1

                            Poslovni broj: Gž-726/2022-4

 

 

                         

                                             

              REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: Gž-726/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R., R. I.,  OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u P.  protiv tužene R. H., OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P., Građansko-upravni odjel, uz sudjelovanje umješača mr.sc. D. K. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i V. Š., odvjetnicima u R., radi naknade štete,  odlučujući o žalbi tužiteljice  protiv  presude Općinskog suda u Pazinu, od 20. svibnja 2022., poslovni broj: Pn-8/2021-25, u sjednici vijeća održanoj  30. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I Žalba tužiteljice L. R. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, od 20. svibnja 2022., poslovni broj: Pn-8/2021-25, u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I, II, III i V izreke).

 

II Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da joj tuženica isplati iznos od 3.104.655,06 kuna sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 9. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu 93.139,66 kuna (devedesettritisućestotridesetdevet kuna i šezdesetšest lipa) u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužiteljici da umješaču naknadi troškove postupka u iznosu 97.020,48 kuna (devedesetsedamtisućadvadeset kuna i četrdesetosam lipa) u roku od 15 dana.

 

IV. U preostalom dijelu odbijaju se zahtjevi tuženice i njezinog umješača za naknadu troškova postupka.

 

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.“

 

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353.  stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine  i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.  Traži trošak žalbenog postupka.

 

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi njezinim razlozima, da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su postojeći razlozi nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da u radnjama umješača nema nezakonitog rada u smislu odredbi Zakona o sudovima s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica s A. L. zaključila 16. studenog 2002. Sporazum, kojim su podijelili svu svoju zajedničku imovinu, a nastavno tužiteljica i P. d.d. Ugovor o prijenosu vlasništva nekretnina prijebojem  te njegov Aneks kojim je tužiteljica trebala dobiti poslovne udjele P. d.o.o., zajedno sa spornim nekretninama u R., zatim da je na spornim nekretninama i poslovnim udjelima P. d.o.o. bila upisana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja do okončanja spora pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem: P-330/2019, a da je A. L. za vrijeme trajanja navedenih parničnih postupaka pokrenuo ovršni postupak protiv svoje tvrtke P. d.d. kao ovršenika, koja nije bila vlasnik spornih nekretnina u R., već P. d.o.o., dakle upravo na imovini koju je trebala dobiti tužiteljica na temelju navedenih javnobilježničkih isprava te da je u konačnici od strane suca D. K., u ovom postupku umješača, određena ovrha na predmetnim nekretninama i poslovnim udjelima, koji su u ovršnom postupku prodani pravnoj osobi L. d.o.o., dakle drugoj tvrtki A. L., a kojoj je isti ustupio tražbinu te da je na taj način tužiteljica ostala bez imovine.

2.2.  Dalje u žalbi ističe da je umješač prije donošenja rješenja o ovrsi bio upoznat o

sporu između tužiteljice i A. L. jer je od 2005., kao sudac, vodio predmet po tužbi P. d.d. protiv tužiteljice, radi pobojnosti i ništetnosti Ugovora o prijenosu vlasništva nekretnina prijebojem i njegovog Aneksa, a koji je dovršen presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj: Gž-1200/2016 od 27. studenog 2017., kojom je preinačena njegova prvostupanjska presuda, a kojom je utvrdio ništetnim navedene javnobilježničke akte.

 

2.3. Tužiteljica se u žalbi poziva na odluke Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2075/12 i Rev-372/10, zatim na odredbu članka 67. stavak 1. Zakona o sudovima te ističe da za štetu koju počini sudac, nezakonitim i nepravilnim radom, Republika Hrvatska odgovara oštećeniku na temelju objektivne odgovornosti i da odredba članka 77. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona jasno propisuje da je ovrhovoditelj uz prijedlog za  ovrhu  dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, a ako je pravo vlasništva na nekretnini upisano u zemljišnu knjigu na dugu osobu, a ne na ovršenika prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis prava vlasništva pa da stoga u ovom slučaju ne postoji prostor za slobodnu sudačku ocjenu i da svako drugo postupanje suda predstavlja proizvoljno tumačenje i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava te da je postupanje suca D. K. bez presedana i da ako takvo postupanje suca prođe bez posljedica da nitko više nije siguran i da će nastati velika pravna nesigurnost te da takva nezakonita praksa kojom se "po dekretu" suca de facto oduzimaju nekretnine dovodi u pitanje cjelokupni smisao pravosuđa. Ističe da se zakonom propisane procedure svatko mora držati jer u suprotnom čini štetu onome na koga se ta pravna norma primjenjuje pa da država kao pružatelj tih servisa građanima za to mora odgovarati, zatim da je na poslovnim udjelima tvrtke P. d.o.o postojala zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja poslovnih udjela i da je unatoč privremenoj mjeri prvostupanjski sud odredio ovrhu na poslovnim udjelima te da je nevjerojatno da je tužiteljica dobila sve sporove s bivšim suprugom, a da je izgubila cjelokupnu imovinu iz tih sporova.

 

2.4. Osim toga tužiteljica navodi da je umješač u više navrata u svom iskazu naveo da je pogriješio jer je u to vrijeme imao jako puno predmeta, no nigdje nije izjavio da je donio rješenje o ovrsi zato što je iz izvatka iz sudskog registra za ovršenika proizlazilo da je 100% vlasnik P. d.o.o., nego da je takvu okolnost naveo kao mogućnost, međutim da prvostupanjski sud nepostojanje vlasničkog lista tumači kao pogrešnu primjenu materijalnog prava, što je apsolutno nedopustivo i pristrano, uvažavajući da je ovršni postupak strogo formalni postupak i da ovakve greške nisu dozvoljene s obzirom da su posljedice pogrešno određeno ovrhe za ovršenike  katastrofalne.

 

2.5. Zaključno tužiteljica ističe da je poduzela apsolutno sve pravne radnje kako bi zaštitila svoju imovinu, koju je pošteno platila i koju je trebala dobiti od A. L., no pravosudni sustav umjesto da joj pruži zaštitu grubo je zakazao, a da je nezakonitost i proturječnost prvostupanjske presude posebno vidljiva u zaključku prvostupanjskog suda da štetu nije pretrpjela tužiteljica, već P. d.o.o. i da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda rezultat suštinskog neshvaćanja pravnog odnosa tužiteljice i A. L., kao i neshvaćanja pravnog odnosa titulara poslovnih udjela tvrtke u odnosu na imovinu tvrtke jer su predmetne nekretnine bile imovina tvrtke P., dakle unesene u njezin temeljni kapital pa su tvrtki davale određenu tržišnu vrijednost, a njihovom prodajom u ovršnom postupku tvrtka je ostala bez te imovine, što znači da je titular poslovnih udjela P. d.o.o., dakle tužiteljica, dobila tvrtku bez vrijednosti, čime joj je učinjena šteta u visini vrijednosti tih nekretnina.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje i u presudi su navedeni jasni i razumljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude, kao niti odstupanja od sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku pa suprotno žalbenim navodima pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 3.104.655,06  kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. srpnja 2020. do isplate, koja se temelji na  članku 105. stavku 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20; dalje ZS). 

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da su tužiteljica i njezin bivši suprug A. L. 16. studenog 2002. sklopili Sporazum prema kojem tužiteljici u vlasništvo treba pripasti obiteljska kuća u mjestu A., S. V., zatim kuća u R., i skladište u R. te 50% iznosa koji je oročen u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb do 2. studenog 2002. u približnom iznosu od 493.228,00 eura, kao i 100% iznosa oročenog u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb s dospijećem nakon 2. studenog 2002. te  nekretnine u R. koje su u vlasništvu tvrtke P. d.d. za prijeboj kredita, koji je knjigovodstveno utvrđen u iznosu od 158.900,00 eura,

 

- da su tužiteljica i pravna osoba P. d.d. koju je zastupao kao član uprave A. L. dana 27. studenog 2002. sklopili Ugovor o prijenosu vlasništva nekretnine prijebojem u formi javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika R. Z. i 7. prosinca 2022. Aneks tog Ugovora, kojim se trgovačko društvo P. d.d. (koje društvo u svom vlasništvu ima brojnu i vrijednu imovinu u Italiji i Hrvatskoj),  obvezalo osnovati novo trgovačko društvo P.d.o.o. i unijeti u njega nekretnine određene u Ugovoru i Aneksu kao temeljni kapital društva P. d.o.o. te po registraciji P. d.o.o., u roku od 30 dana, ustupiti tužiteljici u cijelosti poslovne udjele i da je P.d.d. osnovao i registrirao P. d.o.o. te u istu kao temeljni kapital unio predmetne nekretnine, no nikada nije prenio poslovne udjele na tužiteljicu,

 

- da je tužiteljica protiv trgovačkog društva P. d.d. podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Rijeci zbog nepoštivanja ugovornih obveza i da je Trgovački sud u Rijeci donio rješenje o određivanju privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina koje su predmet Sporazuma, koja je privremena mjera provedena u zemljišnim knjigama pod brojem Z-1882/04, zatim da je nadležni sud donio i rješenje o zabilježbi spora na poslovnim udjelima trgovačkog društva P. kao i presudu poslovni broj P-330/2019-83 od 19. studenog 2019., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo trgovačkom društvu P. d.o.o. (prije d.d.)  da s tužiteljicom zaključi Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, koji će u suprotnom zamijeniti navedena presuda, a da je presuda provedena u sudskom registru 9. srpnja 2020. te da je tužiteljica stekla poslovni udio u P. d.o.o. te je postala jedini član društva, umjesto trgovačkog društva P.d.o.o.,

 

- da je trgovačko društvo P. d.o.o. protiv tužiteljice podnjelo tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o prijenosu vlasništva nekretnine prijebojem od 27. studenog 2002. i Aneksa tog Ugovora od 7. proinca 2002. te da je presudom Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1200/2016-2 od 27. studenog 2017. preinačena prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev Porfin d.o.o. pravomoćno odbijen,

 

- da je A. L. 16. prosinca 2009., na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o povratu kredita koji je 14. travnja 2009. sklopio s trgovačkim društvom P. d.o.o. i koji je postao ovršan 25. listopada 2009., podnio prijedlog za ovrhu protiv trgovačkog društva P. d.o.o., radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 3.104.665,06 kn, pljenidbom, procjenom i prodajom poslovnog udjela kojeg ovršenik ima u trgovačkom društvu P. d.o.o. te na nekretninama upisanim u zk.ul. ... k.o. R. – kč.br. ... te u zk.ul. ...k.o. R. – kč.br. ..., kč.br. ... i kč.br. ..., a koje ima u trgovačkom društvu P. d.o.o.

 

- da je uz ovršni prijedlog dostavljen Ugovor o kreditu, izvadak iz sudskog registra, izjava o osnivanju trgovačkog društva P. d.o.o. iz koje  je vidljivo da je osnivač tog trgovačkog društva P. d.o.o., kao i izvadci iz zemljišnih knjiga iz kojih je vidljivo da je vlasnik nekretnina koje su predmet ovrhe trgovačko društvo P. d.o.o. i da je na teretovnica upisana zabilježba zabrane raspolaganja otuđenja i opterećenja nekretnina na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1087/2004-2 od 9. srpnja 2004.,

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Rovinju pod poslovnim brojem Ovr-778/09-2 od 17. prosinca 2009. određena ovrha na predloženim nekretninama i poslovnom udjelu i da je zabilježba ovrhe provedena u zemljišnim knjigama,

 

- da su 15. rujna 2014. trgovačko društvo L. d.o.o. kao cesionar, A. Lo. kao cedent i P. d.o.o. kao cesus sklopili Ugovor o ustupu tražbine na temelju kojeg je trgovačkog društvo L. d.o.o. stupilo na mjesto ovrhovoditelja,

 

- da je u ovršnom postupku utvrđena ukupna vrijednost nekretnina u iznosu od 2.142.703,10 kn,

- da je nekretnine na prvoj javnoj dražbi kupio ovrhovoditelj L. d.o.o. i da su mu nekretnine dosuđene rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-778/09-20 od 29. listopada 2014. te da je na prvoj javnoj dražbi održanoj 26. veljače 2021. ovrhovoditelj L.  d.o.o. kupio poslovni udio u trgovačkom društvu P. d.o.o. i da mu je isti dosuđeni rješenjem o dosudi poslovni broj: Ovr-3080/2015-121 od 26. veljače 2021.,

 

- da je ovršni sud L. R. dostavio rješenje o dosudi nekretnina i da je ista 25. studenog 2014. podnijela prigovor treće osobe i zahtjev za povrat u prijašnje stanje te žalbu protiv rješenja o dosudi,

 

- da je Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju rješenjem poslovni broj: Ovr-3080/2015-37 od 13. travnja 2017., odbacio zahtjev za povrat u prijašnje stanje i da je tužiteljica upućena da protiv stranaka ovršnog postupka pokrene parnicu radi proglašenje ovrhe na nekretninama nedopuštenom te da je rješenjem poslovni broj: Ovr-3080/2015-38 od 13. travnja 2014., odbačena njezina žalba protiv rješenja o dosudi i da je tužiteljica protiv ovih rješenja podnijela žalbe, koja su odbijene rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž Ovr-274/17-2 od 23. siječnja 2018.

 

- da je tužiteljica podnijela prijedlog za odgodu predmetne ovrhe te da je ovršni sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodila pod poslovnim brojem P-462/18 radi proglašenje ovrhe nedopuštenom i da je protiv tog rješenja žalbu podnio ovrhovoditelj L. d.o.o. te da je Županijski sud u Zadru pod poslovnim brojem Gž Ovr-557/18-2 od 19. studenog 2018. prihvatio žalbu, ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak,

 

- da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž-624/2019-2 od 17. srpnja 2019. prihvaćena žalba pravnih osoba L. d.o.o. i P. d.o.o. te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom,

 

- da je ovršni sud rješenjem poslovni broj: Ovr-3080/15-80 od 31. prosinca 2019. obustavio ovrhu na nekretninama i odbacio prijedlog za ovrhu u odnosu na nekretnine, dok je ovrha na poslovnim udjelima odgođena do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka kod Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojem P-330/19 te da je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž Ovr-97/2020-2 od 16. ožujka 2020. prihvaćena žalba ovrhovoditelja, ukinuto rješenje o obustavi ovrhe i preinačeno rješenje o odgodi ovrhe na poslovnim udjelima na način da se prijedlog za odgodu ovrhe odbija kao neosnovan,

 

- da je rješenjem Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: K-US-335/2017 od 19. prosinca 2017. odbačena kaznena prijava protiv suca D. K., koji je bio rješavatelj ovršnog predmeta i parničnog predmeta radi proglašenja ovrhe nedopuštenom  jer nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je sudac počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti,

 

- da je raspravnim rješenjem od 5. listopada 2021. prvostupanjski sud dopustio sucu D. K. sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača na strani tuženice,

- da je umješač istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije i podredno prigovor zastare

 

- da je sudac D. K. u postupku u bitnom iskazao da je A. L. pokrenuo ovršni postupak protiv trgovačkog društva P. d.o.o., da je uz prijedlog za ovrhu dostavljen izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da je P. d.o.o. 100%-tni vlasnik trgovačkog društva P. d.o.o., koje je u zemljišnim knjigama upisano kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet ovrhe, da je od strane Zemljišnoknjižnog odjela upisana zabilježba ovrhe na nekretninama, da je njegova greška što je ovrha određena na nekretninama u vlasništvu trgovačkog društva P. d.o.o., ali da se ne može sjetiti je li do greške došlo jer je predvidio činjenicu da je drugo trgovačko društvo bilo upisano kao vlasnik nekretnina ili iz razloga što je upravo ovršenik bio 100% vlasnik društva P. d.o.o. i da je uvijek prije potpisivanja rješenja o ovrsi gledao, čitao i provjeravao jesu li ispunjeni svi uvjeti za određivanje ovrhe, a pogotovo u situacijama kada je ovrha predložena na nekretninama, da je u ovom ovršnom predmetu radio kao i u svakom drugom, da nikada ranije nije čuo za tužiteljicu, A. L. i njegovog sina S. te da je tek kad se tužiteljica uključila u ovršni postupak kao treća osoba, shvatio da je pogriješio i da je od tada pokušavao ispraviti svoju grešku pa je tužiteljicu uputio na parnicu, a kasnije je ovrhu i obustavio, zatim je u parničnom postupku ovrhu proglasio nedopuštenom, ali su njegove odluke po žalbama preinačene ili ukinute, zbog čega se ovrha morala nastaviti.

 

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije aktivno legitimira potraživati štetu od tuženice, a pri tome su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kada tvrdi: "da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda rezultat neshvaćanja pravnog odnosa titulara poslovnih udjela tvrtke u odnosu na imovinu tvrtke jer su predmetne nekretnine bile imovina tvrtke P., dakle unesene u njezin temeljni kapital pa su tvrtki davale određenu tržišnu vrijednost, a njihovom prodajom u ovršnom postupku tvrtka je ostala bez te imovine, što znači da je titular poslovnih udjela P. d.o.o., dakle tužiteljica dobila tvrtku bez vrijednosti, čime joj je učinjena šteta u visini vrijednosti tih nekretnina."

 

9. Odredbom članka 105. stavka 1. ZS-a propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

10. Dakle, da bi se radilo o odgovornosti Republike Hrvatske za rad suca, a u smislu članka 105. stavak 1. ZS-a, nužno je utvrditi sve opće i posebne pretpostavke za takvu odgovornost. Opće pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu su postojanje subjekta odgovornosti, postojanje štetne radnje, štete, uzročne veze između štete i štetne radnje te postojanje protupravnosti, dok su posebne pretpostavke da štetna radnja mora biti počinjena u obnašanju dužnosti suca, da oštećeni mora biti stranka u nekom postupku, te da štetnik mora biti sudac i mora se raditi o nepravilnom i nezakonitom radu suca. Sve ove opće i posebne pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Imajući u vidu navedene pretpostavke odgovornosti za štetu, proizlazi osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužiteljica prvenstveno nije bila stranka u ovršnom postupku čime nije ispunjena niti pretpostavka odgovornosti Republike Hrvatske za štetu propisana člankom 105. stavkom 1. ZS-a, a niti je tužiteljica vlasnica nekretnina prodanih u ovršnom postupku, već vlasnica poslovnih udjela u trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću. Vlasnik poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću nije vlasnik imovine trgovačkog društva i imovina društva strogo je odijeljena od imovine članova društva. Ujedno imajuću u vidu i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci poslovni broj Rev-11/2021-2 od 15. studenog 2022., koja je donesena u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu, koji je pokrenula tužiteljica protiv pravnih osoba L. d.o.o. i P. d.o.o., koji glasi: „Kako iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužiteljica nije stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo trgovačkog društva P. d.o.o., već je eventualno stekla pravnu osnovu za stjecanje poslovnih udjela u društvu P. d.o.o., tužiteljica nema nikakva prava na predmetnim nekretninama, pa niti prava koja bi sprječavala ovrhu na tim nekretninama jer vlasnik trgovačkog društva, odnosno poslovnih udjela u trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću, nije ujedno i vlasnik imovine tog trgovačkog društva, pa tako niti tužiteljica ukoliko bi i stekla poslovne udjele u trgovačkom društvu P. d.o.o. R.“, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. S obzirom da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovom postupku ostale žalbene navode ovaj sud nije razmatrao.

 

12. Odluka o parničnim troškovima nije žalbom posebno osporavana, a na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

13. Stoga je žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena,  na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I, II, III i V izreke).

 

14. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 30. kolovoza 2024.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić