačnici odbijen Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj: Z-8747/2018-11 od 16. svibnja 2018., potvrđenim Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj: Gž Zk-427/2018-3 od 3. svibnja 2019., iz razloga što prijedlogu za uknjižbu nije priložena tabularna isprava.

 

15. Nedvojbeno je dakle da tužitelj nije ishodio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu, što je, kako je prethodno navedeno, druga pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. Stoga je njegov tužbeni zahtjev kojeg temelji na tvrdnji da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini i zahtijeva da se to stjecanje prava vlasništva utvrdi deklaratornom presudom u svakom slučaju neosnovan, neovisno o okolnosti je li sporni Ugovor o kupoprodaji od 11. veljače 2016. valjan ili nije.

 

15.1. Međutim, glede pitanja valjanosti spornog Ugovora o kupoprodaji valja reći da iz utvrđenih činjenica proizlazi da je taj kupoprodajni ugovor zapravo osiguravao vraćanje zajma iz Ugovora o zajmu sklopljenog istoga dana (koji je predstavljao pravu volju stranaka), dakle da se radilo o prividnom pravnom poslu, pa takav ugovor sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a nema učinka među ugovornim stranama, tj. ništetan je. Osim toga, prema odredbama toga ugovora nekretnina koja je Ugovorom o zajmu ugovorena kao zalog prešla bi u tužiteljevo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme, što zakonom nije dopušteno (čl. 307. st. 4. ZVDSP-a).

 

16. Slijedom svega navedenog, ne upuštajući se u ocjenu žalbenih navoda kojima tužitelj pobija utvrđenja prvostupanjskog suda koja nisu od odlučnog značaja, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

 

17. Što se tiče odluke o troškovima, osnovan je žalbeni navod tužitelja o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom da je u izreci presude navedeno da se tužitelju nalaže nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 5. travnja 2023. pa do isplate, a nedvojbeno je da je dan presuđenja odnosno dan donošenja prvostupanjske presude bio 18. travanj 2023. Konačno, u tom dijelu (u odnosu na zateznu kamatu) je i prekoračen tužbeni zahtjev, no radi se o povredi na koju ovaj sud u žalbenom postupku ne pazi po službenoj dužnosti. U ostalom dijelu odluka o troškovima je pravilna i zakonita, u skladu s odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tbr. 8. toč. 1. i tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), pa nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odluku o troškovima u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, kao ni paušalni navod o suprotnosti odluke o troškovima s navedenom Tarifom.

 

17.1. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijanu odluku o troškovima postupka u iznosu od 5.931,05 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2023. do isplate valjalo potvrditi, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i ukinuti presudu u dijelu obveze na plaćanje zatezne kamate za razdoblje od 5. travnja 2023. do 17. travnja 2023.

 

18. Budući da tužitelj sa žalbom protiv presude nije uspio, već je samo djelomično uspio sa žalbom protiv rješenja o troškovima, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Varaždin, 4. rujna 2024.