- 1 -              Poslovni broj: Usž-2947/2023-3

Poslovni broj: Usž-2947/2023-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz Z., zastupanog po opunomoćenici V. M. G., odvjetnici u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi prisilne naplate trošarine na duhan, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-571/23-6 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-571/23-6 od 27. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/22-01/151, urbroj: 513-04-22-2 od 27. prosinca 2022. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Osporenim rješenjem tuženika od 27. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., klasa: UP/I-415-02/22-15/697, urbroj: 513-02-8010/28-22-1 od 30. kolovoza 2022., kojim je utvrđeno da je tužitelj na dan 30. kolovoza 2022. temeljem ovršne isprave rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., klasa: UP/I-415-02/21-18/273, urbroj: 513-02-8005/65-22-6 od 9. svibnja 2022. duguje iznos od 280.837,71 kunu, i to 259.935,00 kuna na ime glavnice i 20.702,71 kunu na ime kamata obračunatih do dana donošenja ovog rješenja, te troškova ovrhe u iznosu od 200,00 kuna (točka I. izreke), te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Naloženo je Financijskoj agenciji da za novčani iznos iz točke I. izreke rješenja za koji je određena ovrha i po dostavi rješenja plijeni, odmah izda nalog za prijenos novčanih sredstava u korist navedenih računa (točka II. izreke). Ujedno se nalaže Financijskoj agenciji da obračuna daljnje kamate na utvrđeni iznos počev od dana donošenja istog rješenja do konačnog izvršenja (točka III. izreke), te su određeni troškovi ovrhe (točka IV. izreke), a žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka V. izreke).

3.              Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, prvenstveno zbog bitne povrede odredaba Zakona o upravnim sporovima, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima postupka. Smatra kako je pobijana presuda pogrešna i nije utemeljena na zakonu, a bitne povrede odredbama sudskog postupka sastoje se u tome što u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji izrazita proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaju isprava, i to u mjeri i značaju koji omogućuju zdravorazumsko ispitivanje zakonitosti pobijane presude. Navodi kako prvostupanjski sud kao jedini razlog za donošenje pobijane presude navodi da predmet upravnog spora nije ocjena zakonitosti utvrđenja porezne obveze, jer da se u postupku prisilne naplate ne mogu isticati prigovori kojima se osporava zakonitost utvrđenog duga. Navodi kako sud zanemaruje činjenicu da tužitelj osporava zakonitost predmetne ovrhe, jer u konkretnom slučaju je određena ovrha na svim novčanim sredstvima tužitelja, pri čemu se nije vodilo računa da je sukladno odredbi članka 173. Ovršnog zakona od ovrhe izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a tužitelj prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, pa bi od ovrhe u konkretnom slučaju trebao biti izuzet iznos u visini ¾ plaće tužitelja, a ne više od 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a što u konkretnom slučaju nije izuzeto. Navodi kako je sud prvog stupnja odbio prijedlog tužitelja za prekidom ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se pred istim sudom vodi pod, poslovnim brojem: UsI-570/2023 u kojem sporu se osporava rješenje o utvrđenju trošarinske obveze, odnosno konkretna  ovršna isprava koja isprava je u konačnici osporena, odnosno poništena odlukom istog suda od 27. travnja 2023. Smatra kako prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno tražiti ovrhu na temelju rješenja istog tog tijela od 9. svibnja 2022., jer navedenim rješenjem nije na zakonit i pravilan način utvrđena tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku, ovdje tužitelju. Navodi kako je porezno tijelo prvostupanjskim rješenjem temeljem kojeg je određena ovrha tek samo inicijativno donijelo zaključak da je duhan u količini od 302,50 kg, koji je zatečen po policijskim službenicima u staroj napuštenoj kući, koja nema nikakve veze s tužiteljem, vlasništvo tužitelja ne dajući pri tome ni jedan valjani argument temeljem čega zaključuje da bi tužitelj koji nije vlasnik nikakvih nekretnina, pa tako ni te napuštene kuće, bio vlasnik spornog duhana. Ističe kako predmetni duhan nije pronađen, niti oduzet od tužitelja, jer naprosto je nemoguće i zamisliti da jedna osoba drži toliku količinu duhana kod sebe, a sporni duhan je od strane policijskih službenika pronađen u staroj napuštenoj kući oronulog krova u mjestu Z. gdje je ostavljen od strane nepoznate osobe, a koja nekretnina nije niti u vlasništvu, niti u posjedu tužitelja, a riječ je o staroj napuštenoj kući s oronulim krovom bez brave i katanca i kojoj je bilo tko mogao ostaviti sporni duhan.

Ističe kako se u pogledu navedenog pred Općinskim sudom u Metkoviću protiv tužitelja vodi kazneni postupak u kojem postupku tužitelj osporava zakonitost provedene pretrage i dokaza pribavljenih istom, te odluka u tom kaznenom postupku će izravno utjecati na odluke upravnih tijela koji svoje odluke temelje upravo na dokumentaciji pribavljenoj u predistražnom kaznenom postupku, a s obzirom na arbitrarnost postupanja prvostupanjskog tijela upravni sud je u postupku, poslovnog broj: UsI-571/23 poništio porezno rješenje temeljem kojeg je određena sporna ovrha. Smatra kako je prvostupanjski sud u ovom postupku u cijelosti propustio utvrditi i cijeniti sve gore navedene relevantne činjenice, a što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke. Navodi kako je sud prvog stupnja propustio odlučiti o svim zahtjevima tužitelja, pa tako i o tužbenom zahtjevu tužitelja navedenim pod točkom 3 tužbe, čime je ostvario bitnu povredu pravila sudskog postupka.

Stoga smatra da pobijana presuda nije utemeljena na zakonu, jer u konkretnom slučaju sud je potpuno pogrešno cijenio bitne činjenice, te sukladno navedenom pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, pa se predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev za priznavanje troškova postupka usvoji, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude utvrđeno da je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na  računu kod banke temeljem ovršne isprave utvrđeno da tužitelj na dan 30. kolovoza 2022. temeljem ovršne isprave rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., klasa: UP/I-415-02/21-18/273, urbroj: 513-02-8005/65-22-6 od 9. svibnja 2022. godine duguje iznos od 280.837,71 kn i to 259.935,00 kn na ime glavnice, 20.702,71 kn na ime kamata obračunatih do dana donošenja ovog rješenja te troškova ovrhe u iznosu od 200,00 kn.

8.              Nesporno je da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja o ovrsi od 30. kolovoza 2022. godine odnosno rješenja tuženika od 27. prosinca 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. kolovoza 2022. godine. Naime, u provedenom postupku tužitelju je utvrđen trošarinski dug u navedenom iznosu, a s obzirom na činjenicu da navedeno rješenje sadrži klauzulu izvršnosti određena je ovrha pljenidbom, prijenosom novčanih sredstava ovršenika za utvrđeni dug.

9.              Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude zaključuje kako s obzirom na činjenicu da tužitelj nije platio dug utvrđen ovršnom ispravom su se ostvarili zakonom propisani uvjeti za donošenje predmetnog rješenja u ovrsi u smislu članka 140. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ).

10.              Naime, sukladno odredbi članka 140. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.), ovršna isprava je među ostalim i rješenje o utvrđivanju poreza (stavak 1.), a vjerodostojna isprava jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela (stavak 3.). Prema odredbi članka 141. stavak 2. OPZ-a rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavak 4. ovog Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

11.              Odgovarajući na žalbene navode tužitelja valja prije svega reći da je zadaća ovršnog postupka prisilno naplatiti porezi dug, koji nije plaćen dobrovoljno u određenim rokovima, a u skladu s člankom 142. stavkom 7. OPZ-a u postupku ovrhe ne mogu se s uspjehom isticati prigovori koji se odnose na zakonitost ovršne isprave.

12.              Sukladno članku 153. OPZ-a provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika se obavlja dostavom osnove za plaćanje financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18., 02/20., 46/20. i 47/20.). Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe sukladno ovom Zakonu odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

13.              Prema ocjeni ovog Suda neosnovano tužitelj prigovara zakonitosti osporene prvostupanjske presude pozivajući se pritom na presudu istog suda poslovni broj: 2 UsI-570/2023-7 od 5. svibnja 2023. kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 27. prosinca 2022. kao i prvostupanjsko rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S. od 9. svibnja 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak, jer je prvostupanjski sud osporenom presudom ocjenjivao zakonitost rješenja tuženika od 27. prosinca 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi od 30. kolovoza 2022. (s klauzulom izvršnosti od 12. rujna 2022.). Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je s obzirom na naprijed navedene okolnosti u trenutku donošenja osporene presude, a kako tužitelj nije platio utvrđeni trošarinski dug po ovršnoj ispravi koja sadrži klauzulu izvršnosti, osnovano carinsko tijelo donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke temeljem ovršne isprave.

14.              Imajući na umu sve naprijed navedeno prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15.              Slijedom navedenog ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a s obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

16.              Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 19. kolovoza 2024.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan v.r.