1

Poslovni broj: Gž-376/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-376/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., OIB: …, iz Z., … , koju zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. K., OIB: … , iz B. i H., B., … , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10146/2021-16 od 30. travnja 2024., 31. srpnja 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

Žalba tužitelja se uvažuje te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10146/2021-16 od 30. travnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na nastavak postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je doslovce:

 

"I. Ovaj sud proglašava se nenadležnim za suđenje u ovom predmetu.

 

II. Ukidaju se sve provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba za izdavanje platnog naloga od 16. prosinca 2021."

 

2. Protiv prvostupanjske odluke pravodobnu je žalbu izjavio tužitelj, zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a što su žalbeni razlozi propisani odredbom članka 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP).

 

3. Žalba je osnovana.

 

 

 

4. Tužitelj je dana 16. prosinca 2021. pokrenuo postupak protiv tuženice podnošenjem tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, a radi naplate nepodmirenog potraživanja po Ugovoru o obročnoj otplati duga po prekoračenju po transakcijskom tekućem računu u kunama (dalje: Ugovor).

 

5. Prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacio tužbu (članak 16. stavak 3. ZPP-a).

 

6. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 46. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17, 67/2023 dalje: ZMPP) kojim je propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, dalje: Uredba).

 

6.1. Prvostupanjski sud smatra da je Ugovor u smislu Uredbe potrošački ugovor (članak 17 – 19.) pa bi za postupanje u ovoj pravnoj stvari bio nadležan, sukladno članku 18. stavku 2. Uredbe, sud u kojoj potrošač ima domicil odnosno u konkretnom slučaju sud Bosne i Hercegovine. Dalje smatra kako sporazum o nadležnosti, sadržan u članku 5. Ugovora a kojim su stranke odredile nadležnost suda prema sjedištu tužitelja (prvostupanjski sud), ne ispunjava uvjete iz članaka 19. točke 3. Uredbe jer tuženica kao potrošač u vrijeme sklapanja ugovora nije imala domicil na području Republike Hrvatske.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio kako ne postoji njegova nadležnost za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari.

 

9. Člankom 46. stavkom 2. ZMPP propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Dakle, ta odredba propisuje da se određena pravila o mjesnoj nadležnosti iz Uredbe primjenjuju i u situacijama kada tuženik u smislu te uredbe ima domicil u državi koja nije članica Europske unije, kao što je u ovom predmetu konkretno slučaj. U ranije citiranom članku ZMPP nije naveden odjeljak 4. poglavlja II. Uredbe u kojim je uređena nadležnost za potrošačke ugovore na koje se pozvao prvostupanjski sud, pa proizlazi da se te odredbe ne primjenjuju u slučajevima kad tuženik ima domicil u državi koja nije članica Europske unije, kako je to ovdje slučaj.

 

10. U konkretnom slučaju nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi iz članka 7. stavka 1. točke a) Uredbe kojom je propisano da osoba koja ima domicil u državi članici, odnosno zbog odredbi ZMPP i oni koji nemaju domicili u državi članci nego u trećoj državi, može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima poveznim s ugovorom pred mjestom izvršenja konkretne obveza, a to je po članku 179. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) mjesto sjedišta tuženika, koje se nalazi na području prvostupanjskog suda, zbog čega je taj sud nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

 

11. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na nastavak postupka, a sve sukladno članku 380. stavak 3. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 31. srpnja 2024.

 

Sudac:

 

Josita Begović,v.r.