- 1 -              II-8 Kr-8/2024-4

Broj: II-8 Kr-8/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenice D. K. zbog kaznenog djela iz članka 244. stavka 3. Kaznenog zakona Crne Gore, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju članka 55. stavak 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. – dalje: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Karlovcu od 11. srpnja 2024. broj Kv I-15/2024-29, u sjednici vijeća održanoj 14. kolovoza 2024.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 11. srpnja 2024. broj Kv I-15/2024-29 kojim je odbijena zamolba Crne Gore broj 0802-053/24-152-K od 6. veljače 2024. za izručenje izručenice D. K. radi izvršenja kazne zatvora od jedne godine po presudi Osnovnog suda u Kotoru broj K.290/19/19 od 10. lipnja 2020. zbog kaznenog djela iz članka 244. stavak 3. Kaznenog zakona Crne Gore i predmet upućuje tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke Županijski sud u Karlovcu je na temelju čl. 11. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju („Narodne novine“ broj 6/21, dalje: Ugovor) utvrdio da izručenje izručenice D. K. radi izvršenja kazne zatvora od jedne godine po presudi Osnovnog suda u Kotoru broj K.290/19/19 od 10. lipnja 2020. zbog kaznenog djela iz članka 244. stavak 3. Kaznenog zakona Crne Gore nije dopušteno.

1.a. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja je na temelju članka 48. ZOMPO-a ukinut pritvor protiv izručenice D. K. te je odlučeno da se ona ima pustiti na slobodu.

2. Prvostupanjski je sud dostavio spis ovom sudu na odlučivanje, u skladu s odredbom članka 55. stavka. 1. ZOMPO-a.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je, sukladno odredbi članka 55. stavka 1. ZOMPO-a, spis predmeta dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u svom očitovanju predložilo da se prvostupanjsko rješenje u cijelosti potvrdi.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 55. stavka. 1. ZOMPO-a, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja o odlučnim činjenicama iznio potpuno nejasne razloge čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP)

5. Naime, u točki 11. obrazloženja rješenja prvostupanjski sud, obrazlažući odluku o odbijanju izručenja, navodi da je odluka Osnovnog suda u Kotoru broj K.290/19/19 od 10. lipnja 2020. postala pravomoćna 5. ožujka 2021., te se u vezi nastupa zastare izvršenja pozivao na odredbe članka 126. stavka 1. točke 1. i točku 6. i članka 125. stavka 2. Kaznenog zakona Crne Gore. Takvo citiranje potonjih odredbi je potpuno nejasno jer primjena odredbe iz članka 126. stavka 1. točke 1. KZ Crne Gore ne dolazi u obzir budući da se njome propisuje rokovi zastare za kaznu zatvora duljom od petnaest godina (u konkretnom je slučaju riječ o kazni zatvora u trajanju od jedne godine), kao niti odredbe iz članka 125. stavka 2. citiranog zakona jer se ona odnosi na zastaru kaznenog progona (krivičnog gonjenja), a ne na zastaru izvršenja. Ponovo je u pitanju gotovo identična pogreška koja je učinjena i u prethodnoj odluci od 3. travnja 2024., broj Kv-I-8/2024-6, koja je zbog toga i ukinuta prihvaćanjem žalbe izručenice ovosudnim rješenjem od 9. travanja 2024., broj I Kž-9/2024., zbog počinjenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

5.1. Nadalje, u točki 12. i 13. obrazloženja sud prvog stupnja navodi da iz priležeće dokumentacije proizlazi da je Osnovni sud u Kotoru 29. ožujka 2021. naredio raspisivanje tjeralice (potjernice) radi izvršenja kazne zatvora te da je na temelju te naredbe istog dana i raspisana međunarodne tjeralica, ali kako u spisu ne postoji dokumentacija koja bi upućivala da je nakon raspisivanja međunarodne tjeralice poduzeta neka druga radnja nadležnog organa koja se poduzela radi izvršenja kazne u smislu članka 128. stavka 4. KZ Crne Gore, nije došlo do prekida zastarijevanja u smislu stavka 5. citirane zakonske odredbe. U tom kontekstu nenastupanja prekida toka zastare izvršenja sud prvog stupnja utvrđuje da je u konkretnom slučaju nastupila relativna zastara izvršenja kazne zatvora iz članka 126. stavka 1. točke 6. KZ Crne Gore i to 1. kolovoza 2023. kada je istekao rok od dvije godine računajući od vremena kada je izručenica po tjeralici bila uhićena u Švicarskoj federaciji (podatak s lista 83.) i nakon što je tri dana bila u ekstradicijskom pritvoru. Dakle, sud prvog stupnja tu radnju koja je poduzeta od strane ovlaštenih tijela Švicarske federacije u kolovozu 2021. uzima kao posljednju radnju koja je poduzeta radi izvršenja kazne zatvora, te smatra da od nje ponovo započinje teći rok relativne zastare od dvije godine iz članka 126. stavka 1. točka 6. Kaznenog zakona Crne Gore koji ističe 1. kolovoza 2023., zbog čega se izručenje odbija.

6. Međutim, ovi razlozi su potpuno pogrešni. Da okolnost raspisivanje tjeralice prekida tijek relativne zastare i da nakon toga, sve dok je tjeralica na snazi, dolazi u obzir primjena isključivo apsolutne zastare, ukazuje općeprihvaćena sudska praksa koja se primjenjivala za svo vrijeme kada je naše kazneno zakonodavstvo propisivalo zastarne rokove za relativnu i apsolutnu zastaru, odnosno sudska praksa iz predmeta ekstradicije kada takvi dvojni rokovi zastare postoje prema zakonodavstvu zemlje moliteljice i u takvim postupcima dolaze u primjenu (vidi npr. odluke VSH I Kž-463/81. od 11. lipnja 1981., I Kž-376/01. od 7. travnja 2001., I Kž-770/05-5 od 29. rujna 2005.).

7. Iz navedenih razloga, kako su u obrazloženju rješenja navedeni potpuno nejasni razlozi zbog čega se rješenje ne da ispitati, time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP zbog čega je rješenje trebalo ukinuti i predmet vratit na ponovno odlučivanje.

8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti povrede na koje mu je ukazano u prethodnom dijelu obrazloženja na način da će prilikom ponovnog odlučivanja o tome jesu li ispunjeni svi zakonski uvjeti za izručenje, u vezi zastare izvršenja kao jedne od procesnih smetnji za izručenje, imati u vidu da je presuda Osnovnog suda u Kotoru, koja predstavlja osnovu za izručenje, postala pravomoćna 5. ožujka 2021. i da je protiv izručenice u svrhu izvršenja izrečene kazne zatvora od jedne godine nakon toga raspisana međunarodna tjeralica, a koja je očito još na snazi. Kraj takvog bi stanja stvari proizlazilo da je raspisivanjem tjeralice došlo do prekida zastarijevanja i da stoga ne dolaze u obzir primjena odredbi o relativnoj zastari, već samo o apsolutnoj iz članka 128. stavka 6. u vezi članka 126. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona Crne Gore, te da bi u takvim okolnostima rok od četiri godine, računajući od pravomoćnosti citirane presude, isticao tek 5. ožujka 2025.

9. Na koncu treba istaknuti da je sve naprijed navedeno relevantno samo pod uvjetom da se izručenica nalazi u Republici Hrvatskoj i da se izručenje u tom smislu može izvršiti, imajući u vidu da je u prvostupanjskom rješenju u točki II. izreke određeno ukidanje ekstradicijskog pritvora. Ukoliko bi se u ponovljenom postupku na nedvojbeni način utvrdi da se tražena osoba više ne nalazi pod vlašću Republike Hrvatske, izostaje jedna o temeljnih pretpostavki da bi se udovoljilo molbi za izručenje i tada bi se ovaj postupak trebao obustaviti.

10. Iz navedenih razloga na temelju članka 55. stavka 1. ZOMPO-a riješeno je kao u dispozitivu.

Zagreb, 14. kolovoza 2024.