1                              

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. K. i 2. D. K. iz Č., oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu K.&M. d.o.o., Z. protiv tuženika: 1. A. Č. i 2. V. Č., oboje iz Č., oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkom odvjetničkom ureda P. – K. - K. u Č., radi uspostave prijašnjeg stanja i prestanka uznemiravanja od štetne imisije, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-136/2024-3, od 09. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e

 

I Žalba prvo i drugo tuženika u pretežitom dijelu je neosnovana, a djelomično je osnovana, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-136/2024-3, od 09. travnja 2024. u pobijanom dijelu (točka I., II., III. i V. izreke)

 

a) potvrđuje

 

-          u točki I. i III. izreke

-          u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo prestati uznemiravati tužitelje iz prostora prizemlja zgrade u ulici …, Č., a u tužiteljevom prostoru na prvom katu zgrade u ulici …, Č., puštanjem glasne glazbe, hučanjem gostiju i drugom bukom,

 

b) preinačuje

 

-          u preostalom dijelu točke II. izreke (" i to odmah pod prijetnjom novčane kazne") na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtijeva kao neosnovan

-          u točki V. izreke (kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka) tako da sada ista glasi:

 

Nalaže se prvo i drugo tuženicima da prvo i drugo tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.700,95 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 09. travnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope i to za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi od 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II Povodom žalbe prvo i drugo tužitelja ukida se točka IV. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-136/2024-3, od 09. travnja 2024. te se odbacuje tužba prvo i drugo tužitelja u tom dijelu.

 

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna strana naknadni troškove žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

" I. Nalaže se solidarno tuženicima: ad I. A. Č. (A. Č.), OIB:…, Č., ad II. V. Č. (V. Č.), OIB: …, Č., da

u roku od 180 dana uspostave prijašnje stanje prema grafičkom prikazu sudskog vještaka za građevinarstvo G. ing. A., od 13. siječnja 1992. (tlocrt prizemlja na kojem je konstatirano stanje prije izmjena od strane I.- i II.-tuženika), priloženom uz Rješenje Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. VI-I 162/94-2, što u naravi znači:

- zatvoriti otvor fasadnih vratiju, dimenzije 150 x 230 cm, i prozora, dimenzije 150 x 190 cm, u sredini fasadnog zida,

- zatvoriti dvoja vrata na sredini nosivog zida između kancelarije i spremišta,

- zatvoriti tri prozora dimenzija 60 x 80 cm, na spremištu,

- zatvoriti otvor za ventilaciju na sjeverozapadnom pročelju, dimenzije 40 x 40 cm,

- ukloniti stepenicu na ulaznim vratima ulične fasade, te u istom roku, u cilju uspostave prijašnjeg stanja, ponovno otvoriti bivše otvore na nosivim zidovima prema grafičkom prikažu sudskog vještaka G. ing. A., od 13. siječnja 1992.,

što u naravi znači:

- otvoriti vrata na fasadnom zidu lijevo od izloga dimenzija 150 x 230 cm,

- otvoriti izlog, desno od ulaznih vratiju 150 x 210 cm,

- otvoriti vrata uz rub zida spremišta i istočnog fasadnog zida 90 x 210 cm,

- otvoriti prozor na jugoistočnom pročelju 100 x 190 cm,

- otvoriti vrata na zidu sjeverozapadne sobe prema ulaznom pred prostoru 120 x 270 cm,te u istom roku, u cilju uspostave prijašnjeg stanja:

- ukloniti ventilacijske, klimatizacijske i reklamne uređaje, kao i ukrasne elemente koji se odnose na okvir oko ulaznih vrata,

 

II. Prestati uznemiravati tužitelje iz prostora prizemlja zgrade u Ul. …, Č., a u tužiteljevom prostoru na 1. katu zgrade u Ul. …, Č., puštanjem glasne glazbe, hučanjem gostiju i drugom bukom, i to odmah pod prijetnjom novčane kazne do izvršenja,

 

III. Suzdržati se od svake radnje kojom bi ubuduće mogli uznemiravati tužitelje iz prostora prizemlja zgrade u Ul. …, Č., a u tužiteljevom prostoru na 1. katu zgrade u Ul. …, Č., puštanjem glasne glazbe, hučanjem gostiju i drugom bukom,

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„da se nalaže solidarno tuženima A. Č. i V. Č. da u roku od 180 dana na zakonit način izvedu građevinske radove radi povrata/zadržavanja namjene prostora isključivo kao stambenog prostora.

 

V. 1. tuženi i 2.tužena dužni su tužiteljima naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.641,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te odluke stranke su izjavile dopuštene i pravovremene žalbe, s tim što prvo i drugo tužitelj pobijaju točku IV. izreke presude, dok prvo i drugo tuženici pobijaju točke I., II. III, i V. izreke presude. Žalbama se pobija odluka u pobijanom dijelu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), te se traži da se postupi sukladno traženjima odnosno prvo i drugo tužitelji traže da se preinači točka IV. izreke presude na način da se prihvati i taj dio tužbenog zahtjeva, dok prvo i drugo tuženici traže da se ukine pobijana presuda u pobijanom dijelu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te podredno preinači, te odbije tužbeni zahtjev. Zatraženi su i troškovi žalba.

 

3. Na žalbu prvo i drugo tuženika je odgovoreno.

 

4. Žalba prvo i drugo tuženika je u pretežitom dijelu neosnovana, a djelomično je osnovana, dok je žalba prvo i drugo tužitelja u pretežitom dijelu neosnovana.

 

5. Predmet ove parnice je zahtjev prvo i drugo tužitelja, koji je zahtjev konačno preopredjeljen podneskom od 20. srpnja 2023. (list spisa 439-444), a kojim se traži uspostava prijašnjeg stanja prema grafičkom prikazu sudskog vještaka za građevinarstvo A. G., od 13. siječnja 1992., priložen uz rješenje Općinskog suda u Čakovcu, broj VI-I-162/94-2, na način kako je to navedeno u zahtjevu, zatim da se prestane sa uznemiravanjem tužitelja iz prostora prizemlja zgrade u Č., na prostor prvo i drugo tužitelja na katu zgrade i to puštanjem glasne glazbe, hučanjem gostiju i drugom bukom, te za suzdržavanjem od svake takve radnje ubuduće kojima bi se moglo uznemiravati prvo i drugo tužitelje, kao i zahtjev za zadržavanjem prostora prizemlja isključivo kao stambenog prostora.

 

6. Prvostupanjski sud je, nakon odluke ovog suda, pod brojem Gž-740/2021-2, od 18. kolovoza 2021. (list spisa 238-244), temeljem obimne raspravne građe, odnosno dokaza navedenih pod točkom 3. obrazloženja pobijane odluke, s tim da je nakon citirane odluke ovoga suda proveden očevid uz građevinskog vještaka M. L., iz R. projekt d.o.o. Č., koja je izradila vještački nalaz i mišljenje, kao što je i proveden vještački nalaz i mišljenje i to kako mjerenje buke i okoliša u tri navrata, te izvješća o terenskom mjerenju zvučne izolacije od strane M. Z. d.o.o. Č., koje vještačke nalaze i mišljenja je u cijelosti prihvatio, te je utvrdio:

- da su prvo i drugo tužitelji vlasnici prvog kata predmetne zgrade, a prvo i drugo tuženici vlasnici prizemlja predmetne zgrade,

- da su prvo i drugo tuženici, tijekom 1991. nelegalno izvršili građevinske radove u prizemlju, i to kako na pročelju zgrade, tako i u unutarnjim prostorijama i to na nosivim zidovima zgrade i zajedničkim dijelovima zgrade,

- da je prvo i drugo tuženicima naknadno, 26. rujna 1994. izdana građevinska dozvola za prenamjenu objekta, sa potrebnim suglasnostima, koja građevinska dozvola je poništena, te nakon toga nije doneseno rješenje o prijedlogu prvo i drugo tuženika za izdavanje građevinske dozvole,

- da su tim građevinskim radovima prvo i drugo tuženici izmijenili pročelje zgrade, te da su radovima, kako na pročelju zgrade tako i unutarnjim prostorijama nastale takve promjene na objektu što je utjecalo na statiku zgrade,

- da glede vještačkog nalaza i mišljenja buke je izvršeno mjerenje i to u tri navrata, te da u dva navrata buka ne zadovoljava postavljene akustične zahtjeve, te da je mjerenjem utvrđeno da zvučna izolacija izmjerenih pregrada zadovoljava vrijednosti prema normi HRN UJ6.201,

- da se u prizemlju predmetne zgrade obavlja ugostiteljska djelatnost.

 

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su prvo i drugo tuženici postupali suprotno odredbama članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu nad dijelovima zgrade (" Službeni list" FNRJ 16/59, 48/59, Službeni list 10/65, 57/65, "Narodne novine" 52/73, 46/90- dalje ZVDZ - isti je prestao važiti 01. siječnja 1997. kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV) a sve s obzirom da su izvedeni radovi izvršeni tijekom 1991., da nije postojao sporazum vlasnika svih posebnih dijelova zgrade, a građevinski radovi su izvršeni bez pravomoćne građevinske dozvole, a ovim radovima je narušen arhitektonski izgled zgrade i narušena stabilnost zajedničkih dijelova zgrade, pa iz tog razloga i prihvaća tužbeni zahtjev iz točke I. izreke pobijane odluke.

 

7.1. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom II. i III. izreke pobijane odluke, a s obzirom da je od tri mjerenja utvrđivanja razine buke, u dva navrata utvrđeno da buka ne zadovoljava postavljene akustičke uvjete prema Pravilniku o najviše dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka ("Narodne novine" 143/24, dalje: Pravilnik) prvostupanjski sud prihvaća i tužbeni zahtjev pod II. i III. izreke.

 

7.2. Što se tiče tužbenog zahtjeva, koji je postavljen kao dio kondemnatornog zahtjeva za uspostavu prijašnjeg stanja, dakle prije izvedenih građevinskih radova bez suglasnosti ostalih vlasnika zgrade, odnosno da se zadrži namjena prizemlja isključivo kao stambena namjena, prvostupanjski sud odbija iz razloga jer je tijekom postupka utvrđeno, da se prije kupnje prizemlja od strane prvo i drugo tuženika, taj prostor koristio kao odvjetnički ured.

 

8. To sve stranke dovode u pitanje, dakako pobijajući žalbom pobijanu odluku u onom dijelu u kojem nisu uspjele u postupku.

 

9. Kako je već rečeno, prvo i drugo tužitelji pobijaju točku IV. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev, kojom se traži zadržavanje namjene prostora isključivo kao stambenog prostora, pri tome navodeći da je neprihvatljiv stav suda da bi se postojeći prostor (prizemlje zgrade) mogao zadržati kao poslovni - ugostiteljski objekt, s tim da se žalitelji i ne protive da se taj prostor koristi, kao što je to ranije bilo, kao odvjetnički ured.

 

9.1. Ovdje treba istaknuti da je ovaj dio tužbenog zahtjeva, postavljen zajedno sa kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva, kojim se traži uspostava prijašnjeg stanja, nakon nelegalno izvedenih građevinskih radova, kako na pročelju tako i na zajedničkim dijelovima zgrade. A namjena nekog prostora, kao stambenog ili poslovnog prostora, pa i za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, može biti predmet upravnog postupka u kojem se utvrđuje da li su ispunjeni svi uvjeti za promjenu namjene određenog prostora, pa s tim u vezi to ne može biti predmet sudske nadležnosti, pa kako sud tijekom cijelog postupka pazi po službenoj dužnosti ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, to povodom žalbe prvo i drugo tužitelja, a ispitujući odluku po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a, te je temeljem članka 369. stavka 2. ZPP-a, trebalo ukinuti presudu u tom dijelu (točka IV. izreke pobijane odluke) i odbaciti tužbu, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

10. Što se tiče žalbe prvo i drugo tuženika, kako je već rečeno, žalbom se pobija odluka u pobijanom dijelu zbog bitnih povreda parničnog postupka. Žalba ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, no tu povredu ovaj sud ne nalazi, jer se pobijana presuda može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti.

 

10.1. Dalje, žalba smatra da je pobijana odluka manjkava, jer sud nije obrazložio zašto je prihvatio vještački nalaz i mišljenje M. L., odnosno da je trebalo, a obzirom na nalaz i mišljenje V. Ž., koje je dijametralno suprotno, prihvatiti dokazni prijedlog tuženika za novo građevinsko vještačenje i to kako u pogledu narušenja statike zgrade, tako i u pogledu pročelja zgrade. Međutim, ni ti navodi ne stoje jer iz pobijane odluke je sasvim razvidno, a što tvrdi i sama žalba, da je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka M. L., a u konkretnom slučaju, kada je drugi vještački nalaz i mišljenje sasvim suprotan, a da pri tome vještak V. Ž. (list spisa 47 i 48) nije dao ama baš nikakve uvjerljive razloge zašto se građevinskim radovima ne ugrožava stabilnost objekta, te zašto nije narušen izgled zgrade, to i nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačkog nalaza i mišljenja, jer bi to samo dovelo do nepotrebnog odugovlačenja ovog parničnog postupka. Pri tome je za dodati da, imajući u vidu koji su radovi izvršeni na pročelju zgrade, što i nije sporno među strankama, zasigurno i bez vještačkog nalaza i mišljenja, je razvidno da je narušen izgled pročelja predmetne zgrade.

 

10.2. Žalitelji, to jest prvo i drugo tuženici, smatraju da prvostupanjski sud nije trebao dozvoliti preinaku tužbenog zahtjeva, s tim da se to ne konkretizira, a iz spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 18. listopada 2023. (list spisa 426.-427) pored traženja da se prestane sa uznemiravanjem tužitelja puštanjem glasne glazbe i dr., tražio da se prvo i drugo tuženici suzdrže od svake radnje koja bi ubuduće mogla uznemiravati prvo i drugo tužitelje puštanjem glasne glazbe i dr. Međutim, iako o tome prvostupanjski sud nije odlučio rješenjem, razvidno je da je prihvatio preinaku nakon vještačenja o utvrđivanju buke i koja preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

10.3. Dalje, ispitujući odluku povodom žalbe po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni neku od bitnih povreda parničnog postupka navedenih u tom članku.

 

11. Žalbom se dovodi u pitanje i utvrđeno činjenično stanje i to kako u dijelu kojim je odlučeno o uspostavi prijašnjeg stanja, nakon što su izvršeni nelegalni radovi na pročelju zgrade i zajedničkim dijelovima zgrade, tako i glede utvrđene buke koja dolazi iz prizemlja zgrade. Žalba polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem, pa tako ponavlja sve ono što je isticano tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno da nije narušena statika zgrade, da je pročelje poboljšano, da vještak prilikom utvrđivanja buke nije uzeo u obzir izvor buke, da prvo i drugo tuženici nisu u mogućnosti utjecati na razinu buke koja dolazi od prolaznika, da nije utvrđeno kojom bukom prvo i drugo tuženici uznemiruju prvo i drugo tužitelje i dr. No, svi ti navodi ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje.

 

12.  I dalje žalba prvo i drugo tuženika smatra da oni ne mogu biti pasivno legitimirani budući nisu u posjedu navedenog poslovnog prostora, no ni to ne stoji, jer građansko  pravnu zaštitu od štetnih imisija osigurava vlasnicima (po analogiji i drugim subjektima koji po nekom pravnom i trajnom osnovu imaju pravo korištenja nekretnine) da protiv vlasnika nekretnine (i drugih subjekata koji imaju pravo korištenja) zatraže tužbom propuštanje od štetnih imisija (odnosno zahtjev za propuštanje korištenja stvari zbog kojih dolazi do imisija) odnosno zahtjev da vlasnik nekretnine (etažni suvlasnici) s koje dolaze štetne imisije, to tako izmjene da više ne budu imisije koje prelaze uobičajenu mjeru. Uostalom, sve ovo je već rečeno u odluci Gž-740/2021, od 18. kolovoza 2021. pod točkom 10. obrazloženja.

 

13. S obzirom da prvo i drugo tuženici smatraju da je izvođenje građevinskih radova, kako je to određeno odlukom u suprotnosti s građevinskim propisima, odnosno da odluka ne sadrži proračun statike, pa se samim time i ne može provesti, za navesti je da je provedba te odluke moguća, da će se ti radovi provesti temeljem ove odluke, uz pribavu svih potrebnih dozvola i suglasnosti za provođenje istih, kako bi se uspostavilo stanje kakvo je bilo prije nelegalno izvedenih građevinskih radova.

 

13. 1. Kako prvo i drugo tuženici dovode u pitanje kako će se provesti odluka prvostupanjskog suda kojom je naloženo da se prestane s uznemiravanjem, te da se prvo i drugo tuženici suzdrže od svakog uznemiravanja iz prizemlja zgrade, za navesti je da sud pri nalaganju zabrane štetnih imisija ne određuje način na koji će se spriječiti širenje štetnih imisija, već je to prepušteno osobi koja je to dužna učiniti kako bi se otklonio uzrok štetnih imisija.

 

14. Mada žalba prvo i drugo tuženika o tome ništa ne navodi, ovaj sud smatra da je povrijeđeno materijalno pravo istih kada je točkom II. pobijane izreke, određeno da uznemiravanje prestane odmah pod prijetnjom novčane kazne, jer se takav zahtjev može postaviti tek u ovršnom postupku radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik, pa s obzirom na to je i trebalo preinačiti, u tom dijelu dio točke II. izreke, te taj dio zahtjeva odbiti kao neosnovan.

 

15. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio prvo i drugo tuženicima da uspostave ranije stanje i to radovima koji su naznačeni u izreci točke I. pobijane odluke. Također, a kako je utvrđeno činjenično stanje, da buka dolazi iz prizemlja, da se radi o buci koja je prekomjerna (od tri mjerenja u dva navrata buka ne zadovoljava postavljene akustičke zahtjeve prema Pravilniku) pravilno odlučio da takva buka ne predstavlja dopuštenu razinu, te je osnovan zahtjev za prestanak takve buke, tako i da se ubuduće prvo i drugo tuženici suzdrže od buke koja može proizvoditi jaču buku koja ne zadovoljava akustične zahtjeve (članak 110. stavak 2. i 4. ZV-a)

 

16. Žalba prvo i drugo tuženika dovodi u pitanje i odluku o troškovima postupka, s tim da se u žalbi paušalno navodi da nisu kritički odmjereni podnesci prvo i drugo tužitelja.

 

Treba odmah istaknuti, a obzirom kada je pokrenut ovaj parnični postupak, da ne dolazi u obzir primjena članka 61. ZID ZPP/19 kojim je izmijenjen članak 365. stavak 2. ZPP-a, pa stoga sud u ovom parničnom postupku po službenoj dužnosti pazi na primjenu materijalnog prava.

 

Uzimajući u obzir uspjeh stranaka u ovom parničnom postupku, odnosno da su prvo i drugo tužitelji gotovo u cijelosti uspjeli u ovom postupku odnosno da dio u kojem nisu uspjeli u ovom postupku nisu uzrokovali dodatne troškove, zatim vrijednost predmeta spora, te krećući se u okviru zahtjeva za naknadu parničnih troškova, te radnje koje su bile potrebe za vođenje parnice te imajući u vidu važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" Narodne novine" 138/2023 dalje Tarifa-Tbr. 52) to prvo i drugo tužiteljima za odgovor na tužbu, te za protutužbu pripada po 100 bodova (Tbr. 8.1. u vezi sa Tbr. 7.1.) za zastupanje na ročištima 01. travnja 1996., 07. listopada 1996., 22. listopada 2002., 20. svibnja 2019., 05. prosinca 2019., 24. lipnja 2020., 15. siječnja 2021., 23. ožujka 2021., 02. ožujka 2021., 19. listopada 2023. i 28. veljače 2024. po 100 bodova (Tbr. 9. u vezi sa Tbr. 7.1.) te za zastupanje na očevidima 06. svibnja 1996., 21. siječnja 1997. i 13. prosinca 2022. po 100 bodova (Tbr.9.7.), za četiri obrazložena podneska 09. svibnja 2017., 27. studenog 2019., 22. travnja 2022. i 22. veljače 2023, po 100 bodova (Tbr. 8.1. u vezi Tbr. 7.1), za podneske 28. travnja 2023, 26. lipnja 2023. i 27. listopada 2023. po 50 bodova (Tbr. 8.3), za podneske 31. svibnja 1996., 02. lipnja 1997., 21. prosinca 1999., 25. veljače 2019., 25. ožujka 2019., 11. prosinca 2019., 20. listopada 2020., 21. listopada 2022., 13. ožujka 2023. i 18. listopada 2023. po 25 bodova (Tbr. 8.4), za sastav žalbe od 17. svibnja 2021. 125 bodova (Tbr.10.1). Dakle, ukupno 2400 bodova, te računajući bod 2 eura – Tbr. 54, to iznosi 4800,00 eura. Tom iznosu treba dodati plaćeni trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,81 eura (list spisa 41) te plaćenu sudsku pristojbu za žalbu 53,08 (list spisa 229) te troškove vještačenja i to za građevinsko vještačenje 580,37 eura, te za troškova vještačenja nalaza i mišljenja vještaka za buku 1227,69 eura, što ukupno iznosi 6700,95 eura.

 

Dakle, nije prihvaćen trošak sudske pristojbe za presudu jer iz predmetnog spisa ne proizlazi da bi ista bila plaćena, kao i trošak zastupanja na ročištu na kojem nije bio prisutan punomoćnik tužitelja (19. lipnja 1997.)

 

Kako su tužitelji zahtijevali i dosudu zatezne kamate na trošak, to je na dosuđeni iznos trebalo dosuditi zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske odluke, to jest od 09. travnja 2024., a koja kamata je u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

 

S obzirom na navedeno, a povodom žalbe prvo i drugo tuženika trebalo je preinačiti odluku  o troškovima.

 

17. Zatraženi su i troškovi žalbenog postupka (prvo i drugo tužitelji traže trošak žalbe i odgovora na žalbu; dok prvo i drugo tuženici traže trošak žalbe), no ti zahtjevi su odbijeni kao neosnovani i to iz razloga jer tužitelji, a povodom njihove žalbe nisu u bitnome uspjeli u žalbenom postupku, a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 166.stavak 1. u vezi sa člankom 154. i 155. ZPP), dok prvo i drugo tuženici glede glavne stvari, također su neznatno uspjeli u žalbenom postupku, a uspjeli su dijelom sporednog traženja – troškova (članak 35. u vezi sa člankom 166. stavak 2. u vezi članka 154. ZPP), pa ni njima nije dosuđen trošak žalbe te je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

 

18. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci u točki I.a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I.b temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a    

 

U Dubrovniku, 31. srpnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

     Kate Brajković, v.r.