1

Poslovni broj:Gž-341/2024-2

 

             

Poslovni broj: Gž-341/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. C. iz T., OIB:... zastupanog po punomoćnici Ž. K., odvjetnici u Š., protiv tuženika A. C. iz R., OIB: ... zastupanog po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1411/2022 od 12. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1411/2022 od 12. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje prava vlasništva na fizički određenom dijelu k.č.br. 1419/2 k.o. T. koji je dio na skici vještaka mjernika A. R. od 5. lipnja 2023. prikazan likom omeđenim slovima i brojevima 2-B-3-2 površine 7 m2 (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelji naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.119,38 EUR.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode u cijelosti tvrdeći da su ti navodi rezultat subjektivnih stajališta žalitelja koji su suprotni s činjenicama koje su potpuno i pravilno utvrđene u postupku i to na temelju izvedenih dokaza. Tvrdi da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao jasne i logične razloge te da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Zato predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nije počinjena niti u žalbi istaknuta bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a) i razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu nejasni ili proturječni pa prvostupanjska presuda, koja sadrži razloge o svim bitnim aspektima činjenične i pravne argumentacije tužitelja, nema nedostataka na koje se tužitelj u žalbi poziva – jasna je, određena u svome sadržaju i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega.

 

7.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine koji je predmet spora ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tužitelj izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

 

7.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o predmetu ugovora o zamjeni i o kvaliteti posjeda tužitelja. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

 

7.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da je sporni dio predmetne nekretnine bio predmetom ugovora o zamjeni i da sporni dio nekretnine tužitelj drži u poštenom posjedu), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu k.č.br. 1419/2 k.o. T. Taj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je sporni dio te nekretnine stekao na temelju ugovora o zamjeni koji je sklopljen među prednicima stranaka. Iz tužbenog navoda da se „unatrag više od trideset godina tužitelj služi predmetnom nekretninom“ proizlazi da se zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temelji (i) na dosjelosti.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, uključivo i isprava sadržanih u spisu predmeta koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-272/1018, očevidom, geodetskom vještačenjem te saslušanjem stranaka i svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je uknjiženi vlasnik nekretnine k.č.br. 1419/2 k.o. T. od 1328 m2 tuženik

- da je predmet ugovora o zamjeni koji je zaključen među pravnim prednicima stanaka početkom devedesetih godina prošloga stoljeća bila (sadašnja) k.č.br. 1419/3 k.o. T. - put od 62 m2 koja je u tu svrhu i formirana u katastarskim i zemljišnim knjigama

- da širina k.č.br. 1419/3 k.o. T. iznosi 3 m

- da je tužitelj u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-272/2018 pravomoćnom presudom od 3. siječnja 2019. utvrđen vlasnikom te k.č.br. 1419/3 k.o. T.

- da prijeporni dio nekretnine k.č.br. 1419/2 k.o. nije bio predmet ugovora o zamjeni sklopljenog među strankama ili njihovim pravnim prednicima

- da prijeporni dio nekretnine k.č.br. 1419/2 k.o. nije bio predmet spora u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-272/2018

- da se tužitelj počeo koristiti spornim dijelom (od 7 m2) k.č.br. 1419/2 k.o. T. 2012. kada, zbog gradnje kuće, mikseri koji su dolazili na tužiteljevo gradilište nisu mogli pristupiti na put (k.č.br. 1419/3 k.o.) zbog kuta i širine tog puta.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na temelju ugovora o zamjeni kao niti uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

12. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u tvrdnjama tuženika da je sud prvog stupnja, pogrešnom ocjenom dokaza, pogrešno utvrdio da predmet (usmenog) ugovora o zamjeni iz 1990. i 1991. nije bio sporni dio k.č.br. 1419/2 od 7 m2 te da tužitelj nije u kvalificiranom posjedu spornog dijele te nekretnine (još) od tog vremena.

 

13. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Stoga su neodlučni žalbeni navodi kojima tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

 

14. Tužitelju je za odgovoriti da je, suprotno tvrdnjama na kojima insistira u žalbi, pravomoćnom presudom koja je pred sudom prvog stupnja donesene 3. siječnja 2019. u postupku koji se među istim strankama u istim procesnim pozicijama vodio pod poslovnim brojem P-272/2018 tužitelj utvrđen vlasnikom k.č.br. 1419/3 k.o. T., a ne (i) vlasnikom bilo kojeg dijela k.č.br. 1419/2 k.o. T. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u tom postupku nije utvrđeno da dio k.č.br. 1419/2 k.o. T. površine 7 m2 predstavlja „sastavni dio k.č.br. 1419/3 k.o. T.“. Isto tako, tvrdnje koje žalitelj ponavlja u žalbi o tome da je tom pravomoćnom presudom utvrđeno da je predmet zamjene koja je među prednicima stranaka izvršena 1990. ili 1991. bio, uz k.č.br. 1419/3 od 62 m2, i sporni dio k.č.br. 1419/2 od 7 m2, nisu točne. To stoga što iz obrazloženja te pravomoćne presude (stranica šesta) proizlazi utvrđenje suda da je predmet zamjene bila k.č.br. 1419/3 od 62 m2 što je ujedno i površina te nekretnine označena u zemljišnim knjigama te je u odnosu na tu nekretninu tužitelj utvrđen vlasnikom u tom postupku. Ta nekretnina ima širinu od 3 m. Zbog toga neosnovano žalitelj tvrdi da je, zbog toga što je suprotno utvrđenjima iz ranije pravomoćne presude donesene u sporu koji se pred sudom prvog stupnja među istim strankama vodio pod poslovnim brojem P-272/2018, pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da sporni dio k.č.br. 1419/2 od 7 m2 nije bio predmet zamjene među strankama.

 

14.1. Neosnovano tužitelj dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja o kvaliteti i trajanju posjeda tužitelja na spornom dijelu zk.č.br. 1419/2. To stoga što iz suglasnog iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj, osim nekretnine 1419/3 širine 3 m, za provoz do svoje nekretnine (1419/4) počeo koristiti sporni dio nekretnine 1419/2 (tek) 2012. kada je na k.č.br. 1419/4 počeo graditi kuću. Tuženik se tome nije usprotivio do 2017. kada je željeznom okruglom šipkom (tzv. tondinom) označio među između nekretnina zk.č.br. 1419/2 i zk.č.br. 1419/3. Žalitelju je za odgovoriti da iskaz svjedoka S. U. koji je tvrdio da je predmet zamjene bio put širine 4 do 5 m (a ne od 3 m kako je i formiran u zemljišnim knjigama diobom učinjenom upravo na temelju tog ugovora o zamjeni nekretnina) ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. To stoga što okolnost da pojedini rezultati dokazivanja idu u prilog žalitelju ne upućuje samo po sebi na zaključak o nepravilnosti ocjene dokaza jer sloboda sudova u ocjenjivanju dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a upravo i znači da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se pritom ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive, razborite i dostatne razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza (na koju očito neosnovano žalitelj ukazuje), a to je u postupku upravo i učinjeno kada je sud prvog stupnja u točci 15., podtočci 7 obrazloženja pobijane odluke dao razloge zbog kojih nije vjerodostojnim prihvatio iskaz tog svjedoka.

 

14.2. Iako tužitelj u žalbi pravilno tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada tužitelju u vrijeme posjedovanja spornog dijela nekretnine nije umjesto od 2017. uračunao posjed od 2012. (kada je tužitelj počeo taj dio koristiti za provoz), to pogrešno utvrđenje

suda prvog stupnja do je tužitelj u posjedu spornog dijela nekretnine (samo) od 2017. ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. To stoga što je pravilno utvrđenje suda da je riječ o nezakonitom posjedu, koji je nepošten barem od 2017. kada tužitelju nije moglo ostati nepoznato da tuženik koji je kao vlasnik nekretnine na njoj tada postavio željezni međašnji znak s namjerom da s tog dijela nekretnine onemogući (isključi) dotadašnji posjed tužitelja provozom po nekretnini i time nedvosmisleno pokazao da polaže jače pravo na posjed tog dijela (svoje) nekretnine, sve s namjerom da s tog dijela nekretnine isključi dotadašnji posjed tužitelja provozom po nekretnini.

 

15. Na pravilno utvrđenu činjenicu da tužitelj dio nekretnine k.č.br. 1419/2 od 7 m2 koja je predmet spora nije stekao na temelju ugovora o zamjeni nekretnina koji je zaključen među prednicima stranaka početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i na pravilno utvrđenu činjenicu da tužitelj nije u barem poštenom posjedu predmetne nekretnine kroz vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu članka 159. stavaka 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV), pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj predmet spora nije stekao na temelju pravnog posla niti na temelju zakona (dosjelošću). Zbog toga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je pobijana presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

 

16. Žalba ne sadrži određene razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 4. rujna 2024.