- 1 -

                            Broj:Ppž-6828/2024

 

             

                                     

 

 

     U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

    P R E S U D A  I   R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Renate Popović, predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović, u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. G., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 113/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 1. srpnja 2024. poslovni broj: Pp-2585/24 i prigovoru okrivljenika protiv prekršajnog naloga Postaje prometne policije Rijeka klasa:211-07/24-1/5267 od 11. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.

 

r i j e š i o  j e

             

              Odbija se žalba okr. M. G. protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pp-2585/24 od 1. srpnja 2024. kao neosnovana.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I       Odbija se prigovor okr. M. G. kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

 

II                Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti paušalne troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                      

 

 

                                                         Obrazloženje

 

 

1.               Uvodno citiranim rješenjem Općinski sud u Rijeci oglasilo se stvarno nenadležnim za vođenje prekršajnog postupka protiv okr. M. G. s obrazloženjem da je prigovor protiv prekršajnog naloga podnesen zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, te je odlučio da će nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostaviti stvarno nadležnom sudu.

 

2.      Protiv tog rješenja okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu putem branitelja D. B., odvjetnika u R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je o prigovoru nadležan odlučivati prvostupanjski sud jer treba utvrditi sve olakotne okolnosti, a nadalje ističe da kada nije jasna osnova  za podnošenje prigovora da se prigovor smatra podnesenim zbog poricanja prekršaja.  

 

2.1.     Žalitelj predlaže da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

3.               Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pobijano prvostupanjsko rješenje o stvarnoj nenadležnosti pravilno i zakonito.

 

5.               Naime, odredbom članka 95. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da je Visoki prekršajni sud RH nadležan odlučivati o prigovorima protiv prekršajnih naloga svih ovlaštenih izdavatelja kada je prigovor podnesen zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, troškovima postupka, oduzimanja imovinske koristi ili oduzimanja predmeta.

 

6.               Suprotno tvrdnji žalitelja, iako u prigovoru nije izrijekom navedena pravna osnova zbog koje podnosi prigovor, iz sadržaja tog prigovora nesporno proizlazi da okrivljenik podnosi prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri i troškova u povodu izdavanja prekršajnog naloga (dok prekršaje u potpunosti priznaje), pa je jasno da prigovor podnosi zbog osnove iz članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Takav prigovor je i obrazložio te podnio dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor. Prema tome, budući da je okrivljenik podnio prigovor zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškova postupka, to za odlučivanje o tom prigovoru nije nadležan općinski sud, kako je o tome pravilno odlučio prvostupanjski sud.

 

7.      Slijedom navedenog, žalbu okrivljenika trebalo je odbiti kao neosnovanu.

 

8.       Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

9.   Budući da je okrivljenik prigovor protiv predmetnog prekršajnog naloga podnio zbog osnove iz članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, to je ovaj sud kao stvarno nadležan odlučio o tom prigovoru.

 

10.               Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okr. M. G. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 46. stavka 1. i 3., članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.480,00 eura.

 

10.1.               Istim nalogom, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

10.2.              Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

 

11.               Protiv tog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri i troškova postupka. 

 

11.1.               Okrivljenik ističe žaljenje i navodi da do sada nije kažnjavan, pa predlaže ukidanje zaštitne mjere jer mu je vozačka dozvola neophodna za posao i uzdržavanje obitelji, o čemu uz prigovor doprinosi ugovor o radu. Navodi da je otac maloljetnog djeteta, te da s dvoje djece i nevjenčanom suprugom živi kao podstanar, uz što je jedini zaposlen u obitelji, pa predlaže da ga se oslobodi od plaćanja troškova postupka.

 

11.2.    Okrivljenik predlaže da se iz navedenih razloga prigovor prihvati.

 

12.               Prigovor je neosnovan.

 

13.               Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka  6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

14.              Razmatrajući odluku o kazni u povodu prigovora okrivljenika u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, iako je prvostupanjsko prekršajno tijelo propustilo za svako pojedino djelo prekršaja utvrditi novčanu kaznu kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, navedena povreda nije na štetu okrivljenika, jer je izrečena kazna jednaka zbroju posebnim zakonom minimalno propisanim novčanim kaznama za prekršaje iz članka 46. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (kako je ispravna pravna oznaka djela činjenično opisanog postupanja). Prema tome izrečena kazna u minimalno propisanoj mjeri primjerena je težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže mjere izrečene novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

 

15.              Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda prigovora ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i pogibeljnost djela, opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru. Težina prekršaja ogleda se u izrazito visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 2,28 g/kg nalaze u pijanom stanju u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju, razmjerno značaju djela i osobinama ličnosti počinitelja te očito nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Navodi prigovora o potrebi za vozačkom dozvolom za posao koji obavlja ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere. Iz dostavljenog ugovora o radu na proizlazi da bi bio zaposlen na radnom mjestu vozača, a druge okolnosti zaposlenja i potrebe obitelji bio je dužan imati na umu prilikom donošenja odluke o vožnji, nakon konzumacije alkohola. 

 

15.1.              U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

 

16.                Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog tijela pravilna je i zakonita,  sukladna Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (NN broj 55/11., 58/11.,100/12., 110/14. i 45/16.) prema kojem naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga iznosi 66,36 eura. Neosnovano okrivljenik predlaže da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka, jer nije doprinio takve  dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.  

 

17.              Nadalje, odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) bliže minimalno propisanom iznosu (od 13,27 do 663,61 eura) s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

 

18.               Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu 22. kolovoza 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

          Nada Horvatović, v. r.                                                               Renata Popović, v.r.                                                                                                

           Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.