1

Poslovni broj: Gž-371/2023-2

Poslovni broj: Gž-371/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice H. E. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu T. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženice D. B. iz I., B., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pl-344/2023-2 od 28. ožujka 2023., 14. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice se uvažuje te se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pl 344/023-2 od 28. ožujka 2023. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na nastavak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je doslovce: "Ovaj sud se proglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te se odbacuje tužiteljičin zahtjev za izdavanje platnog naloga.

2. Protiv prvostupanjske odluke pravodobnu je žalbu izjavila tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što je žalbeni razlog propisan člankom 353. stavkom 1. točkom 3. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužiteljica je dana 9. rujna 2023. podnijela javnom bilježniku prijedlog za za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice radi naplate računa za isporuku električne energije.

5.1 Budući ovršenica, sad tuženica, nema prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 281. stavku 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 dalje: OZ) smatrat će se da je javni bilježnik zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga te neće donijeti rješenje o ovrsi nego će predmet proslijediti nadležnom sudu zbog čega je predmet dostavljen prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

6. Prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacio tužbu (članak 16. stavak 3. ZPP-a), a temeljem Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje:Uredba). Prvostupanjski sud smatra kako se ovdje radi o potrošačkom ugovoru u smislu Uredbe (članak 17 – 19.), pa bi za postupanje u ovoj pravnoj stvari bio nadležan, sukladno odredbi članka 18. stavka 2. Uredbe, sud države članice u kojoj potrošač ima domicil (Italija).

7. Članak 17. stavak 1. Uredbe (nadležnost prema pravilima o potrošačkim ugovorima) primjenjuje se ako su ispunjene tri pretpostavke, i to, kao prvo, da je jedna ugovorna strana potrošač koji djeluje u kontekstu za koji se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, kao drugo, da je ugovor između takvog potrošača i poslovnog subjekta doista sklopljen i, kao treće, da takav ugovor ulazi u jednu od kategorija iz stavka 1. točaka (a) do (c) navedenog članka 17. Te pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti pa, ako jedna od njih nije ispunjena, nadležnost se ne može zasnovati prema pravilima o potrošačkim ugovorima (u tom smislu presuda C-208/18 od 3. listopada 2019., EU:C:2019:825, točka 39). Međutim, iz spisa ne proizlazi da je su ispunjeni uvjeti iz članka 17. stavka 1. točaka a, b i c, a radi kojeg bi se primjenjivale odredbe Odjeljka 4. Uredbe.

8. Članak 7. stavak 1. Uredbe propisuje da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, a mjesto izvršenja konkretne obveze je za potrebe ove odredbe, ako nije drugačije ugovoreno, u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru. Iz spisa proizlazi da se radi o pružanju isporuke električne energije na području grada Novalje, pa bi sukladno odredbi članka 7. stavka 1. Uredbe proizlazilo da se u ovom slučaju radi o posebnoj nadležnosti temeljem Uredbe, kojom se odstupa od opće odredbe da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na svoje državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice (članak 4. Uredbe). Takav pravni stav iznesen je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.

9. Kako se iz podataka u spisu ne može utvrditi da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu predmetne Uredbe, tako je prvostupanjsko rješenje, iz gore navedenih razloga, valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na nastavak postupka, a sve sukladno odredbi članka 380. stavak 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 14. kolovoza 2024.

Sudac:

Đorđo Benussi, v.r.