Republika Hrvatska Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-91/2020-71

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ardeni Bajlo, na prijedlog sudskog
savjetnika Andreja Margarina, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČIRJAK d.o.o.,
Gornje Raštane (Općina Sveti Filip i Jakov), Viterinci 16, OIB: 56620244965, kojeg
zastupaju punomoćnici Božo Vrkić i Ivan Šalina, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika
EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zadar, Obala kneza Branimira 5, OIB:
22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Grgić & Partneri
odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate 42.634,81
eura, nakon održane javne glavne rasprave 10. srpnja 2024. u nazočnosti zamjenice
punomoćnika tužitelja Antonije Maras Jurlina, odvjetnice u Zadru i zamjenice
punomoćnika tuženika Sanje Perinović Kovačević, odvjetnice u OD Gugić & partneri
d.o.o., Pisarnica Zadar, na ročištu za objavu i uručenje odluke, 8. kolovoza 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove naknade štete na vozilu iznos
od 24.650,87 eura / 185.732,00 kuna te na ime štete zbog najma drugog vozila iznos
od 7.299,75 eura / 55.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom na taj
iznos počevši od 30. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje a u
slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB
uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa
zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske
presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o j e

2 Poslovni broj: P-91/2020-71

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika s
osnove naknade štete na vozilu potražuje isplatu iznosa od 10.617,82 EUR
(desettisuća šestosedamnaest eura i osamdesetdva centa) / 80.000,00 HRK
(osamdesettisuća kuna).

II. Nalaže se tužitelju ČIRJAK d.o.o., OIB: 56620244965, naknaditi tuženiku
EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu od

5.194,78 (pettisuća stodevedesetčetiri eura i sedamdesetosam centi), sa zateznim
kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. kolovoza 2024. do isplate po kamatnoj
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je
na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi
na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tuženikov zahtjev za
naknadom troškova postupka za iznos od 2.055,22 EUR (dvijetisuće pedesetpet
eura i dvadesetdva centa) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj ovom sudu 16. travnja 2020. tužitelj navodi da je dana

30.kolovoza 2020.godine u mjestu Vodice došlo do prometne nezgode u kojoj je
sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao Pave Bobanović i
osobnim automobilom marke BMW serije 3 reg. oznake i broja OS 610-MR
osiguranim po polici broj 08103714824 kod tuženika. Do opisane prometne nezgode
da je došlo na način da je osiguranik tuženika, prolazeći kroz križanje označeno
svjetlosnim znacima ( semafor), prošao kroz isto dok je u njegovu smjeru kretanja bio
režim crvenog svjetla tako da je u križanju udario u teretno vozilo u vlasništvu
tužitelja koje je od siline udarca izletjelo sa ceste na koji način je na istomu nastupila
znatna šteta točnije šteta u iznosu od 371.349,70 kuna na koliko glasi i ponuda za
popravak izdata od strane ovlaštenog servisera Auto Hrvatske prodajno servisni
centri d.o.o. Međutim, da stvarna vrijednost vozila u vlasništvu tužitelja iznosi
minimalno 550.000,00 kuna kolika je vrijednost vozila sličnih karakteristika kao i
vozilo tužitelja koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi. Nadalje ističe da zbog
činjenice da tuženik tužitelju nije otklonio cjelokupnu štetu, a tužitelju da je njegovo
vozilo služilo za obavljanje djelatnosti prijevoza i isporuke betona tužitelj da je bio
primoran uzeti u najam drugo vozilo za što je potrošio iznos od 55.500,00 kuna.
Stoga da ukupna šteta koju je pretrpio tužitelj s osnova štete na vozilu i štete kojoj
da je bio izložen zbog prisile za najam drugog vozila kroz period od 3 mjeseca iznosi
ukupno 600.000,00 kuna. Ističe da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio
iznos od 148.768,00 kuna te kada se tomu doda i iznos od 130.000,00 kuna
vrijednosti ostatka vozila to da tužitelj u ovom postupku potražuje razliku između
iznosa od 600.000,00 kuna i iznosa od 278.768,00 kuna odnosno iznos od

321.232,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i osnov
odgovornosti za štetu u ovom predmetu, ističe da bi tuženik bio suodgovoran za štetu
u omjeru od 20% uslijed činjenice da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 85 km/h na
mjestu gdje je dozvoljena brzina od 60 km/h, da je tužitelju nastala totalna šteta na
vozilu u manjem iznosu od onog koje potražuje, da su se stranke usuglasile sa
vrijednošću ostatka tužiteljeva vozila u iznosu od 130.000,00 kn, osporava pravnu i
činjeničnu utemeljenost tužiteljeva potraživanja uslijed najma zamjenskog vozila, te

3 Poslovni broj: P-91/2020-71

da bi tužitelju osim iznosa koji se navodi u tužbi prije podnošenja tužbe platio daljnji
iznos od 80.000,00 kuna, pa da mu je ukupno platio 228.748,00 kuna. Prigovara i
tijeku zateznih kamata smatrajući da bi iste, a poradi postojanja totalne štete, mogle
teći tek od dana donošenja sudske odluke.

3. Na pripremnom ročištu održanom 6. srpnja 2020. tužitelj je osporio navode
tuženika koji se odnose na doprinos istog šteti, početku tijeka zateznih kamata te
ispravio navod o vremenu štetnog događaja navodeći da se isti dogodio 30. kolovoza

2019.

3.1. Tuženik je na istom pripremnom ročištu u bitnom naveo, ostavši pri
odgovoru na tužbu, da bi tužitelj mogao potraživati kamate od dana obraćanja
tuženiku u mirnom postupku odnosno od dostave cjelokupne dokumentacije, kako
tužitelj raspolaže sa većim brojem teretnih vozila te da se točno očituje za koje je
točno poslove trebao tužitelj vršiti usluge prijevoza.

4. Tužitelj je u podnesku kojeg je sud zaprimio 13. srpnja 2020. istakao da je
doista tuženik tužitelju, nakon podnošenja tužbe a ne prije, odnosno dana 23. travnja

2020. uplatio iznos od 80.000,00 kuna, pa je za navedeni iznos smanjio tužbeni
zahtjev s osnove naknade štete na vozilu, potražujući po tom osnovu iznos od

185.732,00 kuna.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem isprava koje priliježu spisu
pa je pročitao račune LKW MARIO d.o.o. (list spisa 4-5), izvid štete (list spisa 6),
račun Dizalice i montaža d.o.o. (list spisa 7), ponudu Auto Hrvatske, prodajnog
servisnog centra d.o.o. (list spisa 8-10), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list spisa
11), ponude (list spisa 12-13), obrazloženu ponuda tuženika od 16. listopada 2019.
(list spisa 14-15). Također je proveo vještačenje po vještaku prometne struke dipl.
ing. Slobodanu Erslanu koji je izradio nalaz i mišljenje od 20. studenog 2020. (list
spisa 86-97), kojega je sud pročitao u dokaznom postupku, kao i očitovanje vještaka
od 4. prosinca 2020. (list spisa 108-111), te dopunu nalaza i mišljenja od 15. svibnja

2024. (l.s. 178-180), a vještak je i saslušan na ročištima za glavnu raspravu od 18.
prosinca 2020. (list spisa 113-114), 7. svibnja 2024. (list spisa 175-177) i 10. srpnja

2024. (list spisa 190-193). Pročitan je i pisani iskaz zz tužitelja Mile Čirjaka od 25.
ožujka 2022. (list spisa 127-128), koji je dat sukladno odredbi čl. 492.c Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst,
25/13., 89/14., 70/19-dalje ZPP).

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za
naknadom štete proizišle iz štetnog događaja od 30. kolovoza 2019., kada se
dogodila prometna nezgoda u mjestu Vodice u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo u
vlasništvu tužitelja kojim je upravljao Pave Bobanović i osobni automobilom marke
BMW serije 3 reg. oznake i broja OS 610-MR osiguranim po polici broj 08103714824
kod tuženika. Pritom tužitelj potražuje naknadu štete po dva osnova i to u vidu
nastale štete na vozilu te u vidu štete proizišle iz potrebe unajmljivanja zamjenskog
vozila.

7. Međupresudom koju je sud donio u ovom predmetu dana 4. kolovoza 2022.
pod brojem 7 P-91/2020-53, a koja je međupresuda potvrđena presudom Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 81 Pž-3796/2022-2 od 7.
studenog 2023. utvrđeno je da su za štetu koja je tužitelju nastala uslijed prometne
nezgode koja se dogodila dana 30.kolovoza 2019. godine u mjestu Vodice, a u kojoj
je sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja marke "MAN" registarskih oznaka
ZD 940-JH i osobni automobil marke BMW serije 3 reg. oznake i broja OS 610-MR,

4 Poslovni broj: P-91/2020-71

suodgovorni tužitelj u omjeru od 20% (dvadeset posto) i tuženik u omjeru od 80% (osamdeset posto).

8. U odnosu na visinu štete sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je u štetnom događaju tužitelj pretrpio štetu na vozilu u visini od 30.481,20 eura /

229.660,62 kune, izračunatoj u vrijeme štetnog događaja,

- da se radi o totalnoj šteti,

- da su se stranke sporazumjele da je vrijednost ostatka vozila 17.253,97 eura /

130.000,00 kuna, koju činjenicu je tužitelj istakao u parnici da bi ju kasnije tijekom
postupka osporio,

- da je ostatke predmetnog vozila zadržao tužitelj,

- da je tužitelj platio najam zamjenskog vozila u razdoblju od 3 mjeseca u mjesečnom iznosu od po 18.750,00 kuna,

- da je potrebno vrijeme za popravak tužiteljeva vozila iznosilo 20 dana,
- da je tuženik platio tužitelju prije podnošenja tužbe 18. listopada 2019. iznos od

148.768,00 kuna / 19.744,91 euro, te nakon podnošenja tužbe 23. travnja 2020.
iznos od 80.000,00 kuna / 10.617,82 eura.

8.1. Činjenice da je u štetnom događaju tužitelj pretrpio štetu na vozilu u visini
od 30.481,20 eura / 229.660,62 kune i da se radi o totalnoj šteti sud je utvrdio na
temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Slobodana Erslana, koji nalaz i
mišljenje sud u cijelosti prihvaća. Nalaz i mišljenje vještaka je jasan, izrađen je po
pravilima struke i njegova vjerodostojnost nije ničim dovedena u sumnju. Vještak je u
više navrata odgovarao na pitanja i time pojašnjavao nalaz i mišljenje, te ga je i
dopunjavao. Sud smatra pravilnim metodologiju izrade nalaza i mišljenja vještaka,
kada je isti utvrdio visinu štete na način da je utvrdio vrijednost novog vozila,
obračunao amortizaciju vozila tužitelja obzirom na starost istog u vrijeme štetnog
događaja, utvrdio vrijednost ostataka vozila tužitelja, pošto je utvrdio da uslijed
popravak tužiteljevog vozila ekonomski nije isplativ, a sve vrijednosti je utvrdio na
temelju odgovarajućih službenih kataloga vozila. Takva metodologija utvrđivanja
visine štete na vozilu je općeprihvaćena u prometnoj struci.

8.2. Tužitelj je predlagao da vještak izvrši procjenu vrijednosti tužiteljeva vozila
na temelju objavljenih oglasa za prodaju vozila približnih karakteristika kao što je
predmetno. U tom smislu je tijekom postupka u više navrata predlagao izradu dopune
nalaza i mišljenja vještaka, a što sud nije prihvatio jer takvo davanje nalaza i mišljenja
ne bi bilo prema pravilima struke, a što je izričito ustvrdio i vještak. Stoga je takav
dokazni prijedlog i odbijen.

8.3. Također, nije bilo razloga ni za određivanje novog prometnog vještačenja
po drugom vještaku, što je tužitelj predložio na ročištu glavne rasprave od 10. srpnja

2024. jer je nalaz vještaka Erslana jasan, razumljiv i u potpunosti dat po pravilima
struke.

8.4. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da su se stranke u pregovorima prije
podnošenja tužbe sporazumjele oko visine ostataka predmetnog vozila utvrdivši ju u
iznosu od 130.000,00 kuna, što je tuženik izrijekom potvrdio u odgovoru na tužbu.
Stoga je ta činjenica među strankama bila nesporna u vrijeme podnošenja tužbe.
8.4.1. Na ročištu održanom 18. prosinca 2020. tužitelj je u svezi usuglašavanja
vrijednosti ostataka vozila naveo da bi se stranke usuglasile da bi vrijednost ostataka
vozila iznosila 130.000,00 kuna, da je to usuglašavanje učinjeno u mirnom postupku,
ali da je to tužitelj prihvatio smatrajući da bi stvarna vrijednost vozila iznosila

550.000,00 kuna, međutim, nakon što je vještak utvrdio da je vrijednost ostataka
vozila 98.000,00 kuna, da iznos od 130.000,00 kuna ne predstavlja usuglašenu
vrijednost vozila. Nadalje, ukoliko tuženik prizna da je stvarna vrijednost predmetnog

5 Poslovni broj: P-91/2020-71

vozila 550.000,00 kuna, tada da je tužitelj suglasan da se kao vrijednost ostataka vozila utvrdi iznos od 130.000,00 kuna.

8.4.2. Nije sporno da su se stranke prije pokretanja sudskog postupka
usuglasile da bi vrijednost ostataka vozila iznosila 130.000,00 kuna. Međutim, u svezi
tog usuglašavanja iste nisu ništa ugovorile. One su se suglasile o postojanju
određene činjenice – visine vrijednosti ostataka vozila, međutim, povodom tog
usuglašavanja nije ugovorena nikakva obveza, nije došlo do uzajamnih popuštanja i
prekida spora, niti do otklanja neizvjesnosti i određivanja njihovih uzajamnih prava i
obveza. Stoga samim usuglašavanjem oko te činjenice – visine vrijednosti ostataka
vozila nisu bili ispunjeni uvjeti propisani u članku 150. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje: ZOO) za
sklapanje ugovora o nagodbi, pa do nagodbe nije došlo.

8.4.3. Priznanje činjenice – visine vrijednosti ostataka vozila, od strane
tuženika, pa njezino osporavanje odnosno ograničavanje, kako je opisano pod 8.4.1.
sud je razmotrio sukladno odredbi članka 221. stavak 2. ZPP, uzevši u obzir sve
okolnosti, a posebno nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, te je prema svom
uvjerenju ocijenio da činjenicu da bi visina ostataka vozila iznosila 130.000,00 kn
uzme kao osporenu, pa je visinu ostataka vozila utvrdio sukladno nalazu i mišljenju
vještaka u visini od 98.425,98 kuna, sukladno čemu je ukupnu štetu na vozilu utvrdio
u iznosu od 229.660,62 kune.

8.5. Među strankama nije sporno da je ostatke predmetnog oštećenog vozila
zadržao tužitelj, a također nije sporno da je tuženik platio tužitelju prije podnošenja
tužbe 18. listopada 2019. iznos od 148.768,00 kuna, te nakon podnošenja tužbe 23.
travnja 2020. iznos od 80.000,00 kuna.

8.6. Činjenicu da je tužitelj unajmio zamjensko vozilo u razdoblju od tri
mjeseca od štetnog događaja uz visinu najamnine od 18.750,00 kuna mjesečno sud
je utvrdio na temelju računa (l.s. 4-5).

8.7. Činjenicu da je za popravak tužiteljevog vozila bilo potrebno vremensko
razdoblje od 20 dana sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne
struke, kojeg je prihvatio u cijelosti.

9. Tužitelj je podnio tužbu 16. travnja 2020. tražeći naknadu štete na vozilu u
visini od 265.732,00 kuna. Nakon što mu je tuženik 23. travnja 2020. platio daljnji
iznos od 80.000,00 kuna tužitelj je, a nakon što je provjerio navedenu činjenicu, u
podnesku od 12. srpnja 2020. izjavio da smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od

80.000,00 kuna sa osnove štete na vozilu, tako da sad potražuje po tom osnovu

185.732,00 kune. Ovakav navod sud tretira kao izjavu o djelomičnom povlačenju
tužbe.

9.1. Tuženik se nije usprotivio opisanom djelomičnom povlačenju tužbe te se
upustio u raspravljanje, čime je po stajalištu ovog suda pristao na djelomično
povlačenje tužbe.

9.2. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP tužba se može povući sve do
zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Stoga je odlučeno kao pod
točkom I. izreke rješenja.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Sud je utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 30.481,20 eura /

229.660,62, da se radi o totalnoj šteti i da je tužitelj zadržao ostatke vozila, odnosno
da ih nije prepustio tuženiku – osiguratelju. Navedeni iznos predstavlja vrijednost
vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti
spašenih ostataka vozila. Sud utvrđuje da je to visina štete na vozilu tužitelja koja je
nastala uslijed predmetnog štetnog događaja.

6 Poslovni broj: P-91/2020-71

12. Tužitelj je pretrpio štetu i u vidu potrebe najma zamjenskog vozila u
razumnom roku nakon štetnog događaja. Radi se o roku u kojem je realno očekivati
da tužitelj popravi oštećeno vozilo ili pak da nabavi drugo slično vozilo.

12.1. Kako se tužitelj nesporno odlučio na popravak predmetnog vozila, sud je
ocijenio da je za isto bilo potrebno 20 dana rada, kako je to naveo vještak. Međutim,
naravno da u situaciji koja se dogodila tužitelju valja dati i određeno razdoblje kako bi
dobro promislio da li će se upustiti u popravak vozila, kojeg nije ekonomično
popravljati ili će se pak odlučiti na neko drugo rješenje. Također, ne može se
očekivati da će tužitelj za ovakvu vrstu popravka uspjeti odmah pronaći mehaničara
koji će odmah započeti sa radom.

12.2. Iz opisanih razloga ne može se uzeti da bi razuman rok u kojem bi
tužitelj imao pravo na trošak zamjenskog vozila iznosio samo 20 dana potrebnih za
poprvak, već bi taj rok bio nešto duži, pa sud procjenjuje da bi tužitelj u konkretnom
slučaju imao pravo na naknadu štete uslijed potrebe najma zamjenskog vozila u roku
od 2 mjeseca. Treba pritom uvažiti i činjenicu da se to vozilo unajmljivalo na
razdoblje od jednog mjeseca, što se uobičajeno ugovara unaprijed, pa ako bi
popravak uz ograničenja opisana pod 12.1. potrajao preko jednog mjeseca, npr. 35
dana, bilo bi potrebno ugovoriti najam i za taj drugi započeti mjesec.

12.3. Stoga sud smatra da je tužitelj pretrpio štetu sa osnove najma
zamjenskog vozila u iznosu od 37.500,00 kuna / 4.977,11 eura, koliko je iznosila
najamnina zamjenskog vozila u razdoblju od dva mjeseca.

13. Iz razloga opisanih pod 11. i od 12. do 12.3. sud je utvrdio da je uslijed
štetnog događaja tužitelj pretrpio ukupnu štetu u visini od 267.160,62 kune /

35.458,31 eura.

14. Odredbom članka 1092. stavka 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je
pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na
razmjerno sniženu naknadu.

14.1. Kako je opisano pod 7., pravomoćnom međupresudom utvrđena je
suodgovornost stranaka za predmetnu štetu u omjeru od 20% tužitelja i 80%
tuženika. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete u vrijednosti od 80% iznosa
opisanog pod 13., odnosno na iznos od 213.728,50 kuna / 28.366,65 eura.
15. Kako je tuženik u dva navrata dragovoljno po osnovi predmetne štete
platio tužitelju ukupan iznos od 228.768,00 kuna / 30.362,73 eura, vidljivo je da je
svoju obvezu ispunio u cijelosti.

16. Tužitelja bi pripadale i zatezne kamate na pripadajući iznos štete temeljem
odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine
broj 152/2014 – dalje: ZOOP).

16.1. Kako je tuženik 18. listopada 2019., dakle unutar roka od 60 dana od
podnošenja odštetnog zahtjeva (za kojeg sud sukladno dopisu tuženika od 16.
listopada 2019. (l.s. 14) utvrđuje da je podnijet 9. rujna 2019.), platio tužitelju
nesporan iznos štete u visini od 148.768,00 kuna, tužitelj nema pravo na zatezne
kamate na taj iznos, obzirom na odredbu članka 12. stavka 3. ZOOP, jer u odnosu na
taj dio iznosa tuženik nije došao u zakašnjenje.

16.2. U odnosu na daljnji dugovani iznos od 64.960,50 kuna / 8.621,74 eura
(razlika od dugovanog iznosa opisanog pod 14. i iznosa plaćenog 18. listopada

2019.), tuženik ima pravo na zateznu kamatu za razdoblje od 9. rujna 2019. do 23.
travnja 2020., kada je uplatom iznosa od 80.000,00 kuna tuženik podmirio dug.
16.3. Sukladno ovlaštenju propisanom u članku 223. stavku 1. ZPP sud po
slobodnoj ocjeni utvrđuje da visina zateznih kamata, koja je u to vrijeme sukladno
članku 29. stavku 2. ZOO iznosila 8,14% godišnje, koja je na iznos od 64.960,50

7 Poslovni broj: P-91/2020-71

kuna tekla u razdoblju manjem od 10 mjeseci, nije mogla premašiti iznos od

15.039,50 kuna / 1.996,08 eura, za koliko je tuženik uplatom dana 23. travnja 2020.
preplatio utvrđenu visinu štete (glavnog duga).

16.4. Stoga je tužitelj svojim opisanim uplatama u cijelosti ispunio svoju
obvezu, kako u odnosu na glavni dug, tako i u odnosu na zatezne kamate, njegova
obveza je prestala ispunjenjem, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

17. Tužitelj i tuženik su prije zaključenja raspravljanja podnijeli zahtjeve za
naknadom troškova postupka.

17.1. Tužitelj je u zahtjevu za naknadom troškova zatražio za sastavljanje
tužbe 1.000,00 EUR, za sastavljanje žalbe od 1.08.2022. 1.250,00 EUR, za
sastavljanje podnesaka od 6.10.2020. i 13. 7. 2020. ukupno 2.000,00 EUR, za
sastavljanje podnesaka od 23.11.2020. i 29.03.2022. ukupno 2.000,00 EUR, za
sastavljanje podneska od 30.04.2020. 1.000,00 EUR, za pristup na ročišta od

6.7.2020. i 5.10.2020. ukupno 2.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 18.12.2020. i

9.6.2022. ukupno 2.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 7.5.2024. i 20.06.2024.
ukupno 2.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 10.7.2024. u iznosu od 1.000,00 EUR
uvećano za PDV, za PDV 3.312,50 EUR, za predujam za vještačenje 530,89 EUR i
za sudske pristojbe na presudu, tužbu, međupresudu i žalbu 4x663,61 EUR.
17.2. Tuženik je postavio zahtjev za naknadom troškova postupka u kojem
potražuje za odgovor na tužbu 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 6. srpnja

2020. u iznosu od 1.000,00 EUR, za sastavljanje podneska od 7. srpnja 2020. u
iznosu od 100,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 5. listopada 2020., 18.
prosinca 2020., 9. lipnja 2022., 7. svibnja 2024., 20. lipnja 2024. i 10. srpnja 2024. po
500,00 EUR, za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 25. studenog 2020., 12.
travnja 2022. i 7. lipnja 2024. po 500,00 EUR i za PDV 1.450,00 EUR, odnosno
ukupno 7.250,00 EUR. Također je postavio i zahtjev za plaćanjem zateznih kamata
na dosuđeni iznos paničnih troškova.

18. Prema pravnom shvaćanju zauzetom u sudskoj praksi, a koje prihvaća i
ovaj sud, kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba voditi računa o
vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje; a
smanjenje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

18.1. Sud smatra da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od

80.000,00 kuna, odmah nakon što mu je tuženik tijekom parnice uplatio taj iznos,
čime je u tom dijelu tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. U odnosu na taj dio valjalo
je primijeniti odredbu članka 158. stavka 2. ZPP i u odnosu na taj dio parnice
obvezati tuženika da naknadi trošak tužitelju.

18.2. U preostalom dijelu je tužitelj u cijelosti uspio u parnici pa o troškovima
postupka treba odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Prema toj
odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu
umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18.3. Odredbom članka 155. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja
o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili
potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova
odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima
ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i
jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa
za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj
tarifi.

19. U ovoj specifičnoj situaciji sud je priznao troškove postupka tužitelju za sastavljanje tužbe i podneska od 13. srpnja 2020. i za zastupanje na ročištu od 6.

8 Poslovni broj: P-91/2020-71

srpnja 2020. prema visini vrijednosti predmeta spora od 80.000,00 kuna / 10.617,82
eura. Također mu je priznao srazmjerni trošak sudske pristojbe na tužbu od 24,90%,
koliko iznosi omjer iznosa od 80.000,00 kuna, za koji je iznos tužitelj povukao tužbu
odmah nakon što je udovoljeno njegovom zahtjevu i početne vrijednosti predmeta
spora od 321.232,00 kuna.

19.1. Tako je tužitelju priznato temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje: Tarifa)
vrijednost od 100 bodova, za sastavljanje obrazloženog podneska od 13. srpnja

2020. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife vrijednost od 100 bodova, te za zastupanje na
pripremnom ročištu od 6. srpnja 2020., na kojem se raspravljalo samo o procesnim
pitanjima, po Tbr. 9. toč. 2. vrijednost od 50 bodova. Temeljem Tbr. 54. Tarife
vrijednost boda iznosi 2,00 eura, pa je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz
redova odvjetnika trebalo priznati iznos od 500,00 eura, te iznos od 125,00 eura po
osnovi PDV-a, na što ima pravo sukladno odredbi na što ima pravo sukladno Tbr. 46
Tarife. Za sudsku pristojbu na tužbu, koja je iznosila 3.562,00 HRK / 472,76 EUR
priznat mu je srazmjerni dio od 24,9 %, a što iznosi 117,72 eura. Dakle, tužitelju je
valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 742,72 EUR.

20. Tuženiku je su za vođenje parnice bile potrebne sve radnje za koje je
zatražio naknadu troškova, a trošak postupka mu treba priznati po visini vrijednosti
predmeta spora od 241.232,00 HRK / 32.016,99 EUR. Valjalo mu je za sastavljanje
odgovora na tužbu u cijelosti priznati traženi iznos od 200,00 eura, koji je iznos manji
od vrijednosti bodova propisanoj prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tuženiku treba priznati
vrijednost od 25 bodova za sastavljanje podneska od 7. srpnja 2020., temeljem Tbr.

8. toč. 4. Tarife. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka od od 25. studenog 2020.,

12. travnja 2022. i 7. lipnja 2024. tuženika pripada vrijednost od po 250 bodova
temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Na ročištima od 6. srpnja 2020. i 5. listopada 2020.
raspravljalo se samo o procesnim pitanjima pa tužitelja pripada vrijednost od po 125
bodova temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife, dok ga za zastupanje na ročištima od 18.
prosinca 2020., 9. lipnja 2022., 7. svibnja 2024., 20. lipnja 2024. i 10. srpnja 2024.
pripada nagrada u vrijednosti od po 250 bodova, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife.
Obzirom na navedeno, tužitelju je za zastupanje po punomoćniku iz redova
odvjetnika valjalo priznati vrijednost od ukupno 2.375 bodova, što temeljem Tbr. 54.
Tarife iznosi 4.750,00 eura. Na taj iznos mu treba priznati i PDV u iznosu od 1.187,50
eura, pa je tuženiku ukupno priznat trošak u iznosu od 5.937,50 eura.

21. Kada se tuženiku dosuđen iznos parničnih troškova od 5.937,50 eura
prebije sa tužitelju dosuđenim iznosom od 742,72 eura dobije se iznos od 5.194,78
eura, koji iznos je naloženo tužitelju platiti tuženiku sa osnove troškova postupka, sa
traženim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, primjenom stope propisane u
članku 29. stavku 2. ZOO za ostale odnose, dok je preostali iznos zahtjeva do
traženih 7.250,00 eura valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Primjenom odredbi čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) sudske odluke je
nužno prilagoditi uvođenju eura kao službene valute. Stoga je sve iznose izražene u
kunama valjalo uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u eure
sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14.
navedenog zakona.

U Zadru 8. kolovoza 2024.

9 Poslovni broj: P-91/2020-71

Sudski savjetnik Sutkinja
Andrej Margarin Ardena Bajlo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta;
stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno
obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na
ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od
dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana, a ne teče u razdoblju od 1. do 15. kolovoza.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom
sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,
- tuženiku po punomoćnicima,
- u spis.