1

Poslovni broj: Gž-1093/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-1093/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C .o. d.d., F. Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. Č., OIB:…, iz V. G., zastupane po punomoćnici N. K., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-136/2020-15 od 21. lipnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-136/2020-15 od 21. lipnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Ukida se u cijelosti Rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G., poslovni broj Ovrv-166/14 od 6. veljače 2014., te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju C. o. d.d., F. Z., OIB:… da tuženoj S. Č., iz V. G., OIB:… isplati trošak parničnog postupa u iznosu od 2.895,45 EURA (dvije tisuće osamsto devedeset i pet eura i četrdeset i pet centi), sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženica i V. d.d., sklopili ugovor o kreditu, a da su tužitelj i V. d.d. sklopili ugovor o osiguranju tražbine V. d.d. iz ugovora o kreditu sa tuženicom. V. d.d. je otkazao ugovor o kreditu sa tuženicom te da je od tužitelja zatražio isplatu osigurnine iz ugovora o osiguranju tražbine, a tužitelj mu je isplatio zatraženu osigurninu koju sada tužbom potražuje od tuženice. Utvrđeno je da je S. d.d. pravni slijednik V. d.d. i da je nakon isplate osigurnine iz ugovora o osiguranju izvršio prijenos tražbine iz ugovora o kreditu sa tuženicom na tužitelja. Na taj način je tražbina iz ugovora o kreditu prešla na tužitelja i tužitelj je stupio u pravni položaj koji je ranije imao V. d.d., odnosno njegov slijednik S. d.d., tj. tužitelj je stupio u pravni položaj kreditora. Prema tome, radi se o promjeni na strani vjerovnika i stupanju tužitelja u pravni položaj V. d.d. kao kreditora tuženice. Tražbina je cedirana pa tužitelj nastupa kao kreditor.

 

6.1. Prvostupanjski sud je također utvrdio da ugovor o kreditu od 27. studenog 2007. kojeg su sklopili V. d.d. kao kreditor i tuženica kao korisnica kredita sadrži odredbu kojom je ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od 18.855,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, kao i odredbu da redovna kamatna stopa iznosi 5,30 % godišnje i da je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

 

6.2. Prvostupanjski sud se je pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u i odnosu na prednika ovdje tužitelja S. d.d. (ranije V. d.d.) utvrđeno je da je S. d.d. u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time S. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom S. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora S. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku S. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time da je S. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedena odluka potvrđena je Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018.

 

6.3. Prvostupanjski sud navodi da je na temelju članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice te utvrđuje kako su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od 18.855,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate i da redovna kamatna stopa iznosi 5,30 % godišnje i da je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

 

6.4. Kako je V. d.d. nakon otkaza ugovora o kreditu sa tužiteljicom izvršila obračun visine svoje tražbine i na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati visinu svoje tražbine te je pozvao tužitelja na uplatu predujma za financijsko vještačenje. Međutim, tužitelj nije predujmio trošak vještačenja te je prvostupanjski sud odustao od izvođenja tog dokaza i zaključio je da tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine zbog čega je pobijanom presudom ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz V. G., poslovni broj Ovrv-166/14 od 6. veljače 2014. i tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen i naloženo mu je da tuženici isplati trošak parničnog postupa u iznosu od 2.895,45 eura.

 

7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je tuženica ta koja je tijekom cijelog postupka prigovarala visini tražbine te stoga smatra da on nije bio dužan predujmiti trošak vještačenja već ga je bila dužna predujmiti tuženica. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je gore navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe o vezanosti glavnice za tečaj CHF i o ovlaštenju banke da po vlastitom nahođenju mijenja stopu redovne kamate. Kako je prvostupanjski sud na temelju članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su gore navedene ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne. Tužitelj je imao mogućnost dokazivanja da je V. d.d. pregovarala sa tuženicom prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i upoznala ju sa svim rizicima vezanosti glavnice za CHF kao i da je sa tuženicom pregovarano o ugovornoj odredbi kojom se ta banka ovlašćuje bez dogovora sa tuženicom mijenjati stopu redovne kamate, ali tužitelj to nije dokazao. Obzirom na to te na činjenicu da je tuženica osporila visinu tužiteljeve tražbine, upravo je na tužitelju bio teret dokazivanja visine te tražbine i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužitelja pozvao na uplatu predujma troška financijskog vještačenja. Kako tužitelj taj trošak nije predujmio, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 153. stavak 3. ZPP-a kada je odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zbog toga tužitelja nije dokazao visinu svoje tražbine i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.

 

7.1. Što se tiče ostalih tužiteljevih žalbenih navoda koji se svode na tvrdnju da sporne ugovorne odredbe o vezanosti glavnice za CHF i ovlaštenja banke da bez dogovora sa tuženicom mijenja stopu redovne kamate nisu ništetne, već je rečeno da je prvostupanjski sud na temelju članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava i da tužitelj u tijeku ovog postupka nije dokazao da je banka u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženici dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, pa stoga ti žalbeni razlozi nisu osnovani.

 

7.2. Nije osnovano niti pozivanje tužitelja na to da je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete mogu pozivati na utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a tuženica ne traži naknadu štete. Tuženici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj redovnoj kamati i prema tečaju CHF banke na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta te se stoga tuženica ima pravo pozivati na članak 502.c ZPP-a.

 

7.3. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Koprivnica, 29. kolovoza 2024.