1

                            Poslovni broj: Gž-93/2022-2

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž-93/2022-2

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja t.d. E M d.o.o., Z, OIB …, koje zastupa M G, zaposlenica tužitelja, protiv tuženice A Ć iz V-V, OIB …, radi namirenja tražbine iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, poslovni broj P-713/2021-12 od 3. siječnja 2022.g., u sjednici održanoj 31. srpnja 2024.

r i j e š i o     j e

Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i ukida se presuda bez održavanja rasprave Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, poslovni broj P-713/2021-12 od 3. siječnja 2022.g.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom bez održavanja rasprave suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Tužena A Ć, V, OIB …, dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja E M d.o.o., Z,  OIB …, u iznosu od 595.787,48 HRK sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 364.161,90 HRK tekućim od 10. rujna 2021. godine pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo, katastarska općina Višnjan, broj zemljišnoknjižnog uloška u odnosu na k.č.br. ZGR.  opisano kao zgrada, te namirenjem iz polučene prodajne cijene.'

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na trpljenje namirenja njegove tražbine sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženice.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 332. a stavak 1. ZPP-a, prema kojoj ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

7. Polazeći od odredaba članka 339. stavak 1.  i članka 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV), a s obzirom na to da tuženica, iako su joj tužba i poziv na davanje odgovora bili uredno dostavljeni, nije u određenom roku podnijela odgovor na tužbu, a činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da u određenom roku podnese odgovor na tužbu, sud pravog stupnja smatra da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Naime, u konkretnom slučaju, prva pretpostavka za primjenu članka 339. stavak 1. ZV-a je postojanje dospjele tražbine založnog vjerovnika. Prvostupanjski sud konstatira da u činjeničnom dijelu tužbe tužitelj uopće ne navodi koliko iznosi njegova tražbina prema tuženici, odnosno, uopće ne tvrdi da ima tražbinu prema tuženici upravo u iznosu označenom u tužbenom zahtjevu, tj. samo iz činjenica navedenih u tužbi, ne proizlazi postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženici upravo u novčanom iznosu označenom u tužbenom zahtjevu.

9. Međutim, kada tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da svoju dospjelu tražbinu prema tuženici dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga, koji dostavlja kao prilog tužbi, u kojem je specificiran iznos glavnice, iznos redovnih kamata i iznos zateznih kamata, kao i ostalih troškova, stav je ovog suda da prvostupanjski sud strogo  formalistički tumači  navedenu zakonsku odredbu i pogrešno zaključuje da iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Stoga se ukazuju osnovanim žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pa posljedično tome i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje pobijane presude, žalbu tužitelja je valjalo usvojiti i pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 31. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

                                                                                      Verica Perić Aračić v.r.