1

Poslovni broj: Gž-1236/2023-4

 

Poslovni broj: Gž-1236/2023-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu tog suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z. (OIB:...), zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. Z. (OIB:...), J. M., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. i P. d.o.o. iz Z., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-90/2021-21 od 28. rujna 2023., dana 27. kolovoza 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Psp-90/2021-21 od 28. rujna 2023. i rješava :

 

I/ Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o. Z. (OIB:...) smetao tužitelja A. H. d.o.o. Z. (OIB:...) u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi u Z., koja je upisana u zk.ul. 20102 k.o. Z. o. kao čkbr.810/2 zgrada mješovite uporabe sa 1695 m2 i to na način da je koristio vertikalne – i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata zgrade pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljene kabele u horizontalnim – i vertikalnim kanalicama tužitelja i ormariće postavljene na kanalicama tužitelja – sve od prizemlja do 8. kata i o u roku od 8 dana, uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 880,48 Eur (osam stotina osamdeset eura i četrdeset i osam centi) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 678,08 Eur (šest stotina sedamdeset i osam eura i osam centi) počam od 27. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 dana.

 

III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom radi troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Toč. I izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja da bi ga tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi u Z., upisane u zk.ul. 20102 k.o. Z. o. kao čkbr.810/2 zgrada mješovite uporabe sa 1695 m2 i to na način da je koristio vertikalne – i horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te da je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata zgrade, kao i radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Toč.II. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku prouzročeni trošak postupka u iznosu od 331,81 Eur.

 

2. Navedeno rješenje pobija tužitelj pravovremenom žalbom iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanog  odredbama čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom suda da ga preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/2 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i izdatka s osnova pristojbene obveze na odgovor na žalbu - u sveukupnom iznosu od 162,58 Eur.

 

3. Žalba tužitelja je osnovana.

 

4. Naime, obrazlažući opisano stajalište prvostupanjski sud, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka i nesporne - da je tuženik u već postojeće kanalice tužitelja u predmetnoj stambenoj zgradi položio svoje kable putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicama i da su se u postojećim kanalicama tada nalazili kabli putem kojih tužitelj pruža telekomunikacijske usluge (dalje: TK usluge) svojim korisnicima - predmetni pravni odnos prosuđuje pozivom na odredbu čl. 21. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak) kojom je propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, na odredbu čl. 22. stav. 1. i 2. ZV kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće time da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu te od odredbe čl. 21. stav. 3. ZV prema kojoj pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

 

4.1. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka - iskaza svjedoka A. B. koji je kao vanjski suradnik tužitelja dana 17.12.2021. i 9.12.2021. otvaranjem i provjerom kanalica utvrdio postojanje kablova tuženika u kanalicama koje je postavio prednik tužitelja, kao i ormarića tužitelja uz kanalice, prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna tužba od 29.12.2021. podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana u smislu odredbe čl. 21. stav. 3. ZV-a jer je tužitelj tek nakon tog datuma stekao objektivno saznanje da je tuženik doista koristio njegove kanalice za svoje potrebe.

 

4.2. Nastavno tome polazeći, od odredbi čl. 10. stav. 1. ZV-a koja posjed definira kao faktičnu vlast glede neke stvari dok stav.4. iste propisuje da se posjednikom smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, prvostupanjski sud na osnovu iskaza svjedoka J. L., zaposlenika tužitelja i svjedoka K., N. i S. koji su predstavnici suvlasnika na spornim adresama utvrđuje da je prednik tužitelja postavio sporne kanalice i ormariće 2001. i da je tužitelj u te kanalice položio kablove koje je koristio radi pružanja telekomunikacijskih usluga stanarima te da se pri tom radi o plastičnim kanalicama sa poklopcem koje se jednostavno otvaraju rukom i kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi i da taj pristup nije zapriječen zaključanim ormarićem tužitelja, no da su djelatnici tužitelja mogli pristupiti kanalicama samo kada su im to dozvolili suvlasnici stambene zgrade (koji su ih prethodno morali pustiti u samo stambenu zgradu) i koji su odlučivali hoće li dozvoliti da se postojeće kanalice koriste od strane drugih operatera. Prvostupanjski sud stoga zaključuje da su zapravo suvlasnici predmetne stambene zgrade izvršavali faktičnu vlast nad predmetnim kanalicama, dok su telekomunikacijski operateri pomoćnici u posjedovanju obzirom da prilikom pružanja svojih usluga izvršavaju faktičnu vlast stanara koji koriste usluge koje im pruža tužitelj. To više što je svrha kanalica pružanje telekomunikacijskih usluga stanarima, a da uz to, one imaju i estetsku ulogu jer prikrivaju kabele koji bi inače neuredno visjeli sa zidova zgrade što znači da te kanalice služe zgradi. Zaključivši da tužitelj nije bio posjednik spornih kanalica, to mu je uskratio posjedovnu zaštitu propisanu odredbom čl. 22. stav. 1. ZV-a.

 

5. Materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije posjednik spornih kanalica jer da iste obzirom na svoju svrhu i namjenu ne mogu biti samostalan objekt posjedovanja, osnovano je dovedeno u sumnju žalbom tužitelja.

 

6. Naime, pobijajući prvostupanjsko rješenje tužitelj opširno iznosi činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja niti ne osporava, kao i materijalno-pravnu osnovu predmetnog spora sadržanu u ranije iznesenim odredbama ZV-a i smatra da činjenica što su predmetne kanalice postavljene po njegovom predniku i da se u istima nalaze kabli tužitelja koje održava tužitelj i koje može i izmaknuti, odstraniti ili premjestiti-  dokazuje da se upravo tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu tih kanalica.

 

6.1. Posebno u žalbi naglašava da je osnovna svrha predmetnih kanalica zaštita tužiteljevih kablova od vanjskih utjecaja kojima bi moglo doći do prekida ili drugih oštećenja kablova čime bi bio onemogućen u isporuci telekomunikacijskih usluga (dalje: TK usluga) svojim korisnicima, što znači da kanalice služe svrsi kablova a ne svrsi stambene zgrade u kojoj se nalaze to više što se mogu svakodobno demontirati, a kablovi zaštiti na neki drugi način. Upravo iz navedenog da proizlazi da je tužitelj isključivi vršitelj faktične vlasti na predmetnim kanalicama jer se kabli koji su položeni u predmetne kanalice i putem kojih tužitelj pruža uslugu svojim krajnjim korisnicima, u isključivom posjedu i vlasništvu tužitelja, jednako kao i same kanalice. Obzirom da niti jedan od suvlasnika stambene zgrade predmetne kanalice ni na koji način ne koristi niti istima uopće pristupa ili ima potrebe pristupati to je evidentno da niti ne vrši faktičnu vlast nad njima.

 

7. Osnovano tužitelj ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o svrsi predmetnih kanalica koje je nesporno postavio pravni prednik tužitelja, koje su montažne i služe isključivo zaštiti (zatvaranju) kabla kojim tužitelj pruža TK uslugu svojim korisnicima. Posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga tužitelja, već isključivo tužitelj obzirom na činjenicu što su u njima položeni kabli putem kojih pruža TK usluge koje je dužan održavati, a kojim kanalicama je isključiva svrha – zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK - „Narodne novine“ broj 76/22), što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica te nastavno tome i ovlaštenikom zaštite takvog svog posjeda.

 

7.1. Naime, odredbom čl. 1. ZEK-a određeno je da se tim zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to, između ostaloga postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a u čl. 2. stav. 1. u smislu navedenog Zakona definirani su pojedini pojmovi pa se tako pod pojmom elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema podrazumijeva pripadajuća infrastruktura i oprema povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koja omogućuje ili podržava pružanje usluga putem te mreže i/ili usluge, što osobito obuhvaća kabelsku kanalizaciju, antenske stupove, zgrade i druge pripadajuće građevine i opremu, te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

 

7.2. Obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da je pravni prednik tužitelja postavio predmetne kanalice i u njima postavio svoje kabele kojima pruža TK usluge svojim korisnicima, te da iste održava tužitelj to upravo tužitelj ima faktičnu vlast u odnosu na kanalice i one mogu biti predmet samostalnog posjedovanja. Imajući nadalje u vidu da je isključiva svrha predmetnih kanalica zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK jer one čine tužiteljevu TK infrastrukturu, to se isključivo tužitelj ima smatrati posjednikom predmetnih kanalica pa se ne može smatrati da se radi o pripatku zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe čl. 67. ZV-a te da bi, u tom svojstvu suvlasnici stambene zgrade izvršavali bilo kakav posjed u odnosu na kanalice pa time dali i odobrenje tužitelju da svoju TK opremu postavi unutar njihove zgrade.

 

7.3. Polazeći od utvrđenja da funkcija kanalica nije estetska, već isključivo zaštitna  te su one nedvojbeno dio elektroničke komunikacijske infrastrukture propisane odredbom čl. 5. stav. 1. toč. 1. ZEK a i postavljene  u konkretnom slučaju od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika i da čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, to je takvu TK infrastrukturu dužan održavati upravo tužitelj, a ne i suvlasnici zgrade. Tome valja nadodati da sukladno nastavnoj odredbi čl.57.stav.1. ZEK za dopuštenost pristupa kanalicama drugog operatora moraju biti ispunjeni uvjeti da je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Ukoliko navedeni uvjeti nisu ispunjeni, citirana odredba ZEK-a ne daje tuženiku pravo samovlasnog pristupa kanalicama koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja (istovjetno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-549/2024-2 od 16. travnja 2024.) pri čemu tuženik tijekom postupka niti tvrdi, niti dokazuje da postavljanje vlastite infrastrukture tuženika u predmetnoj stambenoj zgradi ne bi bilo tehnički izvedivo.

 

7.4. Obzirom na prednje, ni suvlasnici predmetne stambene zgrade nisu bili ovlašteni tuženiku dati suglasnost, u smislu prethodno citirane odredbe čl. 57. stav. 1. ZEK, da svoje kabele postavi u kanalice koje su u vlasništvu tužitelja, već eventualno samo u odnosu na one kanalice koje su sami postavili (ukoliko jesu). Stoga predmetna Suglasnost ne otklanja činjenicu samovlasnog postupanja tuženika.

 

8. Imajući dakle u vidu da je provedeni dokazni postupak rezultirao utvrđenjem da su predmetne kanalice odvojene od stambene zgrade u kojoj su postavljene u smislu da se mogu fizički odvojiti, da služe isključivo zaštiti kabla tužitelja, da ih je postavio tužiteljev pravni prednik i da je upravo tužitelj u tijeku postupka dokazao da je on u posljednjem mirnom posjedu navedenih kanalica, a da faktičnu vlast nad njima vrši polaganjem i održavanjem kabela koji su u njima postavljeni, a putem kojih tužitelj i pruža usluge svojim korisnicima to je evidentno da kanalice nemaju svojstvo pripatka stambene zgrade jer ne služe zgradi, već kanalicama. Posebno se drži potrebnim naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojem rješenju broj Rev 69/2024 od 13. veljače 2024. u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izrazio pravno shvaćanje da "tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017)" te da " kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade i koje služe zaštiti telekomunikacijskih kablova, mogu biti samostalan predmet posjedovanja".

 

9. Imajući u vidu sve izneseno, kraj činjenice što ispitivanjem pobijanog rješenja i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. ZPP-a nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud u postupanju ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je usvajanjem tužiteljeve žalbe preinačiti pobijano rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, sve sukladno odredbi čl. 377.stav.3. u vezi sa čl.381. ZPP-a.

 

10. Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je tužitelju dosuditi trošak postupka u skladu sa čl. 154. stav. 1. ZPP- i čl. 155. stav. 1. ZPP-a. Dosuđeni trošak obuhvaća trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) i Tbr. 46 Tarife u iznosu od 625,00 Eur, te izdatke s osnova sudskih pristojbi na tužbu i rješenje po 26,54 eura, sveukupno 678,08 Eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. stav. 3. ZPP-a). Tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe po Tbr. 10/2 i Tbr. 46. Tarife u zatraženom iznosu od 149,31 Eur te izdatak s osnove sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 Eur.

 

11. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. stav. 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 27. kolovoza 2024.

 

                                                                                                  Sutkinja

Dijana Hofer v.r.