Kž-242/2024-4

 

                   

 

 

                  

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-242/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K. zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika M. V., odvjetnika u M., podnesene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 26. srpnja 2024. br. K-93/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 22. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 26. srpnja 2024. pod br. K-93/2024 optuženi M. K. proglašen je krivim da bi počinio u stjecaju tri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi članka 51. KZ/11 na način pobliže opisan u izreci te presude, pa je optuženiku za svako pojedino kazneno djelo utvrđena kazna zatvora od po šest mjeseci te je, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. svibnja 2024. pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika je oduzet preklopni nož ukupne dužine 23 centimetra od čega oštrica dužine 10 centimetara s ručkom crne boje s ugraviranim nepoznatim uzorkom i mobilni telefon marke "M." crne boje s natpisom "F2 MAX", koji predmeti su bili privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta PGP Vrgorac broj 0… od 10. svibnja 2024., a koji će nakon pravomoćnosti presude biti uništeni.

 

3. Sukladno članku 73. KZ/11 i članku 67. a KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene L. R. s prebivalištem …, OIB: … na udaljenost manju od 100 metara i u trajanju od 2 (dvije) godine, a koja mjera počinje teći od izvršnosti presude.

 

4. Na temelju čl. 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP/08) optuženik M. K. je u cijelosti oslobođen od obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ovoga Zakona te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

5. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 prema optuženiku M. K. odbijena je optužba da bi u stjecaju počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

 

6. Protiv te presude, u osuđujućem dijelu, optuženik M. K. je podnio žalbu po branitelju, odvjetniku M. V. iz M. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od svake krivnje, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

7. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je podnijelo odgovor na žalbu sa prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama koje prvostupanjski sud navodi da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava koji su priloženi spisu, a suviše toga i da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima iste, a da su i sami razlozi pobijane presude u pojedinim dijelovima nejasni i proturječni sami sebi, zbog čega se ne može ispitati. Međutim, žalitelj, osim što se na izloženi način poziva na povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale. Naime, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izreka pobijane presude je u svemu jasna i razumljiva te u skladu sa datim razlozima presude, a prvostupanjski je sud utvrdio i naveo razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ne postoji nikakva proturječnost. Stoga, kako ispitujući pobijanu presudu nisu utvrđene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, to je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu optuženika iz ovog žalbenog osnova.

 

11. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, u uvodu žalbe se navodi ovaj žalbeni osnov ali se u žalbi ne obrazlaže povreda kaznenog zakona koja se ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako žalitelj smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivim i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga, što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom opisu iz izreke presude, a kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela prijetnje, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, niti bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08.

 

12. Neutemeljeno žalitelj u žalbi navodi i da bi činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

12.1. Prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitane oštećenice L. R. i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

Pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećenice prihvatio i cijenio kao vjerodostojan, istinit i uvjerljiv smatrajući da je ista detaljno i okolnosno opisala događaje iz veljače 2024., od dana 8. svibnja 2024. te od dana 9. svibnja 2024. kada bi joj optuženik upućivao ozbiljne prijetnje smrću, a njen iskaz bi uostalom bio potvrđen i drugim u postupku provedenim dokazima. Pa bi tako potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 10. svibnja 2024. prema kojoj je od optuženik oduzet preklopni crni nož, sa kojim bi oštećenici dan ranije uputio prijetnju da će je zaklati, potvrđuje iskaz oštećenice da bi dana 9. svibnja 2024. optuženik mahajući crnim nožem uputio joj riječi prijetnje. Osim toga, priležeće presude Općinskog suda u Metkoviću pod br. Pp-1391/2023 od 7. kolovoza 2023., Pp-1515/2023 od 7. rujna 2023., Pp-367/2024 od 11. travnja 2024. te br. Pp-1204/2023 od 13. prosinca 2023., podupiru iskaz oštećene da joj optuženik duži vremenski period pravi probleme te da su protiv njega vođeni prekršajni postupci, ali da nije željela podnositi kaznene prijave jer bi joj optuženik bio rođak i bilo bi joj ga žao.

Prema tome, na temelju tako vjerodostojnog i životnog iskaza oštećenice o tijeku događaja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je obrana optuženika, u kojoj je negirao počinjenje kaznenih djela prijetnje na štetu oštećenice, neuvjerljiva, u suprotnosti sa provedenim dokazima te usmjerena ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

 

13. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud upućene riječi prijetnje oštećenoj u tri navrata, od strane optuženika, u veljači  2024. da će je ubiti ako s njim ne stupi u intimni odnos, a potom 8. svibnja 2024. da će je rastopiti na komade i sa njom začiniti ručak i zapaliti kuću te na koncu 9. svibnja 2024. kada je prema oštećenici mahao nožem govoreći joj da će je zaklati, su u svemu prikladne da na strani svake osobe izazove osjećaj straha za vlastiti život, tjeskobu i nesigurnost, što se, uostalom i oštećenici i dogodilo, posebice i iz razloga što se radi o osobi starije životne dobi koja živi sama.

 

13.1. Pri tomu neutemeljeno žalitelj dovodi u pitanje utvrđenu namjeru optuženika u počinjenje terećenog kaznenog djela od strane prvostupanjskog suda. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik kaznena djela prijetnje počinio sa izravnom namjerom.

Kazneno djelo prijetnje se može počiniti samo s namjerom da se drugog ustraši ili uznemiri te time ugroze njegove osobne slobode. S obzirom na navode činjeničnog opisa kaznenih djela i konkretno navedenih sadržaja prijetećih izjava smrću, koje su dodatno potkrijepljene i zamahivanjem nožem prema oštećenici očito je da je optuženik postupao s izravnom namjerom da kod oštećenice izazove osjećaj straha i nesigurnosti za vlastiti život, odnosno, postupao je s izravnom namjerom na počinjenje kaznenih djela.

 

14. Zbog svega prednje izloženog, činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu je u svemu pravilno i potpuno.

 

15. Što se tiče žalbenih navoda optuženika u kojima navodi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine previsoko odmjerena te kako se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom, valja kazati da je pravilno i osnovano prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, te nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Po stajalištu ovoga suda, kada se uzme u obzir da je optuženik na štetu iste oštećenice već počinio prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da mu je presudom Općinskog suda u Metkoviću pod br. Pp-1515/2023 od 7. rujna 2023. zbog počinjenog prekršaja izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, kao i presudom pod br. Pp-367/2024 od 11. travnja 2004., nakon čega je optuženik na štetu iste oštećenice počinio čak tri kaznena djela prijetnje, uz okolnost da je ranije u dva navrata osuđivan za kaznena djela prijetnje, tada, a kako osnovano nalazi i prvostupanjski sud, sve prethodne osude nisu utjecale na optuženika da shvati sve posljedice svoga protupravnog ponašanja prema oštećenici, pa se samo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora u konkretnom slučaju može ostvariti ciljevi i svrha kako generalne tako i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

16. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao temeljem članka 73. KZ/11 sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene L. R. na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od dvije godine, osnovano zaključujući, a kraj svega prethodno izloženog, da na strani optuženika doista egzistira konkretna i predvidiva opasnost da bi mogao ponovno počiniti kazneno djelo na štetu oštećene L. R.

 

17. Prema tome, zbog svega navedenog valjalo je žalbu optuženika M. K. odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 22. kolovoza 2024.

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

                                                                                                Ivan Jurišić,v.r.