1

                            Poslovni broj: Gž-527/2023-3

 

 

 

 

 

                                                

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod     

                                                                

                                                                         Poslovni broj: Gž-527/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. N. iz P., OIB: ... zastupane po punomoćniku L. T., odvjetniku u Z. protiv tuženog P. T. iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja opoziva darovanja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv  presude Općinskog suda u Zadru, od 21. ožujka 2023., poslovni broj: 42 P-1445/2022-12, u sjednici vijeća održanoj  30. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I Žalba tužiteljice D. N. iz P. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje  presuda Općinskog suda u Zadru, od 21. ožujka 2023., poslovni broj: 42 P-1445/2022-12.

 

II Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Odlukom suda prvog stupnja od 21. ožujka 2023., poslovni broj: 42 P-1445/2022-12. presuđeno je:

 

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je Izjavom o opozivu darovanja od 07.02.2022. godine prestao Ugovor o darovanju nekretnina od 08.04.2021. godine sklopljen između tužiteljice kao darovateljice i prednice tuženika pok. M. T. kao obdarenice, kojim su darovane nekretnine upisane u zk.ul.br. ... k.o. P. (zk.č.br. ..., u naravi vrt površine 47 m2 i zk.č.br. ... u naravi vrt površine 83 m2), u zk.ul.br. ...k.o. P. (zk.č.br. ... u naravi vrt površine 68 m2) i u zk.ul.br. ...k.o. P. (zk.č.br. ... u naravi zgrada površine 62 m2 i dvor površine 60 m2, ukupne površine 122 m2).

 

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi provedbe navedenog Ugovora o darovanju nekretnina od 08.04.2021. godine i provedbe Rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. Turalija te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul.br. ..., ... i ..., sve k.o. P. na način da se briše pravo vlasništva tuženika na istim nekretninama, uz istovremeni upis vlasništva tužiteljice, u cijelosti.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretnine upisane u zk.ul.br. ..., ... i ..., sve k.o. P., u roku od 15 dana.

 

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, obračunato po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (7.534,00 kuna), sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske odluke tužiteljica je podnijela pravodobnu žalbu  zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženik na naknadu parničnog troška ili podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Traži troškove žalbenog postupka. 

 

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 307. ZPP-a, budući da suprotno zakonu nije bila isključena javnost s glavne rasprave koja je održana 20. veljače 2023., jer je na istoj raspravi saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja, a na raspravu je pristupio unuk tužiteljice i sin tuženika, B. T., slijedom čega je punomoćnik tužiteljice pravodobno zatražio isključenje javnosti s rasprave jer je u postupku riječ o gruboj nezahvalnosti majke B. T. prema tužiteljici, a da se nazočnošću B. T. pokušavao vršiti pritisak na tužiteljicu, kako bi se pogodovalo tuženiku, zatim dodaje da je tužiteljica u podmakloj životnoj dobi od preko 80 godina, osjetljivog emocionalnog stanja jer joj je prije manje od jedne godine preminula kći M. T. uslijed teške bolesti, a da su M. T. i njezin suprug, još za života vršili pritisak na tužiteljicu kako bi sporna nekretnina pripala B.T. pa da tužena strana koristi priliku i dalje vrši pritisak na tužiteljicu i utječe na objektivnost iskaza tužiteljice na način da koristi emocionalnu privrženost koju tužiteljica ima prema unuku B. T., osobito sada kada je tužiteljica u osjetljivoj i stresnoj situaciji koju je uzrokovao gubitak njezine kćeri i majke B. T., što je apsolutno protivno svim interesima morala. Smatra da je raspravno rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog za isključenje javnosti nezakonito i da je takvim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 307. ZPP-a. Smatra da su interesi morala zahtijevali da javnost bude isključena u dijelu glavne rasprave koji se odnosio na saslušanje tužiteljice i to u pogledu sina tuženika B. T., koji je svojom nazočnošću utjecao na to da tužiteljica svoj iskaz ne daje na onaj način na koji bi ga dala da ne osjeća pritisak ili da nije u strahu od toga da se ne zamjeri unuku.

 

2.2. Dalje u žalbi navodi da je pobijanom presudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema uopće razloga, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvenstveno tužiteljica smatra da pobijana presuda ne sadrži niti jedan razlog o odlučnoj činjenici da sporna Izjava o opozivu darovanja nije dostavljena obdarenici isključivo zato što je u međuvremenu preminula, dakle nekoliko dana kasnije, ali da je nesporno dostavljena tuženiku kao univerzalnom pravnom slijedniku obdarenice, preporučenom pošiljkom 15. lipnja 2022., da je tuženik pošiljku zaprimio 24. lipnja 2022. i to nakon što je isti uknjižen kao vlasnik spornih nekretnina na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 12. travnja 2022., koje je donio javni bilježnik T. M., pod poslovnim brojem O-1938/22 te da je ova bitna povreda odredaba parničnog postupka dovela do pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga ističe da je bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a počinjena i zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika budući da prvostupanjski sud u točki 13. presude pogrešno navodi da iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi se pok. M. T. ponašala s grubom nezahvalnošću prema tužiteljici  jer iz zapisnika s ročišta proizlazi suprotno i to da je tužiteljica navela da se od sklapanja ugovora o darovanju nekretnina do potpisivanja Izjave o opozivu darovanja, M. prema tužiteljici slabo ponašala te da ju je nakon darovanja slabo viđala, dok ju je prije darovanja stalno zvala i pitala da se ugovor o darovanju potpiše pa da je očito da se pokojna M. T. nakon učinjenog darovanja u očima svoje majke ponašala s grubom nezahvalnošću, zanemarivanjem svoje majke, što za istu predstavlja dovoljan razlog za opoziv darovanja, a isto tako i u odnosu na izrečene uvrede tužiteljici (stara kravo, budalo), kao i prijetnje da će ju, ako ne potpiše taj ugovor, smjestiti u ludaru. U tom smislu tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije tužiteljici koja je starije životne dobi i bez pravnih znanja objasnio što znači gruba nezahvalnost.

 

2.3. Ističe da je  prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem tužbeni zahtjev pogrešno tretira kao konstitutivni tužbeni zahtjev budući, da je iz samog sadržaja točke I tužbenog zahtjeva evidentno da je tužbeni zahtjev deklaratorne prirode jer glasi na utvrđenje.

 

2.4. Osim toga tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud potpuno neopravdano i neobjektivno poklonio vjeru iskazu tuženika i svjedoka, koji su u prijateljskim odnosima s tuženikom i pokojnom M. T., s obzirom da isti svjedoci nisu imali nikakva neposredna saznanja o odnosu tužiteljice i njezine kćeri jer nisu s njima živjeli u istom kućanstvu niti su bili prisutni razgovorima između tužiteljice i pok. M. T., dok s druge strane nije poklonio vjeru iskazu svjedoka M. N. koji ima neposredna saznanja o predmetu spora i R. Š. koja je dugi niz godina u obiteljskim odnosima s obitelji stranaka.

 

2.5. Zaključno navodi da se prvostupanjski sud nije vodio odredbama zakona prilikom donošenja odluke, već nekim drugi razlozima kojima u postupku nije mjesto, a da na to jasno ukazuje činjenica da se prvostupanjski sud posvetio anamnezi obiteljskih odnosa te da je na taj način prekoračio svoja ovlaštenja kao nepristranog i neovisnog tijela, zaduženog za tumačenje mjerodavnih propisa i donošenje presude pa da prvostupanjska presuda već po općem dojmu nije na zakonu utemeljena.

 

2.6. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka budući da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati  te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene,  u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a,  pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i nije počinjena bitna povreda iz članka  353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva žaliteljica, kao niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 307. ZPP-a jer je prvostupanjski sud  pravilno odbio prijedlog za isključenje javnosti s dijela ročišta za glavnu raspravu od 20. veljače 2023. Naime, odredba članka 307. stavka 1. ZPP-a propisuje da sud može isključiti javnost za glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite života i zdravlja ljudi, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interes pravde. Interesi morala, na koje se poziva tužiteljica, zahtijevaju da se javnost isključi s glave rasprave ako bi se stranke ili svjedoci iskazivanjem izložile moralnoj osudi javnosti. Stoga isključenje javnosti s dijela ročišta za raspravu zbog toga što je  tužiteljica u podmakloj životnoj dobi, što je osjetljivog emocionalnog stanja jer joj je nedavno preminula kći, koja je ujedno supruga tuženika, i da se nazočnošću unuka tužiteljice na raspravi pokušalo utjecati na to da tužiteljica svoj iskaz ne daje na način na koji bi ga dala da nije u strahu da će se zamjeriti unuku, ne predstavljaju razloge za isključenje javnosti koje zahtijevaju interesi morala. Osim toga, suprotno žalbenim navodima iskaz tužiteljice je jasan, na više upita suda tužiteljica je iznosila iste navode i nije konfuzan i sporan kako ga se predstavlja žalbenim navodima.

 

5.1. Apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a nije počinjena ni u odnosu na daljnje žalbene navode jer pravo na ocjenu provedenih dokaza pripada prvostupanjskom sudu u skladu sa člankom  8. ZPP-a, a tužiteljica u žalbi u daje svoju subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, suprotno pravilnoj ocjeni dokaza od strane suda prvog stupnja te upravo tužiteljica selektivno prezentira pojedine dijelove iskaza pa tako navodi da je tužiteljica iskazala da se nakon potpisivanja ugovora, njezina kći M. slabo prema njoj ponašala te da ju je nakon darovanja slabo viđala, a pri tome tužiteljica propušta navesti da je tužiteljica rekla da je kći nakon darovanja nekretnine slabo viđala jer je M. u to vrijeme bila na kemoterapijama, zatim propušta navesti da je iskazala da se sinu M. N. nikada nije žalila na ponašanje svoje kćeri, da se R. Š. nikada nije žalila na kći, da je jedino rekla sinu da je nekretninu darovala kćeri, što njemu nije bilo drago jer je htio svoj dio, dok je s druge strane prvostupanjski sud sve iskaze pravilno analizirao i ocijenio pa takvu ocjenu tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u pitanje. Stoga u prvostupanjskoj odluci ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. Međutim, osnovano tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da  sporna Izjava o opozivu darovanja ne proizvodi pravni učinak jer nije dostavljena obdarenici.  Predmetna izjava sastavljena je 7. veljače 2022., te je 11. veljače 2022. ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika, a obdarenica (kći tužiteljice) preminula je 13. veljače 2022.  pa je pravilno tužiteljica Izjavu, koja je sačinjena za života obdarenice, a koja je preminula dva dana nakon sastavljanja izjave, dostavila tuženiku kao univerzalnom pravnom slijedniku obdarenice, preporučenom pošiljkom 15. lipnja 2022., koju je tuženik zaprimio 24. lipnja 2022.  i to nakon što je isti uknjižen kao vlasnik spornih nekretnina na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2022., koje je donio javni bilježnik T. M., pod poslovnim brojem O-1938/22. Stoga je nepravilan stav prvostupanjskog suda da Izjava o opozivu darovanja ne proizvodi pravne učinke, kao i pravni stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica postavila konstitutivni tužbeni zahtjev  jer je tužiteljica u točki I tužbenog zahtjeva, tražila utvrđenje da je Izjavom o opozivu darovanja prestao sklopljeni ugovor o darovanju nekretnina od 8. travnja 2021. Navedeni pogrešni pravni stavovi prvostupanjskog suda ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud obrazložio sve odlučne činjenice i iznio svoje mišljenje, ali predstavljaju pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno članka 496. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO), međutim kako je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 494. ZOO-a trebalo donijeti istu odluku, a što je u ovom dijelu utvrdio i prvostupanjski sud,  proizlazi da žalba tužiteljice nije osnovana.

 

7. Iz spisa suda prvog stupnja proizlazi:

 

- da su tužiteljica i njezina kći, pokojna M. T., zaključile 8. travnja 2021. ugovor o darovanju nekretnina upisanih u zk.ul.br. ... k.o. P. (zk.č.br. ..., u naravi vrt površine 47 m2 i zk.č.br. ... u naravi vrt površine 83 m2), u zk.ul.br. ...k.o. P. (zk.č.br... u naravi vrt površine 68 m2) i u zk.ul.br. ... k.o. P. (zk.č.br. ... u naravi zgrada površine 62 m2 i dvor površine 60 m2, ukupne površine 122 m2).

 

- da je M. T. preminula dva dana nakon ovjere Izjave o opozivu darovanja kod javnog bilježnika,

 

- da je tužiteljica pravilno, a kako je to u ranijem dijelu presude navedeno, Izjavu o opozivu darovanja dostavila tuženiku kao zakonskom nasljedniku M. T.,

 

- da su svjedoci  B. N., S. K., N. B., P. T. i H. F. iskazali da nikada nisu čuli da bi se tužiteljica žalila na svoju kći M. T., niti su kad vidjeli ili čuli da bi između njih dvije došlo do sukoba, da se M. prema majci nikada nije ponašala neprimjereno, već suprotno, da su tužiteljica i njezina kći bile jako vezane, da je odnos između njih bio pravi odnos majke i kćeri  i da im je poznato da je tužiteljica sinu M. N. darovala stan u Z., a M. je trebala pripasti sporna kuća i da je tužiteljica opoziv darovanja poduzela pod pritiskom sina M. N.,

 

- da je svjedok M. N., sin tužitlejice, iskazao da je M. T. govorila tužiteljici neprimjereni riječi i to da mora ići u ustanovu, možda starački dom, da je luda, zatim ludačo, glupačo stara, da njezin muž ima veze u policiji i da je prije darovanja M. uvijek bila dobra prema tužiteljici, da je ove riječi upućene tužiteljici čuo 50 do 60 puta, da je tužiteljica nakon razgovora s M. bila tužna, da je proklinjala M. i govorila da bog da joj se osušila desnica s kojom je to potpisala, da je M. emocionalno ucjenjivala tužiteljicu, a da je i on bio slijep od ljubavi prema sestri pa nije ništa poduzimao, a da je sama tužiteljica poduzela opoziv darovanja,

 

- da je svjedokinja R. Š. iskazala da je bila izvanbračna partnerica M. N. sve do kraja 2021., da joj se tužiteljica žalila na svoju kćer da za nju ne mari, da ju naziva starom kravom i da joj govori da će ju poslati u ludnicu, da je od M. čula da će spremiti staru u ustanovu i da joj već ide na živce, da se tužiteljica u svakom njihovom telefonskom razgovoru žalila na kćer, da je tužiteljica plakala dok se žalila na kćer, zatim da joj je poznato da je M. trebao pripasti stan u Z. i pola kuće u P. te da se tužiteljica žalila da ju je kći prevarila,

 

- da je tužiteljica iskazala da je sama u brzini i ne razmišljajući M. darovala nekretninu i da je u to vrijeme bila rastresena jer je M. bila teško bolesna i da u vrijeme darovanja nikako nije mogla stupiti u kontakt sa sinom M., da ju njezina kći nije natjerala da sklopi ugovor o darovanju, već je samo htjela da i sin bude nazočan potpisivanju ugovora,  da je svojom voljom 7. veljače 2022. potpisala Izjavu o opozivu darovanja i da se nakon darovanja njezina kći prema njoj slabo ponašala jer ju je u to vrijeme rijetko viđala budući je M. stalno bila na kemoterapijama, da ju M. nakon darovanja nije vrijeđala  niti se u tom periodu ikada ružno ponašala prema njoj i da se ponašala onako kako bi majka htjela da se dijete ponaša prema njoj te da je njoj najveća uvreda bila to što je M. htjela da odu u Z. kod javnog bilježnika u svezi darovanja nekretnina, a ona prije toga nije uspjela kontaktirati sina, zatim da njezina kći nije niti na jedan način bila grubo nezahvalna nakon darovanja, nije ju vrijeđala niti što slično, a da je tužiteljica samo htjela da se M. dogovori s bratom, a ne da kuću uzima za sebe, da se R. Š. nikad nije žalila na svoju kćer, kao niti svom sinu, da nikada sinu na telefon nije govorila ništa protiv M.  ili da bi se M. prema njoj ružno ponašala, a izjavu o opozivu potpisala je zato što M. suprug želi kuću iznajmljivati, a ona to ne može dozvoliti te da nakon darovanja nikada više sa svojom kćeri nije razgovarala u svezi ugovora o darovanju.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka B. N., S. K., N. B., P. T. i H. F. kao objektivne i uvjerljive jer su potvrđeni iskazom tužiteljice u odnosu na ponašanje M. T. prema tužiteljici nakon sklapanja ugovora o darovanju. Svjedoci B. N., S. K., N. B. i H. F. nisu interesno vezani za predmet spora i nisu motivirani uspjehom tuženika u sporu, iskazi su međusobno sukladni, a sukladni su i sa iskazom tužiteljice i iskazom tuženika pa su neosnovani i paušalni žalbeni navodi tužiteljice. Pri tome su neosnovani i žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije tužiteljicu poučio i tužiteljici objasnio što znači gruba nemarnost jer je prvostupanjski sud na više načina ispitao tužiteljicu i postavljao jasna i precizna pitanja koja nisu samo pravne prirode i tužiteljica je na ta pitanja jasno odgovarala i to istim odgovorima. Osim toga osnovano prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazima  M. N. i R. Š. jer je M. N. direktno zainteresiran za uspjeh tužiteljice u sporu, a R. Š. je njegova bivša izvanbračna supruga, zatim  stoga što ni sama tužiteljica nije potvrdila njihove iskaze, što više iskaze je osporila i iskazala potpuno suprotno od navoda svjedoka. Iskazi svjedoka nisu niti u skladu sa iskazima svjedoka  B. N., S.K., N. B., P.T. i H. F. pa su dakle njihove kontradiktorne i neuvjerljive tvrdnje u suprotnosti sa svim provedenim dokazima.

 

9. Prvostupanjski sud je, protivno žalbi tužiteljice, jasnim razlozima obrazložio svoja uvjerenja o odlučnim činjenicama utvrđenim  neposredno provedenim dokazima te u odnosnu na grubu nemarnost utvrdio činjenično stanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Utvrđujući da prema odredbi članka 494. stavka 2. ZOO-a, gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, a da tužiteljica ne navodi ni jedan takav događaj niti okolnost kojom bi se pok. M. T. ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovateljici, već je, naprotiv, sama tužiteljica u iskazu navela kao razlog opoziva ugovor o darovanju to što tuženik ima namjernu iznajmljivati kuću u P., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan jer nije dokazano postojanje grube nezahvalnosti M. T. prema tuženici nakon što je izvršeno darovanje predmetne nekretnine. 

 

11. Stoga je iz svih navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj  142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22)  pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna. 

 

13. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka. 

 

 

 

Slavonski Brod, 30. kolovoza 2024.

 

 

                                                                                                     Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić