Poslovni broj: Gž-846/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-846/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, sutkinje Sanje Bađun izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B.-R., OIB:... iz Z., koju zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. Š., OIB:... iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu K. i K. u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-81/2023-39 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća 29. kolovoza 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-81/2023-39 od 6. svibnja 2024. pod toč. I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-81/2023-39 od 6. svibnja 2024. pod toč. II. izreke:

 

-          potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 EUR sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

 

-          preinačuje u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev tuženika u tom dijelu odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se H. Š., OIB:... iz K., da M. B.-R., OIB:... iz Z., na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 2.654,46 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja ove tužbe do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu a tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužiteljici M. B.-R., OIB:... iz Z., da tuženiku H. Š., OIB:... iz K., nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.312,50 € (slovima: dvijetisućetristodvanaesteura i pedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 6. svibnja 2024. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu a tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."“

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. cit. zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. izreke, dok je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke presude.

 

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na čast i ugled zbog članka objavljenog u Podravskom listu 19. veljače 2018. pod naslovom - "JOŠ JEDNA PRAVOSUDNA SRAMOTA Doktorici iz "afere jamci" osam mjeseci zatvora, milijuni otišli u zastaru", u čijem sadržaju je navedeno da je tužiteljica podigla kredite u iznosu od nekoliko milijuna kuna, da posjeduje apartmane na P. i imovinu u L. na tuđe ime, da je u torbama prenosila novac u S., da je pozajmila novac od jedne koprivničke liječnice za kupnju apartmana, da je načelnik općine N. P. bio jamac po jednom od kredita i da radi u Domu zdravlja N. G., kao i nesporne činjenice da je tuženik autor objavljenog članka, te analiziranih iskaza tužiteljice i svjedoka Z. Z., Z. B. i D. B. pod toč. 7.3. do 9. obrazloženja, prvostupanjski sud pod toč. 10. obrazloženja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je tuženik povrijedio njezino pravo osobnosti, s obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da se koristio službenom dokumentacijom (optužnicom i sudskim zapisnicima iz kaznenog postupka), te tvrdnjama Z. Z. i Z. B. koji su bili involvirani u cijeli slučaj i čije navode je tuženik vjerno prenio u članak, s time da je tuženik i kontaktirao tužiteljicu da bi joj omogućio da se o svemu izjasni i osvrne na utvrđene činjenice. Prvostupanjski sud navodi da se odgovornost tuženika procjenjuje primjenom Zakona o obveznim odnosima, ali da se na odgovornost autora članka analogno primjenjuje i Zakon o medijima, pa stoga analognom primjenom čl. 21. st. 4. tog Zakona zaključuje da je tuženik (s obzirom na navedene činjenice) postupao u dobroj vjeri. Zaključno sud navodi da može prihvatiti tvrdnje tužiteljice da je imala zdravstvenih problema, kako navodi i svjedok D. B., ali oni nisu nastali uslijed predmetnog članka jer je takvih objava bilo i prije predmetne, cijeneći i da je dugotrajni kazneni postupak mogao utjecati na tužiteljičino zdravlje. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice.

 

6. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je propustio analizirati sve provedene dokaze. Iako sud navodi da je analizirao sve dokaze (pod toč. 5. obrazloženja), propustio je analizirati iskaz svjedoka M. G. pa presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati. Navedena bitna povreda počinjena je i iz razloga što sud navodi da se odgovornost tuženika procjenjuje primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a potom u nastavku obrazloženja pogrešno i kontradiktorno primjenjuje analogiju sa Zakonom o medijima i ekskulpira tuženika po osnovi čl. 21. Zakona o medijima, što presudu čini proturječnom. Nadalje, tužiteljica smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje kada je sud utvrdio da je tuženik postupao u dobroj vjeri, s obzirom da je tužiteljica opisala da ju je tuženik nazvao i prvo što ju je pitao je "da li je ona kriminalka", pa sam taj pristup ukazuje da je postupao u lošoj vjeri. Sud je pogrešno ocijenio iskaz svjedoka D. B. i tužiteljice kada je zaključio da zdravstveni problemi tužiteljice nisu povezani s predmetnim člankom jer se isto utvrđenje ne bazira na provedenim dokazima i bagatelizira povredu prava osobnosti tužiteljice, dok nije uzet u obzir iskaz M. G. koji potvrđuje tvrdnje tužiteljice da nisu točni navodi da je prenosila novac u S. i da posjeduje apartmane na P. i imovinu u L. koja ne glasi na njezino ime. U vezi svega navedenog smatra da je sud i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, pa niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

7.1. Točni su žalbeni navodi da sud nije analizirao i ocijenio iskaz M. G., ali iz navedenog razloga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To iz razloga što iskaz svjedoka ne sadrži odlučne činjenice, dok su preostali dokazi analizirani i pravilno ocijenjeni, te je na temelju tih dokaza izveden pravilan zaključak da ne postoji odgovornost tuženika.

 

7.2. Da je sud analizirao i ocijenio iskaz navedenog svjedoka, ne bi mogao biti polučen drugačiji zaključak no što ga je izveo sud o neodgovornosti tuženika, a što znači da nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužiteljica. Naime, svjedok M. G. je u iskazu tvrdio da je njegova supruga tužiteljičina sestra i jedina rodbina koju ona ima u S. i da „u njihovu kuću nisu dolazile torbe s novcem“, da nema saznanja o kupovini apartmana na moru, a da je nekretnine u L. tužiteljičin otac prepisao na njezinu braću.

 

7.3. Međutim, tuženik je sporne informacije (o slanju novaca, stjecanju imovine) utemeljio na tvrdnjama Z. Z. i Z. B., koji su potvrdili da su tuženiku prenijeli te informacije, opisujući način na koji su iste saznali, kao i da su informacije vjerno objavljene u članku, s time da tuženik navodi da se radi o autoriziranim izjavama svjedoka koji su bili involvirani u cijeli slučaj kao jamci i kojima nije imao razloga ne povjerovati.

 

7.4. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nije počinjena niti iz razloga što se sud istodobno poziva na Zakon o obveznim odnosima i Zakon o medijima, već se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

8. Žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

 

8.1. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je članak utemeljen na sadržaju optužnice i sudskog zapisnika o objavljenoj presudi iz kaznenog postupka koji se vodio protiv tužiteljice, te na tvrdnjama svjedoka koje je tuženik vjerno prenio i kojima je imao opravdanih razloga povjerovati da su točni jer se radi o osobama koje su bile jamci u ugovorima o kreditu koje je sklapala tužiteljica i nije ih otplaćivala, uzimajući u obzir interes javnosti za praćenje slučaja, a koji je iz tog razloga i tuženik pratio u dugogodišnjem razdoblju s obzirom na trajanje kaznenog postupka, kao i da je cijeli slučaj bio praćen i od drugih medija, a što je opisao svjedok R. M. (glavni urednik P. l.) i tuženik.

 

8.2. Ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje tužiteljice da je tuženik postupao "u lošoj vjeri" i da ju je "nazvao kriminalkom", s obzirom da se ta tvrdnja bazira samo na njezinom iskazu, koji opovrgava tuženik logičnim i prihvatljivim navodima - da je kontaktirao tužiteljicu s namjerom da joj omogući da se osvrne na cijeli slučaj ali je ona tu mogućnost otklonila, odnosno da si kao nagrađivani novinar ne bi mogao dopustiti da na opisani način uopće pristupi ispitaniku, pa tako niti tužiteljici u konkretnom slučaju.

 

9. Točni su žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da je odgovornost tuženika prvostupanjski sud procijenio pogrešnom primjenom materijalnog prava jer se prema ustaljenoj sudskoj praksi, o čemu govori veći broj sudskih odluka (npr. odluke VSRH Rev x-253/2014-2, Rev-2074/2015-2, Rev-1437/2018-2), odgovornost autora članka procjenjuje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odgovornost procjenjivao primjenom Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22.).

 

9.1. Međutim, kako je i po ocjeni ovoga suda tuženik kao novinar postupao u dobroj vjeri, profesionalno i etično, te da je članak sadržajno uravnotežen i netendenciozan, to je u konkretnom slučaju izostala pretpostavka protupravnosti koja mora biti kumulativno ispunjena za odgovornost tuženika za naknadu štete u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a, pa je i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice neosnovan.

 

10. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

 

11. U odnosu na odluku o troškovima postupka tužiteljica navodi da je pogrešna, bez sadržajnog obrazloženja žalbenih razloga, pa je ovaj sud ispitivanjem presude po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrdio da je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, da su svi troškovi navedeni pod toč. 12. obrazloženja utvrđeni i odmjereni u skladu s čl. 155. ZPP-a, ali da je trošak u konačnici pogrešno zbrojen, s obzirom da zbroj pravilno iznosi 2.062,50 EUR (umjesto 2.312,50 EUR). Osim toga prvostupanjski sud je zanemario da je čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23.) izmijenjena stopa zatezne kamate, a na koju tuženik ima pravo primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

 

11.1. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučio kako je navedeno pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, s time da djelomični uspjeh u sporednom zahtjevu nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u žalbenom postupku (čl. 35. ZPP-a).

 

U Varaždinu 29. kolovoza 2024.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

                                                                                                  Milko Sambolek v.r.