Broj : Pn-75/2023-30

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU                                                    Broj : Pn-75/2023-30

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

  Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja V. Š., OIB: …, L. zastupan po Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o., Z., Pisarnica V., protiv tuženika E. O. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. i p., Pisarnica V., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 18. lipnja 2024.god. u prisutnosti punomoćnika tužitelja G. G., odvjetnika u OD i punomoćnika tuženika V. S., odvjetnika u OD, dana 30. srpnja 2024.god. objavio je i 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

1.   Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja Š. V. te se :

Nalaže se tuženiku E. O. d.d., OIB: …, Z. da tužitelju V. Š., OIB: …, L., na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 938,65 EUR (devetstotridesetiosam eura i šezdesetipet centi ) / 7.072,25 kuna (sedamtisućaisedamdesetidvije kune i dvadesetipet lipa ) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja tj. od dana 30. srpnja 2024.god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe,

te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.707,00 EUR (tisućusedamstoisedam eura ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. O d b i j a   s e   tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu gdje na glavnični iznos potražuje kamatu od dana od dana 17. veljače 2022. godine pa do dana presuđenja.

 

Obrazloženje :

 

1. Tužitelj je dana 04. srpnja 2022.god. podnio tužbu kod Općinskog suda u Varaždinu, te je ista zaprimljena pod brojem Pn-73/2022. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 17.02.2022. god., oko 22:16 sati, na cesti D2, Općina M., na km 0 + 550 m, dogodila se prometna nesreća uslijed iznenadnog i neočekivanog naleta divlje životinje (srneće divljači), u kojoj je sudjelovao u svojstvu vozača A. Š., upravljajući OA H. C., reg. oznaka … u vlasništvu tužitelja. Životinja se nakon udara udaljila sa mjesta događaja, a na lice mjesta izašla je policijska patrola postaje L. te je o štetnom događaju sačinila zapisnik Klasa: …, URBROJ: …, iz kojeg je vidljivo kako je došlo do naleta na divlju životinju, da je pronađena dlaka srneće divljači, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola te da kod istog nije utvrđena nikakva prekršajna odgovornost. Tuženik je sa Ministarstvom sklopio dana 31.05.2021. Ugovor o osiguranju za štete od divljači u prometu, a predmet tog osiguranja je između ostalog i građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog oštećenja ili uništenja stvari treće osobe koje nastanu uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno vozilo.

 

2. Tužitelj nadalje navodi da je dana 18.02.2022. godine kod tuženika obavio izvid štete br: … kojim je utvrđeno da su u štetnom događaju na OA H. C., reg. oznaka … u vlasništvu tužitelja, nastala oštećenja na nosaču reg. pločice pr i na poklopcu motora te da se radi o dijelovima za zamjenu. Prema izvidu štete tužitelj je pribavio ponudu br. … od 06.05.2022. izdanu od Auto D., obrt za trgovinu i usluge, vl. D. G. iz koje proizlazi da je iznos potreban za naknadu štete za vozilo 7.072,25 kn. Tužitelj se obratio tuženiku za mirnim rješenjem spora, ali je istom zahtjev odbijen sa obrazloženjem da iz dokumentacije proizlazi da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na divlju životinju koja predstavlja divljač u smislu odredbe čl. 9. Zakona o lovstvu. S obzirom da je nesporno da se radi upravo o divljači odnosno o srni, a koju je vozač A. Š. i sam vidio, a ta je informacija i zabilježena u policijskoj potvrdi od 22.02.2022., tužitelj predlaže provođenje vještačenja na temelju dlaka životinja koje su izuzete kao dokaz, a kojim će se utvrditi o kakvoj se životinji točno radi, odnosno da li se radi o divljači kako to tužitelj tvrdi. Tužitelj temeljem čl. 943. st. 1. vezano na čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, predlaže Sudu da, tuženika obveže na  isplatu naknade štete u iznosu od 7.072,25 kune.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi do štetnog događaja došlo na način kako je to opisano u tužbi. Tuženik osporava činjenične tvrdnje o štetnom događaju i navode o tome da je predmetne zgode došlo do iznenadnog i neočekivanog naleta divlje životinje (srneće divljači) te da se ista nakon udara udaljila s mjesta događaja. Samim time tuženik osporava i da bi na vozilu tužitelju nastala šteta uslijed naleta na divlju životinju. Nesporno je da nikakva života pa tako niti divljač nije ostala na mjestu nezgode niti je kasnije pronađena. Napominje se da je priložena potvrda PU V., PP L. rađena po navodima vozača vozila tužitelja s time da se niti u istoj ne navodi da bi divljač bila pronađena. Dakle, niti ta potvrda ne predstavlja dokaz o naletu vozila na divljač. Stoga se može zaključiti da u konkretnom slučaju tužitelj svoje tvrdnje o tome da je predmetne zgode došlo do naleta vozila na divljač i da je uslijed toga došlo do štete na vozilu, nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Dakle, nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač u smislu odredbe čl. 9. Zakona o lovstvu a niti isto može potvrditi osiguranik – lovačko društvo. S obzirom da je predmetnom policom osiguranja obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači, zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti. Stoga tuženik i osporava pasivnu legitimiranost. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i iz razloga jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta. Naime, prema tumačenju Ministarstva od 02. lipnja 2016.g. (koje se dostavlja u prilogu) cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. Nadalje, sporna je pasivna legitimacija i iz razloga jer je sporno iz kojeg lovišta je životinja, za koju tužitelj tvrdi da je divljač, eventualno došla na cestu, a tužitelj to ničim ne dokazuje. Ističe se i da u vrijeme štetnog događaja u blizini nastanka štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova. Stoga je zahtjev neosnovan i sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Nadalje, tuženik navodi je nesporno da citirana odredba predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Na navedeno upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Kako Zakon o lovstvu propisuje odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač onda i odredbe kojima je to regulirano imaju prednost pred odredbama općih propisa. Dakle, budući da je Zakonom o lovstvu regulirano da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta vozila na divljač snosi prvenstveno vozač, dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nesporno nije provodio, to u ovom slučaju nema odgovornosti lovoovlaštenika a niti tuženika za naknadu predmetne štete.

 

4. Tuženik ističe i da ako je i došlo do nezgode kako se to opisuje u tužbi, za istu je odgovoran vozač vozila tužitelja jer je upravljao nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Naime, u slučaju da je vozač vozila tužitelja predmetne zgode upravljao vozilom dopuštenom i prilagođenom brzinom do kontakta sa životinjom ne bi došlo, a ako bi i došlo, tada bi šteta bila zasigurno manje. Tuženik osporava i visinu štete odnosno osporava da bi na vozilu tužitelja uslijed štetnog događaja nastala šteta u iznosu od 7.072,25 kn. Tuženik osporava i da bi šteta na vozilu bila prema priloženoj ponudi Auto D., obrta za trgovinu i usluge. vl. D. G., H., od 06.05.2022. Ujedno tuženik napominje da nije niti suglasan da se priložena ponuda koristi kao dokaz visine štete. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te ističe da bi iste, u slučaju osnovanosti zahtjeva tužitelja, mogle teći isključivo od presuđenja. Stoga tuženik predlaže da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom i obveže na plaćanje troškova postupka.

 

5. Nakon toga je spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-73/2022 temeljem čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima delegiran Općinskom sudu u Čakovcu, te je kod ovoga suda spis zaprimljen pod brojem Pn-75/2023 i ovaj sud je proveo daljnji postupak.

 

6. U konkretnom slučaju se radi o postupku male vrijednosti iz članka 460. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe,  dalje : ZPP-a ).

 

7. Prema odredbi članka 461. st. 2., 9. i 10. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu  iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavak 6. i 7. navedene odredbe a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. navedenog članka sud neće uzeti u obzir.

 

8. Svrha navedenih odredbi u sporovima male vrijednosti jeste ubrzanje postupka i povećanje stranačke discipline.

 

9. Stranke su se tijekom postupka dodatno očitovale, te su osporavale navode suprotne strane.

 

10. Sud je Rješenjem od dana 27. travnja 2023.god. odlučio da se prihvaća dokazni prijedlog tužitelja V. Š. da se u ovom postupku na okolnost da li je tužitelj osobnim automobilom dana 17. veljače 2022.god. na području Općine M. udario u životinju – divljač saslušaju predloženi svjedoci Š. A. i Š. M., a odlučeno je da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba. Rješenje je doneseno iz razloga jer su djelatnici policije samo poslikali dlaku, a nisu je izuzeli.

 

11. Nakon toga su ti dokazi provedeni.

 

12. Zatim je sud dana 29. travnja 2024.god. donio Rješenje da će se temeljem čl. 461.a. st. 2. i st. 6. Zakona o parničnom postupku u ovom postupku prilikom odlučivanja suda koristiti iskazi saslušanih svjedoka Š. A., Š. M. i P. I., kao i iskaz saslušanog tužitelja Š. V., dok se temeljem čl. 461.a. st. 2. i st. 6. Zakona o parničnom postupku u ovom postupku neće : provoditi vještačenje dlaka samo na temelju fotografije očevida broj F-8 i F-9 (slika dlake) u boji i to vještačenje dlaka biološkim vještačenjem i to metodom mikroskopije kojom se utvrđuje porodica životinja od koje dlaka potječe, neće se tražiti podaci od Veterinarske stanice L. da li je dana 17.02.2023. ili u nekom kraćem razdoblju prije toga, Veterinarskoj stanici prijavljen nestanak domaće životinje, npr. konja ili krave i provoditi prometno-tehničkog vještačenje na okolnost da li su konkretna oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati zbog naleta srneće divljači na predmetni automobil, odnosno od koje domaće životinje može šteta takav obujam štete, kao kod tužitelja kritične zgode.

 

13. U obrazloženju toga rješenja je navedeno da se isto donosi, u bitnome, iz razloga jer je uz tužbu priložena Potvrda RH, MUP, Policijska uprava V., Policijska postaja L. u kojoj Potvrdi je jasno navedeno i to slijedećim tekstom "uslijed naleta na divlju životinju ", kao i "na kojima su pronađene dlake srneće divljači " , a nakon toga je Policijska uprava L. u spis dostavila podatak da u svojem spisu iz tog štetnog događaja nema izuzete dlake životinje, pa istu ne može niti dostaviti radi vještačenja, te su dostavili u spis samo fotodokumentaciju ( fotografije ) u boji s održanog očevida po službenicima policije. Po upitu suda se očitovao Centar iz kojeg proizlazi da nije moguće provesti vještačenje dlaka samo na temelju fotografije očevida broj F-8 i F-9 (slika dlake) u boji, jer se vještačenje dlaka provodi biološkim vještačenjem i to metodom mikroskopije kojom se utvrđuje porodica životinja od koje dlaka potječe, a dlaka nije izuzeta po policiji. Sud je tu odluku donio sukladno i čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer sud smatra da tužitelj te dokaze ( saslušanja svjedoka i tužitelja ) nije morao predložiti već u samoj podnesenoj tužbi, a s obzirom na sadržaj Potvrde Policijske postaje L. koja mu je izdana i koja je već predana uz samu tužbu, pa je isto ( sadržaj te Potvrde ) valjalo razjasniti tijekom ovog postupka. Za ostale naknadno predložene dokaze po tužitelju navedenih u toč. II. izreke sud smatra da je sukladno čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj iste morao predložiti već u tužbi dok traženjem ostalih podataka tužitelje neće u ovom postupku moći dokazati svoje tvrdnje.

 

14. Nakon toga je sud zakazao ročište za glavnu raspravu za dan 18. lipnja 2024.god. na kojem je tužitelj ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

15. Tuženik je na tom ročištu izjavio da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda i prigovora, kao i kod navoda da visina šteta nije sporna kako je to navedeno u zapisniku od 13. rujna 2023., sporna je samo osnova tužbenog zahtjeva.

 

16. Nakon što su svi dokazi provedeni, a sukladno donesenom rješenju suda od dana 29. travnja 2024.god., sud je na tom ročištu izvršio uvid u  dokumentaciju, te je nakon toga zaključio glavnu raspravu.

 

17. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-73/2022 i to u ponudu (list 4 spisa), dopis – odluku o odštetnom zahtjevu (list 5 spisa), dopis – odluka o prigovoru (list 7 spisa), izvid štete (list 8 spisa), dopis – odštetni zahtjev (list 10 i 11 spisa), potvrdu Policijske uprave V., PP L. (list 12 i 13 spisa), dopis Ministarstva (list 22 spisa), te u dopis Policijske uprave V., PP L. (list 47 spisa), zapisnik o očevidu (list 48-50 spisa), fotodokumentaciju očevida (list 51-56 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 57 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 58 i 59 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 64 spisa), sudsku praksu (list 67-70 spisa), sudsku praksu (list 77-80 spisa), dopis PU V., Policijska postaja L. (list 96 spisa), fotodokumentaciju očevida (list 97-99 spisa), dopis i očitovanje Centra (list 110-111 spisa), sudsku praksu (list 120-135 spisa), te su saslušani svjedoci Š. A., Š. M. i P. I., te je saslušan tužitelj Š. V., kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

18. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđujućem dijelu.

 

19. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

20. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja Š. V. za naknadu imovinske štete na vozilu marke OA H. C., reg. oznaka … u iznosu od 938,65 EUR / 7.072,25 kuna.

 

22. Sporno je da li je šteta na njegovom vozilu uzrokovana naletom divljači na vozilo u pokretu, a tuženik je, kao osiguratelj odgovornog lovoovlaštenika, pasivno legitimiran u ovoj parnici, kao će dalje biti obrazloženo.

 

23. Nije sporno da se dana 17. veljače 2022.god. oko 22,16 sati na cesti D2 Općina M. dogodila prometna nesreća u kojoj je u svojstvu vozača sudjelovao A. Š., upravljajući vozilom marke OA H. C., reg. oznaka … u vlasništvu tužitelja.

 

24. Nije sporno da je nakon te prometne nesreće na lice mjesta pozvana policija, te je uz podnesenu tužbu predana Potvrda Policijske postaje L., Klasa: …, Urbroj: … .

 

25. Policijska patrola Policijske postaje L. ( Policijska uprava v. ) je o štetnom događaju sačinila zapisnik Klasa: …, Urbroj: …, iz kojeg je vidljivo kako je došlo do naleta na divlju životinju, da je pronađena dlaka srneće divljači, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, te da kod istog nije utvrđena nikakva prekršajna odgovornost, što će se još obrazložiti.

 

26. Tijekom postupka je pribavljen i cjelokupni spis PP L. broj Klasa: …, URBROJ: …, te je isti dostavljen u spis i to sa Zapisnikom o očevidu i fotoelaboratom, dok ostale podatke policija nije sačinila i to Skicu mjesta događaja i nije izuzela dlaku životinje, kako se tvrdi da se radi o životinji - srnećoj divljači, a što će se dalje obrazložiti.

 

27. Iz pribavljenih podataka Policijske postaje L. i fotodokumentacije je utvrđeno da je u vrijeme te sporne prometne nesreće bila noć, da se nesreća dogodila izvan naselja i da se radi o državnoj cesti broj D2, u Općini M. .

 

28. Također je u podacima Policijske postaje L. navedeno da je na tom mjestu brzina ograničena na 90 km /h, da nema odgovornosti vozača spornog vozila, te je navedeno da na istoj cesti postoji postavljane prometni znak opasnosti "Divljač na cesti ".

 

29. Isto tako je na temelju tih podataka policije utvrđeno da na lice mjesta nije izašao lovnik i da na licu mjesta nije pronađena nikakva životinja, tako niti divljač, a koja bi bila ozlijeđena ili uginula.

 

30. Tuženik tijekom postupka poriče da je do štete na vozilu došlo upravo naletom divljači na vozilo.

 

31. Člankom 965. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja – prometne nesreće) - Vlastito pravo oštećenika i neposredna tužba – je u st. 1. određeno da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. U čl. 943. Zakona o obveznim odnosima je propisana obveza osiguratelja i isplata osigurnine.

 

32. U čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (zajedničke odredbe za osiguranje imovine i osiguranje osoba, 1. opće odredbe, pojam ) je određeno da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

 

33. Člankom 922. Zakona o obveznim odnosima ( osigurani slučaj ) je određeno u st. 1. da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom, u st. 2. da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika, a u st. 3. da je ugovor o osiguranju ništetan ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.

 

34. Tuženik E. o. d.d. je imao Policu osiguranja sa Ministarstvom sklopio dana 31.05.2021. Ugovor o osiguranju za štete od divljači u prometu, a predmet tog osiguranja je između ostalog i građanskopravna izvan-ugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog oštećenja ili uništenja stvari treće osobe koje nastanu uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno vozilo.

 

35. U spis je dostavljena Police osiguranja broj: … . Na istoj polici osiguranja je jasno navedeno da se ista sklapa "za štetu od divljači ". Tom policom osiguranja je obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači.

 

36. Nadalje, iz dopisa Ministarstva od 2. lipnja 2016., kojim je dano tumačenje u odnosu na postupanje s divljači, sukladno ranijem, u to vrijeme važećem, Zakonu o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 153/09 i 14/2014), razvidno je da Zakon o lovstvu između ostaloga svojim člankom 9. propisuje kako se i na kojim površinama ustanovljavaju lovišta, a na kojima ne, te da tako je propisano da je zabranjeno ustanovljavanje lovišta i na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov, te budući da su ceste namijenjene prometu vozila, na cestama je zabranjen lov, a ceste, iako opisane granicom lovišta, nisu lovište već su površine izvan lovišta; da nadalje, člankom 45. Zakona o lovstvu propisano je između ostaloga i da se divljač na površinama izvan lovišta i na površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov, zaštićuje i lovi u skladu s programom zaštite divljači kojeg donosi pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne ustanovljava lovište, uz suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove lovstva, i da konačno, isti Zakon člankom 73. između ostaloga je propisao i da ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi na površinama izvan lovišta pripadaju osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama; te da iz svega navedenoga razvidno je da cesta, iako se nalazi unutar lovišta, nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači, a te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom

 

37. Nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe sudu, odbio zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete na vozilu, što je vidljivo iz dopisa tuženika od 29.03.2022.god. broj …, zatim prigovor tužitelja od 08.04.2022.god., dopis tuženika od 20.04.2022.god. broj …, a tuženiku istima u bitnome ističe da je policom osiguranja obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači, a u konkretnom slučaju nije moguće nedvojbeno utvrditi da se radi o naletu na divljač.

 

38. Nedvojbeno je da se predmetni štetni događaj dogodio na kolniku državne ceste D2 u Općini M. . Nesporno je da je na toj prometnici u vrijeme štetnog događaja bio postavljen znak opasnosti "Divljač na cesti".

 

39. Stoga je potrebno utvrditi da li tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete na svom vozilu, temeljem kojeg Zakona i ako da, u kojem iznosu.

 

40. Inače je naknada štete uređena odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (pretpostavke odgovornosti ) gdje je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

 

41. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta između ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist ).

 

42. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima  koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

 

43. Naime, iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima da proizlazi da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Divljač koja se kreće cestom da predstavlja opasnu stvar.

 

44. Iz čl. 1064. ZOO-a da proizlazi da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok iz odredbe čl. 1067. ZOO-a proizlazi da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako se dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

 

45. Kako u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je njegovo vozilo oštećeno zbog naleta na divljač, tako se primjenjuje i Zakon o lovstvu ( Narodne novine RH broj 99/18, 32/19, 32/20; dalje: Zakon o lovstvu) kojim je uređeno gospodarenje lovištem i divljači, te je u glavi II. Zakona o lovstvu, i to u čl. 11. st. 1. propisano da lovište se ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta, dok je prema odredbi st. 2. toč. 5. istog članka zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama.

 

46. Odredbama čl. 20. st. 1. i 2. Zakona o lovstvu ( dalje : ZL ) propisano je da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, te lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).

 

47. Prema odredbama članka 43. Zakona o lovstvu pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana, a odredbama članka 44. Zakona o lovstvu propisano je da lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

 

48. Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, prema odredbi članka 47. st. 1. Zakona o lovstvu dužan je donijeti korisnik tih površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, te ga podnijeti Ministarstvu na suglasnost.

 

49. U članku 76. st. 1. Zakona o lovstvu propisano je da lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, a u daljnjem st. 2. istog članka propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

 

50. Nadalje, odredbom članka 80. st. 6. Zakona o lovstvu štetu izričito je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

–     vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

–     lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

 

51. Tuženik se poziva upravo na čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu budući da ista predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti. i smatra da zbog toga nije u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju, kao i zbog toga što nije utvrđeno da se uopće radi o naletu na divljač.

 

52. Kod prometnih nesreća i naleta vozilom na divljač se primjenjuje i odredba čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka prometne nesreće; dalje: Zakon o cestama), propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st. 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

 

53. Međutim, isti Zakon o cestama se ne primjenjuje s obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno da je ta prometnica u vrijeme nastanka prometne nesreće bila označena prometnim znakom "Divljač na cesti".

 

54. Ističe se da odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu predstavlja lex specialis za situacije kada šteta nastaje uslijed skupnog lova, dok za ostale štete od divljači po mišljenju suda nije isključena primjena pravila o odgovornosti prema općem propisu iz Zakona o obveznim odnosima.

 

55. Stoga navodi tuženika da predmetnog dana nije bilo provođenja lova, pa da time ne bi postojala odgovornost tuženika za nastalu štetu na vozilu tužitelja, a prema odredbama ZL-a, nisu osnovani.

 

56. Također, valja istaknuti kako prema odredbi čl. 1. ZL tuženik kao lovoovlaštenik gospodari lovištem što uključuje prava i obveze kao su uzgoj, zaštita, lov, korištenje divljači i njezinih dijelova, dok je prema odredbi čl. 76. i 77. istog zakona dužan poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači, a jedna od njih je i ograđivanje zemljišta.

 

57. Stoga sud smatra da prigovor promašene pasivne legitimacije kojima tuženik otklanja odgovornost za nastalu štetu, nije osnovan ( tako i sudska praksa npr. Županijski sud u Rijeci Gž-1135/2023, Županijski sud u Velikoj Gorici Gž-52/2023, Županijski sud u Splitu Gž-814/2023... ). Naime, ocjenjuje da se u konkretnom predmetu tuženik neosnovano poziva na čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu.

 

58. Sud smatra da je za odgovornost osoba koje gospodare lovištima i to kao objektivna odgovornost mjerodavan je Zakon o lovstvu koji je važio u vrijeme štetnog događaja kao i opći propisi obveznog prava i to konkretno čl. 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima.

 

59. Ovakav stav u pogledu odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu od divljači na cesti je zauzet u odluci Ustavnog suda broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.god. (Narodne novine RH broj 31/15) te odluci tog suda broj U-III-3356/2018 od 20. prosinca 2018.god.

 

60. Valja navesti da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019.god. odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu.

 

61. Ustavni sud u toj odluci obrazlaže: "Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud RH napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

 

62. Uz to, i odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu ( dalje : ZL ) propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

 

63. Iz navedenog jasno proizlazi kako odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ne derogira odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika (odnosno njegovog osiguratelja ) kao vlasnika opasne stvari, pa se u konkretnom slučaju isti može osloboditi odgovornosti samo kako je to propisano odredbama čl. 1067. ZOO-a.

 

64. Sud smatra da se konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti tuženika. Budući da je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, u konkretnim okolnostima divljač predstavlja opasnu stvar.

 

65. Sud sada treba u ovom postupku na temelju dokaza koji su provedeni treba utvrditi da li se radi o divljači tj. da je vozač vozila tužitelja u konkretnom slučaju naletio na divljač.

 

66. Svjedok Š. A., vozač vozila, a sin tužitelja je u svom iskazu naveo da je prilikom silaska s autoceste na državnu cestu udario u srneću divljač. Na tom mjestu nema rasvjete, bio je mrak, vozio se brzinom između 60 km/h i 70 km/h, vidio je tu životinju – divljač, raspoznaje je kao srneću divljač, visoku oko 180 cm. Divljač se kretala s njegove lijeve na desnu stranu i naslonila se gore na prednju haubu (poklopac prednjeg motora ), a nakon toga je otišla dalje, a dlaka divljači je ostala na vozilu. Pozvao je oca i policiju, na lice mjesta su došli policajci, njega su alkotestirali, sastavili su zapisnik, fotografirali su vozilu i i izuzeli su dlake od divljači, vidio je da policajac za to koristi posebnu vrećicu. Lovnika lovačkog društva je policajac zvao, ali isti nije došao na lice mjesta. Otac (tužitelj) je slijedeći dan išao na prijavu štete u osiguranje.

 

67. Svjedok Š. M., policijski službenik iz tada Policijske postaje L. je izjavio da je spornog dana izašao na lice mjesta, da se ta nesreća dogodila u noćnim satima u veljači 2022.god.. Sačinio je Zapisnik o očevidu i fotografije i izuzeo je dlaku divljači, opisao je taj postupak i tu izuzetu dlaku je predao u Policijskoj postaji L. . Našao je tragove životinjske dlake na vozilu. Alkotestirao je vozača, nije našao da bi isti bio prekršajno odgovoran. Zvao je lovnika, ali kako nije bilo životinje na licu mjesta, isti nije došao.

 

68. Svjedok I. P. je izjavio da je on lovnik u Lovačkom društvu K. B., dakle na području gdje se nesreća dogodila. Naveo je da na tom području ima puno naleta na divljač, ta cesta je izvan naselja i kraj iste ima šumaraka. Nakon nesreće ga je nazvao policajac, a kako divljač nije nađena nije išao na lice mjesta. Išao je slijedeće jutro pogledati to područje, ali životinju nije našao. Na tom mjestu ima postavljen znak "Divljač na cesti ". Izjavio je da toga dana navečer nije bilo nikakvog lova. Još je izjavio da E. o. ne isplaćuje štetu ako nema dokaza da se radi o divljači. Nesreća se dogodila na granici dva lovišta.

 

69. Sud je iskazima svih svjedoka povjerovao jer su dani iskreno i logično, te pogotovo svjedok policajac i svjedok lovnik nisu zainteresirani o ishodu ovog postupka, a radi se o službenim osobama koji se uobičajeno u svom poslu susreću sa takvim i sličnim prometnim nesrećama na tom području, dakle imaju iskustva.

 

70. Tužitelj Š. V. je izjavio da je on vlasnik vozila, a toga dana je isto vozio njegov sin A. Š. . Sin ga je nazvao i rekao mu da je udario u srneću divljač i otišao je na lice mjesta. Nisu našli životinju. Policija je došla i sastavili su zapisnik, sačinili su fotodokumentaciju, izuzeli su dlaku, bilo je dlake na vozilu, lovnik nije došao na lice mjesta iako ga je policajac zvao. Štetu na vozilu je slijedeći dan išao prijaviti na osiguranje, tamo su i sačinili fotografije oštećenja i nakon toga je zatražio  ponudu od limara o tome koliko bi popravak koštao. Vozilo još nije do kraja popravljeno, samo toliko da može proći tehnički pregled. Tuženik mu odbija isplatiti nastalu štetu.

 

71. Tužitelj je ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka, a sud istome vjeruje jer je njegov iskaz u skladu sa ostalim dokazima u spisu.

 

72. Već je navedeno koje podatke je dostavila Policijska postaja L. .

 

73. Prema odredbi članka 230. stavak 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

 

74. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz u suprotnom.

 

75. Priložene dokumentacija uz tužbu i to Potvrda, kao i Zapisnik o očevidu Policijske uprave V., Policijska postaja L. ima dokaznu snagu javne isprave.

 

76. Sud je uvidom u Potvrdu MUP, Policijska uprava v., Policijska postaja L. od dana 22. veljače 2022.god. utvrdio da je u istoj policija navela slijedeće riječi : "uslijed naleta na divlju životinju došlo je do oštećenja prednjeg dijela vozila i to : poklopca motora, branika i ukrasne lajsne na kojima je pronađena dlaka smeđe divljači ".

 

77. Vozač vozila Š. A. nije bio alkoholiziran, što je policija jasno navela, niti je protiv njega pokrenut kakav prekršajni postupak, te sud zaključuje temeljem podataka uzet od službene osobe – policijskog službenika da vozač vozila nije prekršio niti jednu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine RH broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20- koji je bio na snazi u vrijeme te prometne nesreće ), dakle i da se vozio brzinom manjom od dopuštene, što tuženik u ovom postupku nije ničim osporio.

 

78. Tijekom postupka je sud utvrdio da se vozač vozila u vlasništvu tužitelja je prilikom predmetnog događaja vozio oprezno, obzirom se na tom dijelu prometnice nalazi znak opasnosti od naleta na divljač. Isti se kretao prometnicom manjom brzinom od dozvoljene, upravo zbog opasnosti od naleta na divlju životinju. Na mjestu događaja tužitelj je bio alkotestiran te je utvrđeno 0,00 g/kg alkohola u organizmu. Iz zapisnika Policijske postaje L. vidljivo je da nije utvrđena nikakva prekršajna odgovornost tužitelja.

 

79. Tužitelj, odnosno vozač vozila ( njegov sin ) su odmah nakon te nesreće pozvali na lice mjesta policiju, a tužitelj se odmah slijedeći dan ujutro nakon te nesreće javio osiguratelju, koji je sačinio zapisnik o šteti na vozilu i isto vozilo fotografirao, dakle postupao je kako je trebalo i nije pokušao događaj prikazati na drugi način.

 

80. Na fotografijama koje je sačinio policijski službenik M. Š. iz Policijske postaje Lu. kratko nakon nesreće se vide oštećenja na vozilu, na prednjem poklopcu motora i u području registarske pločice, a vide se na vozilu i ostaci životinjske dlake i to dlake smeđe boje.

 

81. Vozilo tužitelja nije jako oštećeno, a životinja nije nađena na licu mjesta i to bilo ozlijeđena bilo uginula, pa je životno i logično da se onda vozač vozila nije kretao velikom brzinom jer je općepoznata činjenica da životinja svakako ugiba pri udarcu brzinom vozila od 60 km /h i više, a ovdje životinja nije nađena niti kao ozlijeđena.

 

82. Osim toga očito se radilo o većoj životinji koja pri brzini svakako višoj od 50 km/h, što priznaje i vozač vozila, nije niti teže ozlijeđena, niti je uginula.

 

83. Također vozilo nije teže oštećeno, što bi se dogodilo prilikom naleta na životinju većom brzinom, što je životno i logično.

 

84. Dakle, sud utvrđuje na osnovu podataka policije, da kod vozača vozila nije bilo nikakvog prekršaja.

 

85. Sud je sukladno prihvaćenim dokaznim prijedlozima zatražio podatke od Policijske uprave V., Policijska uprava L., te je ista dana 28. ožujka 2023.god. obavijestila sud da policijski službenici nisu izuzeli dlaku životinje, samo su istu poslikali.

 

86. MUP, Policijska uprava v., Policijska postaja L. je u Zapisniku o očevidu koji je sačinjen u svezi tog štetnog događaja od dana 17. veljače 2022.god. po ovlaštenom policijskom službeniku jasno navela slijedeće : "uslijed naleta na divljač "... pronađena je dlaka srneće divljači. ".

 

87. Sud je od Centra zatražio očitovanje da li je moguće provesti vještačenje dlaka samo na temelju fotografije očevida broj F-8 i F-9 (slika dlake) u boji, koje su dostavljene u sudski spis po Policijskoj postaji L., te da li se na temelju takvih fotografija može isključiti da bi se radilo o naletu na domaću životinju ili na divljač.

 

88. Isti Centar je dana 19. siječnja 2024.god. dostavio u spis očitovanje da ne mogu provesti vještačenje samo na osnovi fotografija dlake na vozilu.

 

89. S obzirom da je saslušan i vozač vozila kao svjedok, Š. A. koji je izjavio da je udario u divljač, da je istu raspoznao kao srneću divljač i da je bila visoka, zatim policijski službenik Š. M. koji je kao službeni podatak u službenu ispravu naveo da se radilo o naletu na divljač ( srneću ), te je saslušan kao svjedok i lovnik P. I. koji je izjavio da se radi o cesti izvan naselja na kojoj su česti naleti na divljač, tako ovaj sud u ovom postupku na osnovi provedenih dokaza utvrđuje da se u konkretnom slučaju radilo upravo o naletu na divljač.

 

90. U konkretnom slučaju ne može se tužitelja kao vlasnika vozila staviti u nepovoljniji položaj ako mu je Policijska uprava v., Policijska postaja L. prije podnošenja tužbe dala Potvrdu da se radilo o naletu na divljač, te se isto u ovom postupku onda utvrđivalo na osnovu drugih dokaza, kako je već navedeno ( tako i sudska praksa npr. Županijski sud u Varaždinu Gž-3373/15 i dr. ).

 

91. Životno je i logično, te je i općepoznata činjenica, da do naleta vozilom na divljač uobičajeno dolazi na cestama koje se nalaze izvan naselja, kraj kojih cesta se nalaze šumarci, oranice i sl., a što je ovdje slučaj, a isto je vidljivo i iz službene dokumentacije policije konkretno priloženog fotoelaborata.

 

92. Tuženik to ničim nije otklonio, a već je obrazloženo da se ovakvi načini nastanka štetnih događaja – štete na vozilima prilikom naleta na divljač, ne mogu isključiti samo temeljem Zakona o lovstvu, već se moraju primijeniti i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a to iz razloga jer bi onda vlasnici vozila u većem broju slučaja sami morali namiriti štetu na vozilu, za koju štetu nisu odgovorni jer im je divljač neočekivano izletjela pred vozilo ili kraj vozila, a što onda nije niti pravedno. I ovako se iste vlasnike vozila prisiljava da vode sudske postupke kako bi ostvarili svoje pravo na naknadu imovinske štete na vozilu.

 

93. S obzirom na sve izneseno, sud smatra kako u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika kao osiguravatelja sukladno Polici osiguranja lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom divljači na osobno vozilo tužitelja temeljem čl. 1066. st. 1. ZOO-a, te kako nije utvrđen doprinos tužitelja šteti niti da bi šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koju tuženik ne bi mogao predvidjeti ili izbjeći odnosno ne postoje okolnosti iz čl. 1067. ZOO-a koje bi oslobodile tuženika navedene odgovornosti.

 

94. Sud je stoga utvrdio da je tuženik kao osiguravatelj sukladno sklopljenoj Polici osiguranja temeljem čl. 965. Zakona o obveznim odnosima odgovara tužitelju za nastalu imovinsku štetu na vozilu.

 

95. Sama visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna, stoga sud nije u pogledu visine vršio daljnje analize dokaza.

 

96. Naime, sud o visini iste odlučuje na temelju dokumentacije u spisu, s obzirom da tuženik prije zaključenja glavne rasprave u ovom postupku izjavio da ne osporava samu visinu štete.

 

97. U spis je dostavljena dokumentacija da je dana 18. veljače 2022. god., dakle odmah slijedeći dan nakon sporne nesreće, kada je tužitelj kod tuženika obavio izvid štete br: … kojim je utvrđeno da su u štetnom događaju na OA H. C., reg. oznaka … u vlasništvu tužitelja, nastala oštećenja na nosaču reg. pločice pr i na poklopcu motora te da se radi o dijelovima za zamjenu.

 

98. Upravo prema tom izvidu štete tužitelj je pribavio ponudu br. … od 06. svibnja 2022.god. izdanu od Auto D., obrt za trgovinu i usluge, vl. D. G. iz koje proizlazi da je iznos potreban za naknadu štete za vozilo 7.072,25 kuna, a što je sada 938,65 EUR.

 

99. Osim toga na fotografijama sačinjenim neposredno nakon prometne nezgode, a koje su sastavni dio spisa Policijske uprave L. broj Klasa: …, Urbroj: …, dakle radi se o službenoj ispravi, vidljiva su sva ta oštećenja nastala na vozilu tužitelja.

 

100. Iz iskaza svjedoka A. Š. i tužitelja V. Š. sud je utvrdio da vozilo tužitelja još nije do kraja popravljeno.

 

101. Ističe se da tužitelj ( oštećeni ) ima pravo na naknadu štete, čak i ako nije popravio oštećenu stvar ( vozilo ) niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.

 

102. Člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima ( dalje : ZOO ) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (stavak 1.); ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.); kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.) i naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (stavak 4.).

 

103. Prema članku 1086. obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok se prema članku 1089. stavku 2. ZOO visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

 

104. Odredbom članka 1090. ZOO propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

105. Sud smatra da je to upravo iznos od 7.072,25 kuna/938,65 EUR koji je naveden u toj Ponudi, dakle to je utvrđeni iznos imovinske štete na vozilu tužitelja.

 

106. Tužitelj u ovom postupku niti ne dokazuje visinu štete računom za popravak u kojem slučaju bi imao pravo na zateznu kamatu na plaćeni cijenu popravka od dana kada je popravak plaćen. Naime, dostavio je samo Ponudu za popravak vozila.

 

107. U konkretnom slučaju ovaj sud utvrdio je visinu štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke sukladno članku 1089. stavku 2. ZOO zbog čega tužitelj na repariranu, nema pravo na zateznu kamatu od dana štetnog događaja već od dana donošenja prvostupanjske presude ( tako i sudska praksa npr. Županijski sud u Varaždinu Gž-1031/2023 ).

 

108. Stoga je sud u ovom dijelu u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i to u glavničnom iznosu od ukupno 7.072,25 kuna/938,65 EUR .

 

109. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja, pa do isplate, te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

 

110. Kako je utvrđeno da tužitelj nema pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od dana 17. veljače 2022.god., kao dana nastanka štetnog događaja, već tek od presuđenja, stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

 

111. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj u ovom postupku sa svojim tužbenim zahtjevom uspio u pogledu novčanog iznosa s osnova glavnice, a trebalo je djelomično odbiti tužbeni zahtjev samo u dijelu u kojem je tražio tijek zakonskih zateznih kamata na glavnični iznos, s time da se radi o neznatnom neuspjehu tužitelja zbog čega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

 

112. Sud je tužitelju priznao troškove parničnog postupka sukladno s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. i Tbr.52 iste, dakle 2,00 EUR/bod. i to sukladno vrijednosti predmeta spora ( 938,65 EUR/7.072,25 kuna tj. 75 boda svaka radnja i to za slijedeće radnje : sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR (tbr.7/1 ), sastav podneska od 23.09.2022.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.8/1), zastupanje na ročištu 21.03.2023.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.9/1 ), sastav podneska od 07.04.2023. god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.8/1), zastupanje na ročištu 02.06.2023.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 13.09.2023.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.9/1 ), sastav podneska od 13.10.2023.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.8/1), sastav podneska od 29.01.2024.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.8/1),  i zastupanje na ročištu 18.06.2024.god. u iznosu od 150,00 EUR (tbr.9/1 ), sve uvećano za pripadajući PDV, te sve ukupno s osnova troškova zastupanja priznaje mu se iznos od 1.687,50 EUR.

 

113. Sud tužitelju priznaje i trošak koji se odnosi na trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 19,50 EUR (predano putem e-komunikacije, priznato 50 % kako je plaćeno), na presudu u iznosu od 39,81 EUR, koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, te 51/23), te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 53/19 i 92/21, ranije na snazi), a sada  Uredba o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23, sada na snazi).

 

114. Tako ukupno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 1.707,00 EUR, a na platež je obvezan tuženik koji je izgubio spor.

 

115. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) glavnični iznos potraživanja je u izreci naveden i u valuti HRK i valuti EUR, a prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450   ( EUR/HRK ).

 

116. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Čakovcu, 30. srpnja 2024. godine.

 

                                                                                                       S U T K I N J A :

 

Valentina Varga Gombar

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP-a – NN 70/2019 – koji se primjenjuje).             

Sukladno čl. 467.a Zakona o parničnom postupku u postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije.

Važno : Temeljem čl. 348. st. 5. Zakona o parničnom postupku rokovi za žalbu ne teku od 01. kolovoza do 15. kolovoza 2024.god.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tome obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku OD M. i L. d.o.o.

2. tuženik po punomoćniku OD G. i p. d.o.o.