1

Poslovni broj: Gž-1027/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-1027/2024-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. U. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: …, radi naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2724/2023-8 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2724/2023-8 od 17. lipnja 2024.:

- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici 3.318,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2016. do isplate

- u točkama II. i VI. izreke.

 

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2724/2023-8 od 17. lipnja 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici na iznos od 3.318,07 EUR dosuđena zakonska zatezna kamata od 7. travnja 2015. do 31. ožujka 2016. na način da se zahtjev za isplatu zatezne kamate koja je tekla u tom razdoblju odbija.

 

III. Točke III., IV., V. i VII. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2724/2023-8 od 17. lipnja 2024. nisu ispitivane u žalbenom postupku.

 

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 3.318,07 EUR sa zateznim kamatama od 7. travnja 2015. do isplate (točka I. izreke), 348,60 EUR sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2024. do isplate (točka II. izreke) te joj naknaditi troškove parničnog postupka od 4.036,90 EUR sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2024. do isplate (točka VI. izreke). U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (za iznos od 165,90 EUR), u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.318,07 EUR (od 31. ožujka do 6. travnja 2015.), u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 348,60 EUR (od 31. ožujka do 16. lipnja 2015.) i u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka (za iznos od 1.066,06 EUR) tužiteljica je odbijena (točke III., IV., V. i VII. izreke).

 

2. Navedenu presudu u točkama I., II. i VI. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se u pobijanom dijelu preinači i odbije tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode u cijelosti uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud u povodu žalbe tuženika na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijane točke izreke pobijane pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika kako u odnosu na spornu odgovornost za nastanak predmetne nezgode tako i u odnosu na uzročnu vezu između predmetne nezgode i ozljede tužiteljičine desne ruke. Ti razlozi nisu proturječni i nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

 

7.1. Žaliteljevo osporavanje i problematiziranje pravnih shvaćanja suda prvog stupnja o odgovornosti za štetu i o opsegu štete imaju značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

 

7.2. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o njegovoj odgovornosti za štetu i o opsegu štete. Riječ je stoga i o prigovorima u biti činjenične naravi kojima žalitelj osporava utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu i iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

 

7.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da nema njegove odgovornosti ili isključive odgovornost za nastanak štete te da u predmetnoj nezgodi nije ozlijeđena tužiteljičina desna ruka), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi 2. siječnja 2015. do koje došlo uslijed izlijetanja automobila kojim je upravljala s kolnika na državnoj cesti D-66 kod mjesta Z.. U nezgodi je zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih je povrijeđeno  njezino pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpjela je fizičke bolove i strah, trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su joj životnu aktivnost te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Zbog toga traži naknadu pretrpljene neimovinske i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć.

 

9. Na temelju činjenica utvrđenih uvidom u isprave koje su u spisu, provedenog medicinskog i prometnog vještačenja, saslušanja tužiteljice, svjedoka te prometnog i medicinskog vještaka, sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je do prometne nezgode došlo na državnoj cesti D-66

- da je prema izvješću PP O., iskazima tužiteljice i svjedoka, na dijelu ceste na kojem je došlo do nezgode kolnik bio zaleđen, neposut i izrazito klizak

- da je prema nalazu vještaka prometne struke do slijetanja vozila došlo prilikom prolaska lijevog zavoja sa zaleđenog i klizavog kolnika, brzina na mjestu nezgode bila je ograničena na 40 km/h, a tužiteljica se u trenutku kada je počelo zanošenje (klizanje) vozila kretala brzinom do 40 km/h s tim da je granična brzina vožnje pri kojoj bi došlo do destabilizacije i slijetanja vozila na tehnički održavanom mokrom kolniku 63 km/h,

- da bi tužiteljica, prema mišljenju vještaka, bez poteškoća prošla zavoj brzinom kojom se kretala (do 40 km/h) pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, ali je naišla na mjestimično zaleđen, neposut i izrazito sklizak kolnik uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka kirurške specijalnosti tužiteljica zadobila natučenje prsnog koša i prijelom donjeg dijela desne palčane kosti na tipičnom mjestu (prijelom ručnog zgloba)

- da je uslijed zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog, srednjeg i slabog intenziteta, jači primarni te jači, srednji i slabiji sekundarni strah te da je prijelom u području desnog ručnog zgloba ostavio trajne posljedice u vidu smanjenja njezine životne aktivnosti u omjeru od 8%

- da je tužiteljici zbog posljedica ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 105 sati

- da je liječenje tužiteljice završilo 6. travnja 2015.

 

10. Na temelju navedenih činjenica sud prvog stupnja je uz primjenu članka 1045. i 1046. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje ZOO) naložio tuženiku naknaditi tužiteljici pretrpljenu neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu sa zateznim kamatama s time da je na naknadu neimovinske štete zatezna kamata dosuđena od 7. travnja 2015. do isplate (kad je završeno liječenje), a na nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

11. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik u osnovi odgovoran za štetu

prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi članka 1045. ZOO-a, tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da nema nikakvog dokaza o tome da bi tuženik poduzeo redovne ili izvanredne mjere zaštite predmetne državne ceste ili prometa na njoj jer je utvrđeno da je kolnik bio neposipan i zaleđen, tuženik nije dokazao da je postupao u navedenim okolnostima onako kako je trebalo. Naprotiv, utvrđeno je da bi tužiteljica bez poteškoća bila prošla zavoj brzinom kojom se kretala (do 40 km/h što je prometnim znakom dopuštena brzina kretanja) pod pretpostavkom da je kolnik bio samo mokar, ali je naišla na mjestimično zaleđen kolnik uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila pa tuženik neosnovano prigovara da je tužiteljica pridonijela nastanku štete.

 

12.1. U smislu odredbi članka 26. stavka 1. i članka 31. točke 1. tada važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZC), tuženik je bio dužan osigurati siguran promet na javnoj cesti i osigurati obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta, izvanrednim događajima na njima i o meteorološkim uvjetima značajnim za sigurno odvijanje prometa,

 

12.2. Budući da je utvrđeno da je uzrok prometne nezgode mjestimična poledica na kolniku, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik odgovoran za nastanak štete. Navodi o doprinosu tužiteljice nastanku štete ne mogu se prihvatiti jer su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, tj. da je uzrok prometne nezgode (iskliznuće automobila s kolnika) isključivo stanje kolnika, a da tužiteljica nije postupila suprotno propisima o sigurnosti prometa na cestama.

 

13. Neosnovano žalitelj u žalbi pobija zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi, uz kontuziju prsnog koša, zadobila i prijelom desnog ručnog zgloba. To se utvrđenje temelji na nalazu i mišljenu medicinskog vještaka, a razlozi zbog kojih to utvrđenje iz ranije presude prvostupanjskog suda donesene u ovom predmetu 11. travnja 2011. pod poslovnim brojem Pn-1744/2016-79 nije prihvaćeno te je ta presuda ukinuta rješenjem ovog suda Gž-941/2022-3 od 30. kolovoza 2023. otklonjeni su ponovljenom postupku te je sud prvog stupnja uz primjenu članka 377. stavka 2. u skladu s uputom drugostupanjskog suda raspravio to sporno pitanje dodatnim saslušanjem medicinskog vještaka.

 

13.1. Pravilno je na temelju tog dokaza otklonjen prigovor nedostatka uzročne veze između ozljede desnog ručnog zgloba i predmetne nezgodne od 2. siječnja 2015. koji prigovor žalitelj temelji isključivo na činjenici da ta ozljeda nije evidentirana na dokumentacijskoj listi pregleda u ambulanti Zavoda učinjenog istoga dana. Iz nalaza ortopeda učinjenog po pregledu tužiteljice u Klinici za ortopediju L. četiri dana nakon štetnog događaja (6. siječnja 2015.), gdje se tužiteljica javila zbog bolova u desnom ručnom zglobu, proizlazi da je taj zglob bolan na palpaciju te da je ozlijeđen u prometnoj nezgodi. Iako je točno da je u nalazu ortopeda navedeno da je prometna nezgoda bila dva dana (ne četiri) prije tog pregleda, u danim je okolnostima razumno mišljenje vještaka, koje je prihvatio i prvostupanjski sud, da je riječ o grešci prilikom unošenja podatka o vremenu nastanka prometne nezgode. To stoga što je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da nema nikakvih dokaza o tome da je tužiteljica sudjelovala u (drugoj) prometnoj nezgodi 4. siječnja 2015. Osim toga, činjenica da se tužiteljica četiri dana nakon predmetne nezgode zbog bolova u desnoj ruci obratila na dodatni klinički pregled ortopedu i prijelom je verificiran RTG obradom proizlazi iz nalaza ortopeda od 6. siječnja 2015. Naposljetku, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da pojava bolova kao simptom prijeloma desne palčane kosti može biti odgođena, ovisno o mjestu prijeloma, stupnju značajnosti pomaka koštanih ulomaka i obimu ozljeda struktura pa, iako je uobičajno da se bolovi pojave od 6 do 24 sata nakon ozljeđivanja, pojava bolova i njihov intenzitet su individualni. Zbog toga žalbeni navodi o tome da je zbog činjenice da ozljeda desnog ručnog zgloba nije evidentirana već na prvog pregledu tužiteljice u ambulanti za hitnu medicinu u 09:56 sati prije podne isti dan nakon predmetne prometne nezgode ne dovode u pitanje pravilnost činjeničnog stanja koje je na temelju dokaza provedenih u postupku i njihove pravilne ocjene utvrdio prvostupanjski sud. Za odgovoriti je žalitelju i to da se s obzirom na to da je tužiteljica pregledana u ambulantni za hitnu medicinu nepuna tri sata nakon predmetne nezgode (ozlijeđena 07:10 sati) i mišljenje vještaka koje tuženik u žalbi ne dovodi u pitanje o tome da se pojava bolova uobičajeno može odgoditi za vrijeme koje je dulje od tri sata od ozljeđivanja, činjenica da se tužiteljica na tom pregledu nije žalila na bolove ruke nema značaj koji mu pridaje tuženik to tim više što na dan štetnog događaja tužiteljica nije RTG obrađena pa prijelom desne palčane kosti nije tom prilikom isključen.

 

13.2. S obzirom na to da se utvrđenje suda prvog stupnja o tome da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila prijelom desne palčane kosti temelji na savjesnoj ocjeni dokaza koje je tužiteljica predložila, bespredmetni su žalbeni navodi o tome da se odluka suda prvog stupnja temelji na nepravilnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a. Tuženik ispušta iz vida da se njegov prigovor nedostatka uzročne veze između prometne nezgode od 2. siječnja 2015. i prijeloma desnog ručnog zgloba tužiteljice koji je objektivno verificiran RTG snimkom 6. siječnja 2015. temelji (samo) na činjenici da taj prijelom nije opisan na inicijalnom pregledu učinjenom manje od tri sata nakon nezgode, a koja je činjenica zbog sadržaja ostalih liječničkih isprava i nalaza vještaka ocijenjena neodlučnom, neosnovan je tuženikov prigovor da tužiteljica nije dostigla dostatni standard dokazivanja uzročne veze u odnosu na one razloge zbog koje je tu uzročnu vezu tuženik osporavao.

 

14. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe članaka 1045. i 1046. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u visini koja je utvrđena medicinskim vještačenjem i koju tuženik u žalbi ne osporava.

 

15. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o zateznim kamatama, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 1073. ZOO-a kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate na neimovinsku štetu od 7. travnja 2015. kada je završeno njezino liječenje. To stoga što u skladu s tom zakonskom odredbom obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom na to da iz navoda tužbe i njoj priložene isprave proizlazi da se tužiteljica putem punomoćnice obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete 31. ožujka 2016., što se smatra danom dospijeća tuženikove obveze na isplatu pravične novčane naknade, uz pravilnu primjenu članka 1073. ZOO-a tužiteljici pripada zatezna kamata na tu naknadu od 1. travnja 2016. pa je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena odluka o zateznoj kamati iz točke I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu zatezne kamate tekuće od ranijeg datuma odbijen dok je u odnosu na glavni iznos pravične novčane naknade sa zateznom kamatom od 1. travnja 2016. žalba odbijena i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

 

16. Odluka o zateznoj kamati na dosuđenu nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu temelji se na pravilnoj primjeni članka 1089. stavka 2. ZOO-a. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

 

17. S obzirom na to da žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci VI. izreke prvostupanjske presude, pravilnost te odluke suda prvog stupanja nije dovedena u pitanje. Stoga je uz primjenu članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke.

 

18. Troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi pa je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava tog podneska.

 

19. S obzirom na to da točke III., IV., V. i VII. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbom, nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 28. kolovoza 2024.