- 1 -

Broj: Ppž-6980/2024

 

                                                                                          Broj: Ppž-6980/2024

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

       P R E S U D A

                                         

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice  Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. B. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. D. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 25. lipnja 2024., broj: Pp-1633/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

             I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.             

 

II.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. D. B. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću od 25. lipnja 2024., broj: Pp-1633/2023-7 proglašen je krivim okr. D. B. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa, izrečena novčana kazna 920,00 eura, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 39,82 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 880,18 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

 

1.1.           Okrivljenik je ujedno obvezan na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 20,00 eura.                        

 

1.2.               Istom presudom, na temelju čl. 182. st. 1. t. 2. (pravilno čl. 182. t. 2.) Prekršajnog zakona okr. T. Š. oslobođena je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

2.              Protiv te presude okr. D. B. po braniteljima L. M. i A. Ž. podnio je žalbu bitnih povreda odredaba postupka, povrede zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Iz sadržaja žalbe proizlazi da se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da se žalbom iznosi tvrdnja da je nejasno na temelju čega je sud zaključio da je žalitelj počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i to bez bilo kakvog obrazloženja o tome, a s druge strane uzeo istinitim lažne navode okr. T. Š. 

 

5.1.              Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane oba okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji žalitelja. 

 

6.               U  odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se navodi da je prvostupanjski sud vrlo tendenciozno donosio zaključke o činjenicama, sve na štetu okrivljenika, pozivajući se na t. 15. obrazloženja pobijane presude u kojoj sud pogrešno zaključuje o okrivljeniku kao nebrižnom roditelju i nasilniku. Suprotno tome, žalbom se ističe da je okrivljenik osoba koja nikada nije bila u sukobu sa zakonom, protiv istog se nikada nije vodio bilo kakav kazneni niti prekršajni postupak, a kamoli da je isti počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

6.1.               Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ga krivim za počinjeni prekršaj. Neosnovano okrivljenik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tomu, pogrešnom zaključku da je počinio prekršaj za koji se optužuje. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kada se uzmu u obzir svi dokazi izvedeni tijekom postupka, obrane okrivljenika i materijalni dokazi izvedeni u postupku, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud savjesno i kritički ocijenio provedene dokaze.

 

         6.2.              Naime, sud je izjave koje su okrivljenici dali na zapisnik pred policijom u svojstvu osumnjičenika usporedio i povezao s obranom koju su dali pred sudom tijekom postupka te, budući da je okrivljenica tijekom postupka iznosila obranu dosljedno, ustrajno i neproturječno, ne mijenjajući je, a okrivljenik je mijenjao svoju obranu ili se nije ni očitovao o događaju (pisana obrana od 5. svibnja), ocijenio obranu žalitelja proturječnom i nelogičnom, a obranu okrivljenice uvjerljivom. Na ovakav zaključak suda svakako je utjecalo suočenje provedeno između okrivljenika, budući da iz zapisnika o suočenju okrivljenika od 3. rujna 2020., koji je izveden kao dokaz u ponovljenom postupku, proizlazi  da je okrivljenica, dosljedno opisujući ponašanje okrivljenika kritične prigode, bila uznemirena i plakala. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz okr. T. Š., koja sa obranom okrivljenika i materijalnim dokazima izvedenim u postupku, čini dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje za prekršaj koji se okr. D. B. stavlja na teret.

 

7.              Okr. D. B. žali se i u odnosu presudu u dijelu u kojem je okr. T. Š. oslobođena optužbe, navodeći da ju je sud oslobodio bilo kakve krivnje iako iz svih dokaza koji prileže spisu proizlazi da je ogrebla žalitelja i govorila mu pogrdne riječi.

             

7.1.              Međutim, ovaj drugostupanjski sud nije se upuštao u razmatranje žalbenih navoda kojima okr. D. B. pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je okr. T. Š. na temelju čl. 182. t. 2. Prekršajnog zakona (postoje okolnosti koje isključuju krivnju) oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje bi počinila prema okr. D. B. Ovo iz razloga što u odnosu na taj dio prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, okr. D. B. nije ovlaštenik prava na žalbu, budući da prema odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika. U ovom prekršajnom postupku tužitelj je tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Gospić, dok D. B.  ima procesnu poziciju okrivljenika.

 

7.2.                Kako u konkretnom slučaju nije sporno da okr. D. B. nije podnositelj optužnog prijedloga protiv okr. T. Š., već Policijska postaja Gospić,  to sukladno istaknutom, nije ovlašten prvostupanjsku presudu pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu kojim je okr. T. Š. oslobođena optužbe.

 

8.              Žalbom se, nadalje, ističe, da obitelj okrivljenika, njegova bivša supruga i njena obitelj i mnoštvo svjedoka koji žive u blizini okrivljenika mogu potvrditi da okrivljenik nije nasilnik i kakav je roditelj, a isto tako kakvo je uistinu ponašanje okrivljenice prema djetetu, okrivljeniku i njegovoj obitelji.

 

8.1.   Prvenstveno, ističe se da okrivljenik tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza, pa ni ispitivanje svjedoka, uslijed čega se, predlaganje eventualnih svjedoka, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuto tek sada u žalbi, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, istaknuti dokazi su nepotrebni, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njihovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene. Događaju nitko osim okrivljenika i njihovog djeteta nije nazočio kako bi svjedočio o činjenicama koje je uočio neposredno, a ovaj prekršajni postupak vodi se u odnosu na konkretni događaj od 2. rujna 2020., a ne u odnosu na dulji vremenski period zbog čega bi bilo potrebno izvoditi dokaze u odnosu na dugotrajnije ponašanje okrivljenika u obitelji.   

 

9.               Konačno, ukoliko je ponašanje okrivljenika bila reakcija do koje je došlo isključivo trenutnim prolaznim revoltom odnosno strahom zabrinutog oca zbog pada djeteta, kako se to naglašava žalbom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ta reakcija je svakako bila neprimjerena (što i sam žalitelj navodi u žalbi) prema tadašnjoj supruzi, budući da je notorno da se strah i zabrinutost ne mogu otkloniti tjelesnim nasiljem.

 

10.              Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava žalitelj navodi da se njegova obrana nije mogla isključiti te da je sud bio dužan postupati sukladno načelu in dubio pro reo te ga osloboditi krivnje.

 

10.1. Neosnovano se u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti pravne standarde vezano uz primjenu načela in dubio pro reo. Naime, navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer  očigledno da prvostupanjski sud, pravilno i osnovano, nije ostao ni u kakvoj dobije dvojbi o pravno relevantnim činjenicama koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa nije bilo potrebe da prvostupanjski sud primijeni navedeno pravilo o teretu dokazivanja.

 

10.2. Slijedom navedenog, iz obrazloženja žalbe evidentno je da žalitelj ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

 

11.              Okr. D. B. se nije posebno žalio zbog odluke o kazni, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

12.              Čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificiranom obliku prekršaja nasilja u obitelji počinjenog u nazočnosti djeteta, propisana je novčana kazna od najmanje 920,00 eura (do općeg maksimuma novčane kazne 6.630,00 eura) ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, a prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao prvenstveno blažu vrstu propisane kazne i to u propisanom posebnom minimumu. Visina izrečene novčane kazne, po ocjeni ovog suda, primjerena je stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, a imajući u vidu vrijednost zaštićenog dobra, obitelj te cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja. Ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

 

13.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik ostvaruje redovna primanja te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

14..              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                     Zagreb, 21. kolovoza 2024.

 

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                                Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                            

                                                

                                                                         

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu Gospiću u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.