1

Poslovni broj: Gž-895/2024-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-895/2024-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B., OIB: ... iz Z., koju zastupa punomoćnica H. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. M., OIB: ... iz Z.,  kojeg zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed i isplate naknade za korištenje nekretnine, te u pravnoj stvari tuženika S. M. protiv tužiteljice N. B. po protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. travnja 2024. poslovni broj Ps-22/2022-32, u sjednici vijeća 22. kolovoza 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. travnja 2024. poslovni broj Ps-22/2022-32:

 

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.269,50 EUR s dospijećem zatezne kamate na pojedinačno određene novčane iznose

 

- preinačuje u dijelu toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate na način da izreka za isplatu zatezne kamate u cijelosti glasi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene iznose pod toč. I. izreke i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. 

 

-          potvrđuje pod toč. II. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se potvrđuje presuda pod toč. II. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.340,56 EUR sa zateznom kamatom, a preinačuje u preostalom dijelu i odbija zahtjev u iznosu od 515,62 EUR sa zateznom kamatom, te potvrđuje pod toč. IV. izreke rješenja.

 

II. Nepobijane toč. I. i III. izreke rješenja ostaju neizmijenjene.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka. 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju S. M., isplatiti tužiteljici-protutuženoj N. B. iznos od 2.269,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 140,30 EUR od 30. travnja 2022.g. do isplate,

- 140,30 EUR od 31. svibnja 2022.g. do isplate,

- 140,30 EUR od 30. lipnja 2022.g. do isplate,

- 146,07 EUR od 31. srpnja 2022.g. do isplate,

- 146,07 EUR od 31. kolovoza 2022.g. do isplate,

- 146,07 EUR od 30. rujna 2022.g. do isplate,

- 155,34 EUR od 31. listopada 2022.g. do isplate,

- 155,34 EUR od 30. studenog 2022.g. do isplate,

- 155,34 EUR od 31. prosinca 2022.g. do isplate,

- 154,89 EUR od 31. siječnja 2023.g. do isplate,

- 154,89 EUR od 28. veljače 2023.g. do isplate,

- 154,89 EUR od 31. ožujka 2023.g. do isplate

- 159,90 EUR od 30. travnja 2023.g. do isplate

- 159,90 EUR od 31. svinja 2023.g. do isplate

- 159,90 EUR od 30. lipnja 2023.g. do isplate, sve po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tuženik-protutužitelj S. M. sa zahtjevom za utvrđenjem da je nekretnina koja u naravi predstavlja 83. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-83) – jednosobni stan br. 23 WT 2 na drugom katu, površine 30,40 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi na zkčbr. 1818/4- ukupne površine 2116 m2, odnosno Stambena zgrada, Z., površine 2116 m2, sve upisano u zk.ul. 20100 k.o. Z. otok, poduložak 83 kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, bračna stečevina tužiteljice-protutužene N. B. i tuženika-protutužitelja S. M., svakog u ½ dijela; kao i u dijelu kojim traži da se naloži tužiteljici-protutuženoj da trpi upis prava vlasništva tuženika- protutužitelja S. M. na toj nekretnini u ½ dijela."

 

1.1. Ujedno je prvostupanjski sud donio rješenje koje je sadržano u presudi čija izreka glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena N. B. povukla tužbu u dijelu zahtjeva kojom je tražila da joj tuženik-protutužitelj preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretnina u koja u naravi predstavlja 83. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-83) – jednosobni stan br. 23 WT 2 na drugom katu, površine 30,40 m2,  koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi na zkčbr. 1818/4- ukupne površine 2116 m2, odnosno Stambena zgrada, Z., površine 2116 m2, sve upisano u zk.ul. 20100 k.o. Z. otok, poduložak 83 kod Općinskog suda u Novom Zagrebu

 

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju S. M. da isplati tužiteljici-protutuženoj N. B. parnični trošak u iznosu od 2.856,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.4.2024. do isplate po stopi stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tužiteljica-protutužena N. B. sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. III. izreke.

 

IV. Odbija se tužitelj-protutuženik S. M. sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."

 

2. Navedenu presudu pod toč. I. i II. izreke i toč. II. i IV. izreke rješenja pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 80/22.) uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. citirane zakonske odredbe, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Polazeći od predmeta spora koji se po tužbi tužiteljice odnosio na zahtjev za predaju u posjed jednosobnog stana br. 23 WT 2 na drugom katu površine 30,40 m2 na adresi u Z., označenog kao etažno vlasništvo (E-83) i na zahtjev za isplatu naknade za korištenje ½ dijela nekretnine za razdoblje od travnja 2022. do lipnja 2023., te po protutužbi tuženika na zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela navedenog stana i za trpljenje upisa u zemljišnu knjigu, ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu naknade za korištenje nekretnine i neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva, s obzirom da je zahtjev za predaju u posjed tužiteljica povukla uz suglasnost tuženika nakon što je tuženik napustio stan (utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena nepobijanom  toč. I. izreke rješenja), prvostupanjski sud je ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je tužiteljica upisana kao vlasnica jednosobnog stana na drugom katu zgrade u Z., površine 30,40 m2, označenog kao etažno vlasništvo (E-83) i da je tuženik iselio iz stana nakon što je tuženica podnijela tužbu za predaju u posjed

 

- da je tužiteljica iza bake i djeda stekla stanarsko pravo na stanu u Z. površine 60,81 m2 koji je prodan prije no što je kupljen stan u D.,

 

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je od rođenja živjela s bakom i djedom u stanu u i da u tom stanu tuženik nikada nije živio, da su troškove stanovanja i otkupa (djelomičnog) plaćali baka i djed, potom njezini majka i očuh i da je dio novčanih sredstava za otkup stana plaćen E. od kupoprodajne cijene koju je ostvarila prodajom tog stana 1995. kupcu P. K., da je od preostalih novčanih sredstava ostvarenih prodajom stana u kupila stan u D., i podmirila porez, da se tuženik doselio u predmetni stan nakon što je isti već kupljen, a do tada je živio s roditeljima

 

- da tužiteljičin iskaz u relevantnim dijelovima potvrđuju majka tužiteljice L. L. i njezina sestrična V. G.

 

- da iz kupoprodajnih ugovora, aneksa i potvrda o plaćanju opisanih pod toč. 9.2., 9.3. i 9.4. obrazloženja proizlazi da je tužiteljica stan u na kojem je stekla stanarsko pravo otplatila djelomično obveznicama E. u iznosu od 409.691,00 din 25. veljače 1993. i jednokratnom uplatom od 57.875,54 kn 21. studenog 1995., da je stan u prodala za 372.000,00 kn i podmirila proviziju za prodaju i porez na promet nekretnina i da je kupila stan u D., za iznos od 115.700,00 kn, te da dokumentacija potvrđuje vremensku koincidenciju prodaje stana u i kupnje stana u D. (manjeg i jeftinijeg) i iskaz tužiteljice da je novac od ostvarene kupoprodajne cijene za stan u iskoristila za kupnju stana u D.

 

- da tuženik u iskazu navodi da nije dao novac za kupnju stana u D., ali smatra da je stan bračna stečevina iz razloga što je dao novac kojim je financirana promjena podova, prozora i kupovina kuhinjskih elemenata, te potvrđuje da je stan u D. plaćen novčanim sredstvima ostvarenim od prodaje stana u Š., dok mu nije poznat način na koji je stečen stan u Š.

 

- da je punomoćnik tuženika naknadno dostavio medicinsku dokumentaciju i predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja tuženika, radi utvrđivanja poslovne sposobnosti tuženika prilikom davanja iskaza na ročištu 30. ožujka 2023., da je prijedlog sud odbio jer je tuženik prema neposrednom opažanju suda iskazivao razumno, jasno i suvislo na pitanja suda i svog punomoćnika, ukazujući da kada sud i ne bi uzeo u obzir iskaz tuženika da preostali izvedeni dokazi govore u prilog neosnovanosti protutužbenog zahtjeva,

 

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da nije osnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva iz razloga što stan nije stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine u smislu čl. 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., u daljnjem tekstu: ObZ), nego je stečen vlastitom imovinom tužiteljice u smislu čl. 39. ObZ-a, pa je odbijen protutužbeni zahtjev pod toč. II. izreke presude. Utvrdivši da je tužiteljica zahtijevala iseljenje tuženika dopisom od 21. ožujka 2022. koji je tuženik primio 24. ožujka 2022. i da se od tada smatra nepoštenim posjednikom stana, te utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka D. Š., dipl. ing. građ. iz I. ekspert d.o.o. Z., da je najamnina za stan u ½ dijela u utuženom razdoblju iznosila od 140,30 do 159,90 EUR mjesečno, koji je sud prihvatio kao stručan i objektivan i na koji stranke nisu imale primjedaba, prvostupanjski sud je obvezao tuženika isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 2.269,50 EUR pozivom na čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dospjelosti do isplate.

 

6. U žalbi tuženik navodi da se protivio preinaci tužbe kako je preinačena u podnesku od 23. siječnja 2023. koju je sud dopustio pozivom na čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, ali kako nije iznio razloge na temelju kojih je preinaku dopustio to smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a navedena bitna povreda počinjena je i iz razloga što sud ne navodi da je preinaka izvršena (i) podneskom od 14. veljače 2024. Ukazuje da je tuženik kada je saslušan kao stranka iskazivao dijametralno suprotno od svega što je do tada iskazivao svojem punomoćniku, te iako je bilo poznato da je tuženik osoba izrazito teško narušenog zdravstvenog stanja, sve do pribave nalaza i mišljenja Z. za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 25. travnja 2023. nije bilo poznato da ima oštećenja radne memorije, izvršne funkcije, funkcije računanja, verbalnog prisjećanja, te promjene u kognitivnom, čuvstvenom i socijalnom funkcioniranju uslijed osnovne bolesti, pa njegov odvjetnik smatra da tuženik nije bio u mogućnosti razumjeti ono o čemu je iskazivao pred sudom 30. ožujka 2023., radi čega je predloženo psihijatrijsko vještačenje. Nadalje, smatra da je sud bio dužan provesti dokaze koje je predložio tuženik, a ne presudu utemeljiti samo na iskazima svjedoka koje je predložila tužiteljica. Ustraje u tvrdnjama da su stranke bile u vezi i živjele zajedno na nekretnini u Š. i da je novčanim sredstvima koja je stekao radom financirao kupnju stana u Š. prema ugovoru o kupoprodaji stana br. 325/93 od 15. veljače 1993. jer u to vrijeme tužiteljica nije bila zaposlena, pa stan u Š. predstavlja bračnu stečevinu svakog u ½ dijela, pa kako su tu činjenicu trebali potvrditi iskazi svjedoka koje je tuženik predložio i kako je sud odbio provođenje tih dokaza to smatra da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, da je činjenično stanje pogrešno/nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a. To što je sud odbio provođenje dokaza koje je predložio tuženik, u situaciji kada je na temelju materijalne dokumentacije nedvojbeno utvrdio sve relevantne činjenice, koje je u iskazu podredno potvrdio i sam tuženik, nije uskraćena mogućnost tuženika u raspravljanju niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, a koje je sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, i presuda nema nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a. Tužiteljica je u podnesku od 25. siječnja 2023. zatražila naknadu za korištenje za daljnje razdoblje nakon što je podnesena tužba, kao i u podnesku od 14. veljače 2024. za daljnje razdoblje do predaje posjeda stana, pa kako čl. 191. st. 2. ZPP-a propisuje da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, to se tuženik takvoj preinaci nije mogao protiviti niti je sud prihvaćanjem zahtjeva u tom dijelu mogao počiniti bitnu povredu.

 

9. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

10. Prije svega valja istaći da je sud iznio jasne i određene razloge na temelju kojih je odbio provođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem, kao i provođenje daljnjih dokaza, koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud i isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

10.1. Prvostupanjski sud je neposrednim opažanjem ocijenio da je tuženik dao jasni i suvisli iskaz, kao i da je s razumijevanjem odgovarao na pitanja suda i svog odvjetnika, a to što je naknadno zaprimio nalaz Z. za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciji i zapošljavanje osoba s invaliditetom u postupku koji je pokrenuo C. za socijalnu skrb radi ostvarivanja prava tuženika na doplatak za pomoć i njegu, nije razlogom da bi se (naknadno) iskaz tuženika ocijenio na drugačiji način.

 

10.2. Isto tako sud je osnovano odbio provođenje daljnjih dokaza (predloženih od tuženika) s obzirom da je sve relevantne činjenice pravilno utvrdio prije svega na temelju materijalne dokumentacije u spisu, a koje je u bitnim dijelovima potvrdio i sam tuženik u iskazu, pa je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

 

11. Na temelju dokumentacije koju je sud opisao pod toč. 9.2., 9.3. i 9.4., te istu analizirao pod toč. 9.5. obrazloženja, pravilno je utvrđeno - da je tužiteljica nakon što je formalno stekla stanarsko pravo na stanu u Š. (koje je i formalno preneseno s njezinog djeda S. na baku S. i potom na nju) iz razloga što je bila član domaćinstva bivših nositelja i živjela u tom stanu od rođenja, sklopila ugovor o kupoprodaji s poduzećem E. i platila dio kupoprodajne cijene obveznicama svoje majke, a potom ostatak (57.875,54 kn) od prodajne cijene koju je ostvarila od tog stana (od 372.000,00 kn), kao i da je od ostatka novčanih sredstava financirala kupovinu stana u D. koji je bio manji i jeftiniji (plaćen 115.700,00 kn), pa kako sklapanje svih ugovora i dokumentacija o plaćanjima dosljedno vremenski koincidira i potvrđuje činjenične tvrdnje tužiteljice i da sam tuženik u iskazu navodi „da ne zna kako je kupljen stan u Š. i kojim sredstvima“, to i po ocjeni ovoga suda nisu postojali razlozi da sud provodi dokaze (saslušanjem svjedoka) koji će potvrditi da je tuženik uložio svoja novčana sredstva u stjecanje stana u Š.

 

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je stan u D., stečen vlastitom imovinom tužiteljice u smislu čl. 39. ObZ-a, te je odbio protutužbeni zahtjev pod toč. II. izreke.

 

13. Pravo tužiteljice na isplatu naknade za korištenje stana od kada je tuženik postao nepošten posjednik pa do predaje stana u posjed tužiteljice zasnovano je na pravilnoj primjeni čl. 165. st. 1. ZV-a, s time da isto tuženik u žalbi sadržajno niti ne osporava, osim što materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u dijelu dosuđene stope zatezne kamate koja je za razdoblje od 30. prosinca 2023. propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 155/23.).

 

14. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu odluke o glavnoj stvari i pod toč. II. izreke, dok je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu u dijelu dosuđene zatezne kamate pod toč. I. izreke, s time da je radi jasnoće citirana izreka o stopi zatezne kamate u cijelosti od dospijeća.

 

15. Odluka o pravu tužiteljice na naknadu troškova postupka donesena je pozivom na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

 

16. Tuženik u žalbi ukazuje da je sud priznao tužiteljici pravo na trošak za pet podnesaka iako Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi daje pravo samo za četiri podneska, a u kojima tužiteljica u bitnom ponavlja iste tvrdnje.

 

17. Ocjenom žalbenih navoda tuženika, s obzirom da sud u odluci o troškovima ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom čl. 155. st. 2. ZPP-a dosudio tužiteljici troškove sastava podnesaka od 22. ožujka 2023., 17. srpnja 2023. i 14. veljače 2024. , za koje ima pravo na trošak primjenom Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) po 62,50 EUR, što uz ostale troškove koje je sud obrazložio pod toč. 15.1. obrazloženja daje ukupan trošak od 2.340,56 EUR.

 

18. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. izreke rješenja u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 2.340,56 EUR sa zateznom kamatom i odbio zahtjev u iznosu od 515,62 EUR.

 

19. Tuženik nema pravo na trošak žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, s time da djelomični uspjeh u odluci o troškovima postupka i zateznoj kamati nije mjerodavan (čl. 35. ZPP-a).

 

U Varaždinu 22. kolovoza 2024.