1              Poslovni broj Gž-541/2024-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-541/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: M. S. V., M. L., OIB: ..., koju zastupa opunomoćenik B. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika: S. Z. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenica S. F., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5650/22-14 od 16. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5650/22-14 od 16. studenog 2023. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 16.258,40 eur / 122.498,91 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022., po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 2.266,41 eur /17.076,30 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku u roku od 15 dana trošak u iznosu od 1.452,66 eura.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 16.258,40 eur/122.498,91 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate (toč. I.) a ujedno je tuženik obvezan na naknadu parničnog troška tužiteljici u iznosu 2.266,41 eur/17.076,30 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja-16. studenoga 2023. do isplate (toč. II.).

 

2.Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i tužbu odbaci odnosno presudu preinači.

 

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba tuženika je osnovana.

 

4.Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Protivno žalbenim navodima, pravilno su ocijenjeni svi izvedeni dokazi pa nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a. Također nije počinjena ni povreda odredbe iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 221.a. ZPP-a time što nije saslušan zastupnik tuženika jer iz sadržaja spisa proizlazi kako je na ročištu od 23. listopada 2023. punomoćnik tuženika izjavio da direktor tuženika, koji se pozivu za saslušanje nije odazvao zbog navodne poslovne spriječenosti ne dostavljajući dokaz u prilog tome, nema neposrednih bitnih saznanja o predmetu te je na tom ročištu tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga njegovim saslušanjem, a na istom ročištu su obje stranke izjavile kako ne ističu nove dokaze već predlažu zaključenje glavne rasprave, pa je jasno da je sud izveo sve predložene dokaze.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 16.258,40 eura s pripadajućim kamatama na ime kapare (dvostruke) kao odustatnine odnosno ispunjenja predugovora, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

 

6.U provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio:

 

-kako su parnične stranke i to tuženik kao prodavatelj a tužiteljica kao kupac (član M. S. d.o.o.) dana 28. prosinca 2021. sklopile Predugovor o kupoprodaji kojim su se obvezale sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnina s bitnim odrednicama: predmet ugovora je kupnja 2-sobnog stana oznake ST ..., na III. katu stambene zgrade ..., na adresi u Z., Ulica ..., ukupne prodajne površine 40,44 m2 i garažno parkirno mjesto oznake PM13, u podrumu stambene zgrade ... i ..., na adresi u Z., Ulica ..., ukupne prodajne površine 6,88 čm, koji posebni dijelovi će se nalaziti u zgradi oznake ..., što će se graditi na lokaciji u Z., ..., na zk.č.br. 3125/11 k.o. Z. (čl. 1.); ugovorena je fiksna cijena s uračunatim PDV-om u iznosu od 81.292,00 eur, u kunskoj protuvrijednosti uz obvezu kupca u roku osam dana od dana kada od prodavatelja primi obavijest o ishođenoj pravomoćnoj građevnoj dozvoli isplatiti kaparu u visini 20%, odnosno iznos od 16.258,40 eur u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu se u slučaju nepostupanja po istom Predugovor smatra raskinutim te ne proizvodi nikakve pravne učinke, dok ostatak kupoprodajne cijene u iznosu 65.033,60 eur kupac se obvezao isplatiti prodavatelju u kunskoj protuvrijednosti, putem kredita R. A., d.d., Z. u roku 12 mjeseci od dana kada je od prodavatelja primio obavijest o pravomoćno ishođenoj građevnoj dozvoli (čl. 3.); u čl. 12. je ugovoreno da u slučaju raskida ugovora od strane kupca, prodavatelj je obvezan vratiti kupcu uplaćena novčana sredstva bez kamata u roku od 15 dana nakon što primi novu uplatu od novog kupca za iste nekretnine, umanjenu za ugovoreni iznos kapare (12.1), a u slučaju da prodavatelj raskine Predugovor dužan je vratiti kupcu dvostruki ugovoreni iznos kapare, kao i ostala uplaćena sredstva bez kamata samo ako je do raskida došlo voljom prodavatelja, ali ne i ako je do raskida došlo voljom kupca (12.2) te je prodavatelj ovlašten na jednostrani raskid predugovora u slučajevima: nepristupanja kupca sklapanju sporazuma iz članka 3. stavka (3.6) u ostavljenom roku, otkaza stambenog kredita učinjenog za vrijeme trajanja sudužništva Prodavatelja, u slučaju da kupac odbije platiti tražene izmjene koje je Prodavatelj na njegovo traženje izveo sve u roku od ređenom u ponudi na koju je pristao kao i odobrenu keramiku koju je izabrao i vlastoručno potpisao (12.3),

- kako prodavatelj, ovdje tuženik, nije sukladno čl. 3. (3.2 predugovora) obavijestio tužiteljicu o pravomoćnosti građevinske dozvole iako je ona od tuženika tražila obavijest o ispunjenju uvjeta za isplatu kapare, niti je tužiteljica na račun prodavatelja uplatila iznos ugovorene kapare od 16.258,40 eura,

-kako je tuženik tužiteljici uputio „Obavijest o raskidu Predugovora o kupoprodaji od 28. prosinca 2021.“ (dopis od 26. travnja 2022.-list 7 i 8 spisa) navodeći u bitnome kako je zbog izvanredne okolnosti i situacije izazvane ratom u Ukrajini, što je izazvalo tešku globalnu krizu na tržištu repromaterijala u graditeljskom sektoru, kao i značajno povećanje cijena energenata, uz dodatno pojašnjenje da se globalna kriza izazvana pandemijom ekstremno i naglo pogoršala tim ratom, što predstavlja izvanredne okolnosti i situaciju koja se nije mogla predvidjeti, radi čega je primoran raskinuti Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. prosinca 2021., temeljem čl. 12.2. Predugovora, ujedno se obvezujući po stabilizaciji tržišta tužiteljicu prioritetno kontaktirati uz određivanje novih uvjeta i načina prodaje, uz istovremenu obvezu držanja stana kao rezerviranog na ime tužiteljice, a tek po odustanku od kupnje po novim uvjetima da će stan biti ponuđen na tržište,

-kako je na prednju obavijest tužiteljica po punomoćniku odgovorila dopisom od 2. svibnja 2022. ne prihvaćajući izjavu o raskidu predugovora te iskazujući spremnost na njegovom održavanju na snazi, a u protivnom, ukoliko bi prodavatelj ustrajao na raskidu navodeći kako potražuje iznos od 16.258,40 eura sukladno čl. 12. Predugovora, tražeći o svemu pisano očitovanje prodavatelja, a u slučaju izostanka odgovora najavljujući ostvarenje svojih prava pred nadležnim sudom,

- kako tuženik na dopis tužiteljice nije odgovorio, nakon čega je tužiteljica ustala ovom tužbom izričito navodeći kako je tuženik makar i prešutno (jer se nije odazvao na njezin dopis) uporan kod raskida predugovora, radi čega sukladno istom je "dužan isplatiti iznos od 16.258,40 Eura na ime povrata dvostruke kapare" (činjenični navodi tužbe, strana prva).

 

7.Polazeći od prednjih utvrđenja te saznanja proizišlih iz iskaza tužiteljice i svjedoka A. B., radnice tuženika te V. P., nadzornog inženjera i voditelja projekta, sud prvog stupnja je zaključio kako je tužiteljica postupala savjesno i pošteno  višekratnim postavljanjem upita tuženiku o eventualnom ostvarenju uvjeta za plaćanja kapare sukladno Predugovoru. Tuženik naprotiv, pozivajući se na izvanredne okolnosti koje nije mogao predvidjeti (globalna kriza i poremećaji na tržištu uslijed pandemije Covid-19 uzrokovane virusom Sars-COV-2 u RH koja je proglašena 11. ožujka 2020., a kraj 11. svibnja 2023., kao i izbijanje rata u Ukrajini) u vrijeme sklapanja predugovora da nije dokazao da bi Predugovor raskinuo iz zakonom ili Predugovorom predviđenih razloga, već je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te dužnosti ispunjenja obveze koju je preuzeo (čl. 4. i 9. Zakona o obveznim odnosima) navodeći neopravdane i neprihvatljive razloge za raskid, slijedom čega je tuženika obvezao isplatiti tužiteljici iznos od 16.258,40 eura kao odustatninu u visini dvostruke kapare s kamatom od tuženikove obavijesti pozivajući se na odredbe iz čl. 368. i 413. Zakona o obveznim odnosima.

 

8.U ovom stadiju postupka nisu sporne činjenice da su stranke sklopile navedeni Predugovor, da je tužiteljica postavljala tuženiku upite o tome je li pravomoćna građevinska dozvola nakon čega bi prema predugovoru i to u roku od 8 dana od tuženikove obavijesti o tome bila dužna isplatiti kaparu, da tuženik nije obavijestio tužiteljicu o pribavljanju pravomoćne građevinske dozvole, da tužiteljica kaparu nije uplatila, da je tuženik uputio tužiteljici izjavu o raskidu Predugovora pozivom na razloge ranije pobliže navedene, da tužiteljica izjavu o raskidu nije prihvatila, ali je za slučaj tuženikovog inzistiranja na istome tražila plaćanje dvostruke kapare, da tuženik na njezino traženje nije odgovorio i da je tužiteljica ustala ovom tužbom tražeći isplatu po osnovi dvostruke kapare.

 

9.Sporno je jesu li postojale izvanredne okolnosti za raskid na koje se pozvao tuženik, je li kapara bila ugovorena kao odustatnina u smislu odredbe čl. 307. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) ili kao kapara u smislu odredbe čl. 303. ZOO te potražuje li tužiteljica s osnovom isplatu dvostruke kapare u ispunjenju tuženikove obveze preuzete predugovorom (čl. 304. st. 2. ZOO) koju uopće nije isplatila tuženiku.

10.Prema činjeničnim navodima tužbe tužiteljica isplatu traži s osnova povrata dvostruke kapare u ispunjenju tuženikove obveze preuzete predugovorom.

 

10.1.Pod činjenicama podrazumijevamo sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja, aktivnosti, stanja, situacije, mišljenja, izjave volje, držanja i dr.) čime je tužitelj odredio činjenični osnov na kojem temelji svoj zahtjev, dok pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja.

 

10.2.Izvan okolnosti iz čl. 7. st. 2. ZPP-a (raspolaganje stranaka zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu čl. 3.stavak 3. ZPP) sud je u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 299., čl. 352. ZPP). Upravo iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti.

 

10.3.Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), dok je tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj. Jednako tako, iznijeti činjenični osnov na kojem se temelji zahtjev tužitelja od značaja je kod određenja istovjetnosti spora, a s tim u svezi s primjenom instituta preinake tužbe (čl. 191. ZPP-a).

 

10.4.S druge strane tužitelj u tužbi nije dužan izložiti pravnu osnovu svog zahtjeva, a ukoliko je izloži, sud za nju nije vezan te ista sama po sebi nije od značaja za određenje istovjetnosti spora (čl. 186. st. 3. ZPP), a s tim u svezi, ni u primjeni instituta preinake tužbe.

 

11.I po ocjeni ovog suda, iz naprijed utvrđenog pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužiteljica pristala na raskid ugovora, što je izrazila ne samo dopisom upućenim tuženiku kao odgovor na njegovu Izjavu o raskidu, već i postavljanjem tužbenog zahtjeva na isplatu dvostruke kapare. Također je pravilno utvrđeno da tuženik nije dokazao postojanje izvanrednih okolnosti koje se u vrijeme zaključenja predugovora nisu mogle predvidjeti kao razloga za raskid na koje se pozvao, što se s osnovom ni žalbom ne čini upitnim.

 

11.1.Prema tome, kada je sud prvog stupnja utvrdio, koje utvrđenje ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, da je među strankama došlo do raskida ugovornog odnosa na način ranije izložen, jasno je kako nastupaju pravne posljedice raskida ugovora iz članka 368. ZOO-a, prema kojima svaka strana ima pravo zahtijevati vraćanje onog što je dala.

 

12.Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi o kapari iz članka 303. i 304. ZOO-a ili o kapari kao odustatnini iz čl. 307. ZOO, radi čega nije bitno koja vrsta je ugovorena i to iz jednostavnog razloga jer je ugovor na temelju kojeg je ugovorena kapara (ili kapara kao odustatnina) raskinut i ne proizvodi pravne posljedice niti u odnosu na ugovorenu kaparu (ili kaparu kao odustaninu), a kako tužiteljica nije izvršila tužitelju bilo kakva plaćanja, to nema mjesta ni primjeni odredbe o pravnim posljedicama raskida ugovora u smislu uspostave ranijeg stanja vraćanjem primljenog.

 

13.Međutim, neovisno od naprijed izloženog te je li ugovorena kapara (čl. 303. st. 1. ZOO) ili kapara kao odustanina (čl. 307. st. 1. ZOO) imati je u vidu da se kapara daje prilikom zaključenja ugovora ili kasnije kako stranke ugovore (čl. 303. st.1. ZOO).

 

14.Naime, odredbom članka 303. stavak 1. ZOO propisana je definicija kapare na način da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

 

15.U smislu odredbe čl. 307. st. 1. ZOO-a kada ugovaratelji kapare pri davanju kapare ugovore da svaki od ugovaratelja, kako onaj koji je dao kaparu, tako i onaj koji ju je primio, ima pravo odustati od ugovora po slobodnoj volji, postoji zakonska pretpostavka da je takva kapara odustatnina.

 

16.Kada u okolnostima ugovorene kapare kao odustatnine od ugovora odustane ugovaratelj koji je primio kaparu (kaparu uz klauzulu prava odustanka od ugovora), shodno odredbi čl. 307. st. 2. ZOO-a obvezan je davatelju vratiti primljenu kaparu u dvostrukoj svoti.

 

17.Kapara kao odustatnina razlikuje se od kapare po tome što kod kapare kao odustatnine svaki od ugovaratelja može odustati od ugovora bez obzira na njegov odnos prema ispunjenju ugovora, dakle, bez obzira na to je li kriv ili nije za neispunjenje ugovora, a kod obične kapare od ugovora može odustati samo ugovaratelj koji nije kriv za neispunjenje.

 

18.Polazeći od izložene materijalnopravne regulative, a dodatno već navedenom, po mišljenju ovog suda, neovisno i od prirode razloga za raskid Predugovora, u situaciji kada tužiteljica nije izvršila bilo kakva plaćanja tuženiku, nema mjesta primjeni odredbi o kapari i zahtjevu za isplatu dvostruke kapare, primjena kojeg instituta, bilo da se radi o kapari iz čl. 303. ili odustatnini iz čl. 307. ZOO, po sadržaju pravne norme i cilju kojemu služi, jasno i nedvojbeno definira kaparu kao realan uglavak ugovora i pravo na njezin povrat kao pravo na povrat danog, dakle kao bitno pretpostavlja prethodno plaćanje koje ovdje nije izvršeno, radi čega je tužbeni zahtjev na isplatu dvostruke kapare neosnovan, a na druge činjenične osnove se tužiteljica i ne poziva.

 

19.Slijedom toga, budući je utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje se žalbom ukazuje kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, a sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio, to je valjanom primjenom materijalnog prava, uvažavanjem tuženikove žalbe kao osnovane pobijanu presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

 

20.Radi navedenog, a primjenom odredbe iz čl. 373. st.1. toč. 3. ZPP-a valjalo je presuditi kao u izreci.

 

21.Uslijed preinake prvostupanjske odluke valjalo je odlučiti o tuženikovom zahtjevu za trošak, pri čemu je ovaj drugostupanjski sud imao i vidu vrijednost predmeta spora (16.258,40 eur), popisani trošak, odredbe čl. 151.st. 2., 154. st. 1., 155., 164. i 166. ZPP-a kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje:OT) te je tuženiku odmjeren slijedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.t. 1.OT), pristup na ročišta od 9. veljače 2023. i 23.listopada 2023. (Tbr. 9. t.1.OT) po 331,81 eur (jer je tuženik popisao trošak za svaku radnju pod 2.500,00 kn/331,81 eur, a sud je vezan zahtjevom i po pitanju odluke o troškovima postupka), što je ukupno 995,43 eura, čemu je s naslova PDV-a (Tbr. 46. OT) valjalo dodati 248,86 eura kao i pristojbu žalbe u iznosu od 208,37 eura, što je ukupno 1.452,66 eura.

 

U Splitu 29. kolovoza 2024.