1              Gž-19/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                       Gž-19/2022-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Toniju Šantiću, u pravnoj stvari tužiteljice L. S. T., OIB: …, U. G. Č. 7, Z., zastupane po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z., protiv mldb. I-tuženika L. S.-N., OIB: …, M. ulica 4, Z., i mldb. II-tuženika J. S.-N., OIB: …, M. ulica 4, Z., zastupanih po ocu i zakonskom zastupniku J. S.-N., a kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ostavinske imovine, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4059/2020-11 od 28. listopada 2021., dana 29. srpnja 2024.

riješio je

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4059/2020-11 od 28. listopada 2021.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja u dijelu pod točkom I. izreke utvrđeno je da u ostavinsku imovinu iza pokojne N. S. po osnovi bračne stečevine iza braka s pokojnim B. S. ulazi i 1/2 dijela prava korištenja grobnog mjesta odjel RKT, polje …, razred II, broj …, na groblju M. u Z., dok su u dijelu pod točkom II. izreke odbijeni zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu parničnog troška i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da u skladu sa žalbenim navodima pobijano rješenje preinači.

2.1.  Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.
4. Premda tužiteljica uvodno navodi da rješenje o trošku pobija zbog svih žalbenih razloga, sadržajem žalbe upire isključivo na pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio primijeniti odredbu članka 156. stavka 2. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da zakonski zastupnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom.
5. Iz pobijane odluke proizlazi da je tužiteljica u ostavinskom postupku, koji se pod brojem O-4797/2018 vodi iza smrti njezine majke N. S., upućena u parnicu nakon što su tuženici po svom zakonskom zastupniku osporili činjenicu da u ostavinsku imovinu ulazi 1/2 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju M. kao imovina koja je stečena za trajanja braka između pok. N. S. i pok. B. S..
6. Kako su tuženici prije upuštanja u raspravljanje priznali tužbeni zahtjev, i to nakon što je njihov zakonski zastupnik 18. svibnja 2021. ishodio odobrenje u izvanparničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj R1 Ob-722/2021-3, prvostupanjski je sud donio presudu na temelju priznanja, te uz primjenu članka 154. stavka 1. zaključio da pravo na naknadu parničnog troška ne pripada ni tužiteljici, koja je svoj zahtjev za naknadu troška postavila isključivo prema zakonskom zastupniku tuženika pozivajući se na primjenu članka 156. stavka 2., kao ni tuženicima koji su osporavajući činjenicu da 1/2 prava korištenja grobnog mjesta ulazi u ostavinsku imovinu dali povod za tužbu, zbog čega glede njihovog zahtjeva za naknadu troška nije moguće primijeniti odredbu članka 157. ZPP.
7. Protivno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da u opisanoj situaciji nema mjesta primjeni članka 156. stavka 2. ZPP, kojom je propisana mogućnost suda da na naknadu pojedinih skrivljenih troškova obveže zakonskog zastupnika stranke, jer je riječ o odredbi koja je primjenjiva samo na pojedinačne troškove koji su krivnjom zakonskog zastupnika nastali u tijeku parnice neovisno o njezinom ishodu, ali ne i na cjelokupan trošak parničnog postupka koji se sukladno odredbi članka 154. ZPP nadoknađuje prvenstveno prema uspjehu u sporu.
8. Temeljno načelo naknade troškova postupka počiva na objektivno određenom kriteriju uspjeha u parnici, jer pravo na naknadu troškova ovisi o ishodu parnice kao objektivnoj okolnosti pri čemu nije odlučno je li stranka koja je izgubila spor skrivila njezino vođenje, odnosno nastanak troškova. Međutim, u konkretnoj situaciji tuženici su i stranka koja je izgubila spor, ali i stranka koja je dala povod za tužbu usprkos priznanju tužbenog zahtjeva, pa kako se radnje koje je poduzeo otac i zakonski zastupnik tuženika u okviru ovlasti propisanih člankom 81. stavkom 1. ZPP imaju smatrati radnjama samih tuženika, to je odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud mogao obvezati isključivo tuženike da naknade tužiteljici trošak koji joj je nastao vođenjem parnice.
9. Žalbenim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, dakle, nije dovedena u pitanje pravilnost odluke o parničnom trošku budući da ne postoji zakonska osnova po kojoj bi sud naložio zakonskom zastupniku tuženika da naknadi tužiteljici kao stranci koja je uspjela u sporu cijeli iznos nastalog parničnog troška, već takva obveza može teretiti samo protivnu stranku u postupku, u ovom slučaju tuženike.
10. Slijedom navedenog, budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija odluku o parničnom trošku, a niti je ostvarena neka od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. pazi po službenoj dužnosti, valjalo je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. izreke prvostupanjske presude.
11. Budući da tužiteljica nije uspjela s podnesenom žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti i temeljem članka 166. stavka 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.
12. U nepobijanom dijelu pod točkom I. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 29. srpnja 2024. godine

SUDAC

Toni Šantić v.r.