1

Poslovni broj: Gž-1078/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-1078/2024-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H., OIB ... iz T., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u O., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB ..., Z., zastupane po punomoćnici T. S., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 02. srpnja 2024. poslovni broj P-107/2024-8, u sjednici vijeća održanoj dana 22. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 02. srpnja 2024. poslovni broj P-107/2024-8:

 

- potvrđuje u dijelu toč. I. izreke u kojem se nalaže tuženici isplatiti na ime preplaćenih iznosa kamata ukupan iznos od 3.956,74 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od određenog dospijeća do isplate,

 

- preinačuje u dijelu toč. I. izreke u dosuđenoj stopi zatezne kamate na način da se na dosuđene iznose preplaćene kamate tuženici nalaže platiti zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. u visini od 15% godišnje, zatim od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku od 02. srpnja 2024. poslovni broj P-107/2024-8:

- potvrđuje u dijelu toč. II. izreke za iznos parničnog troška od 3.230,25 EUR kn s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama,

- preinačuje u preostalom dijelu toč. II. izreke na način da se tužitelj odbija s djelom
zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 86,02 EUR sa
zatraženom zakonskom kamatom kao neosnovanim.

 

- preinačuje u dijelu toč. II. izreke u dosuđenoj stopi zatezne kamate na način da se na dosuđeni iznos parničnih troškova tuženici nalaže platiti zateznu kamatu od 02. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke presude naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 3.956,74 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke. Nadalje, toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi i parnične troškove u iznosu od 3.316,27 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 2. srpnja 2024. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana a djelomično neosnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem stečenog bez osnove.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na činjeničnom utvrđenju da je između tužitelja i tuženice 12. svibnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj br. 9011320190 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.000,00 CHF, uz redovnu kamatu od 4,15% godišnje promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te na utvrđenju da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-23/2022-2 od 13. prosinca 2022. presuda prvostupanjskog suda broj P-952/2019-25 od 11. studenoga 2021. djelomično potvrđena u točkama I. i II. izreke, kojima je utvrđena ništetnost dijela odredbe sadržane u čl. 4. toč. 4.1. Ugovora o kreditu broj: 9011320190, koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.", kao i dijela odredbe sadržanog u čl. 7. toč. 7. 2., koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“. Citiranom odlukom ovoga suda ukinute su toč. III. i IV. izreke prvostupanjskog suda i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu da je u ponovljenom postupku potrebno usporediti rezultate provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i pozvati vještaka na ročište radi usmenog razjašnjenja spornih okolnosti oko pojedinih stavaka vještačkog nalaza te točno obračunati visinu novčane tražbine tužitelja vodeći računa da je prvotni tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 29.755,15 kn, a da je zastara novčanih zahtjeva za potraživanje tužitelja s osnova preplaćene kamate na kredit zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 14. lipnja 2019. Kako je tužitelj povisio svoj tužbeni zahtjev nakon financijsko knjigovodstvenog vještačenja dana 4. rujna 2020., prvostupanjski sud je upućen da je potrebno uzeti u obzir okolnost da je povišeni dio novčanog zahtjeva zatražen izvan zastarnog roka.

 

7. Unatoč danoj uputi sud prvog stupnja obrazlaže kako nije postupio po njoj, jer je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj drugoj sjednici održanoj dana 27. svibnja 2024. izrazio shvaćanje da se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Obzirom na iznijeto prvostupanjski sud zaključuje da je evidentno da preinačeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije u zastari i da upravo iznos od 3.956,74 EUR, koji tužitelj potražuje od tuženice jest iznos koji predstavlja preplatu tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope u periodu od srpnja 2006. do kolovoza 2012., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, te tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.1111., čl. 323. i 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05; dalje ZOO) ocjenjuje osnovanim u cijelosti.

 

8. U žalbi tuženica u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a kako povrede u trenutku podizanja tužbe nema da odluka suda nije mogla biti usmjerena u cilju utvrđenja i uklanjanja povrede koje nema. Pored toga, tuženica iznosi žalbene navode i da odredba čl. 502 c ZPP ne oslobađa sud dužnosti da u svakoj pojedinoj parnici utvrdi da li je ujedno povrijeđen i konkretan individualni interes i pravo osobe koja se u pojedinačnoj parnici na takvu presudu i poziva. Tuženica u žalbi ističe i da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska obveza banke da u ugovorima o kreditu i u svojim općim uvjetima poslovanja definira parametar za promjenu kamatne stope, već da je takva obveza uvedena tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Konačno, tuženica se žali i na odluku u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka.

 

9. Ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti u dijelu odluke o glavnoj stvari ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a niti je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji se temelje na sadržaju provedenih dokaza i koje je sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a te nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica osporava utvrđeno činjenično stanje.

 

10. Tvrdnje tuženice o ispravnosti postupanja banke u trenutku sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem u smislu dostatnog informiranja klijenta i obrazlaganje prava banke na ugovaranje promjenjive kamatne stope, navodi da tužitelj nema interes za podizanje tužbe budući povreda više ne postoji, kao i tvrdnje tuženice da u njenom postupanju nema protupravnosti uzimajući u obzir odredbu toč. 2. b) Dodatka Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, promašeni su kraj činjenice da su dijelovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u čl. 4. i 7. ugovora o kreditu pravomoćno utvrđeni ništetnima po ovome sudu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev primjenom čl. 1111. ZOO-a.

11. Pravilno je sud prvog stupnja, odlučujući o visini potraživanja tužitelja, primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Naime, u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 3. lipnja 2019. dakle, očito prije isteka
petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve, koji počinje teći tek
od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu
kolektivnih prava i interesa potrošača (13. lipnja 2014.).

12. Pritom, s obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka povisio tužbeni zahtjev  ukazuje se da je ovdje riječ o nepravoj preinaci, jer je tužitelj nakon provođenja financijskog vještačenja povećao postojeći zahtjev iz iste činjenične i pravne
osnove, pa se zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
Takvo je i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske
broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., pa osnovano prvostupanjski sud nije provodio daljnje dokaze radi utvrđenja visine postavljenog zahtjeva.

 

13. U odnosu na visinu tražbine tužitelja sud prvog stupnja je utvrđenje temeljio na knjigovodstveno financijskom vještačenju te priloženoj dokumentaciji iz koje proizlazi činjenica da je na ime preplaćenih iznosa kamata banka od tužitelja naplatila ukupan iznos od 3.956,74 EUR. S obzirom da je do stjecanja tuženice došlo na temelju po njoj sastavljene i nametnute ništetne ugovorne odredbe, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja pa je tuženica po čl. 1115. ZOO-a dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana stjecanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženici naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom prema postavljenom zahtjevu.

 

14. Zbog navedenog je ovaj sud primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a potvrdio presudu u toč. I. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženici isplatiti na ime preplaćenih iznosa kamata ukupan iznos od 3.956,74 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate te je uvažavajući činjenicu donošenja Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23.) preinačio dio toč. I. izreke u kojem je odlučeno o stopi zatezne kamate i to temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

15. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP na način da je tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 3.316,27 EUR za
radnje koje su navedene pod toč. 27. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

16. Kako drugostupanjski sud pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava i u
odluci o troškovima postupka u žalbenom postupku (čl. 365. st. 2. ZPP-a), to je
uzeo u obzir okolnost da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 51/23.) u čl. 11. st. 1. toč. 20. propisano da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno tuženicu obvezao na plaćanje troška s osnove sudske pristojbe na presudu.

 

17. Prema čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br.
118/18., 51/23.) koji je bio na snazi u vrijeme nastupanja obveze plaćanja sudske
pristojbe na presudu (koja nastupa dostavom prijepisa presude punomoćniku
tužitelja temeljem odredbe čl. 4. st. 1. toč. 4 ZSP) obveze plaćanja sudske pristojbe
oslobođeni su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Kako stoga primjenom mjerodavnog prava ne postoji obveza plaćanja sudske pristojbe na presude u ovom sporu koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, taj trošak tužitelju nije nastao i nema pravo na
njegovu naknadu od tuženice.

 

18. Stoga tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka umanjen za sudsku pristojbu
na presudu (za iznos od 86,02 EUR) u iznosu od 3.230,25 EUR, a ne u iznosu od 3.316,27 EUR, zbog čega je ovaj sud temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP djelomično
potvrdio i djelomično preinačio toč. II. izreke, na način kako je navedeno pod toč. I. izreke ovog rješenja te je uvažavajući činjenicu donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23.) preinačio dio toč. II. izreke u kojem je odlučeno o stopi zatezne kamate i to temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

19. Konačno, kako tuženica nije uspjela sa žalbom to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

 

U Varaždinu 22. kolovoza 2024.