Poslovni broj Gž R-343/2022-7

Poslovni broj Gž R-343/2022-7

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. T. Š. dr. med. iz K., OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. V. odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o. iz R., protiv tuženika O. b. D. T. B." K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz K., uz sudjelovanje umješača Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-62/2018-32 od 4. siječnja 2022., na sjednici vijeća 25. srpnja 2024.

r i j e š i o      j e

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-62/2018-32 od 4. siječnja 2022. u sadržajno odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos glavne tražbine od 32.716,95 kn/ 4.342,29 eura1 i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II. Prihvaća se žalba tužiteljice i ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-62/2018-32 od 4. siječnja 2022. u točki II. izreke za iznos od 32.716,95 kn/ 4.342,29 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 35.536,49 kn bruto, sa zateznim kamatama koje teku na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.250,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Rješenjem sadržanim u istom otpravku kao i citirana presuda u točki I. izreke odbijen je prijedlog tužiteljice od 28. prosinca 2021. kojim predlaže preotvaranje glavne rasprave. U točki II. prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 64.464,51 kn.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude suda prvog stupnja pobijajući sadržajno odbijajući dio točke I. izreke presude za iznos od 32.716,95 kn i točku II. izreke rješenja za isti iznos, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, u protivnom da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              4. Na žalbu nije odgovoreno.

              5. Žalba je osnovana.

              5.1. Tužiteljica u žalbi navodi da je presuda u pobijanom dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a uz obrazloženje da je u postupku precizirala tužbeni zahtjev sukladno danom nalazu i mišljenju vještaka financijske struke prema kojem je izvršen obračun razlike plaće tužiteljice u ukupnom bruto iznosu od 68.253,44 kn te da je naknadno utvrdila da je očitom omaškom u pisanju prilikom preciziranja tužbenog zahtjeva naznačila da potražuje ukupan iznos od 35.536,49 kn, umjesto iznosa kako je utvrđen vještačenjem, s time da su svi pojedinačni iznosi na koje je zatražila zatezne kamate ispravno navedeni i njihov zbroj odgovara iznosu od 68.253,44 kn. U tom smislu da je nakon zaključenja glavne rasprave ispravila podnesak kojim je precizirala tužbeni zahtjev, međutim da prvostupanjski sud to nije prihvatio. Smatra da takvo postupanje prvostupanjskog suda predstavlja pretjerani formalizam i u prilog osnovanosti svojih tvrdnji ukazuje na primjere iz domaće sudske prakse te prakse ESLJP. Pored toga, prigovara da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 305. ZPP-a navodeći da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njen prijedlog da se glavna rasprava ponovno otvori iako je to bilo potrebno radi dopune postupka jer je ostalo nerazjašnjeno na koji je točno iznos tužiteljica postavila tužbeni zahtjev budući da je prilikom preciziranja zahtjeva izričito i nedvosmisleno navela da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u kojem je obračunata pripadajuća razlika plaće u iznosu od 68.253,44 kn.

5.2. Tužiteljica naime u žalbi primarno prigovara postupanju prvostupanjskog suda u smislu pretjeranog formalizma u tumačenju postupovnih odredbi. Navedeni prigovor razmatran je u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava i Ustavnim sudom Republike Hrvatske, tako u predmetu Jahnke i Lenoble protiv Francuske, odluka ESLJP br. 40490/98 od 29. kolovoza 2000. i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2416/2015 od 14. svibnja 2020. ispitivan je "pretjerani formalizam u tumačenju postupovnih odredbi, a taj pretjerani formalizam može biti u suprotnosti sa „zahtjevom osiguranja praktičnog i učinkovitog prava na pristup sudu pa može dovesti do povrede prava pojedinca na učinkovitu sudsku zaštitu. Ocjena da li se u konkretnom slučaju radilo o pretjeranom formalizmu ovisi o tome je li stranka u najvećoj mogućoj mjeri svoje zahtjeve iznijela jasno, nedvosmisleno i u razumno strukturiranom obliku."

5.3. Razmatrajući postupanje tužiteljice u odnosu na njeno ostvarivanje sudske zaštite u ovom radnom sporu, nespornim proizlazi da je u postupku nakon provedenog financijskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev na način da je u cijelosti prihvatila dani nalaz i mišljenje vještaka te posljedično tome precizirala tužbeni zahtjev na način da je sukladno tome zatražila isplatu zateznih kamata na pojedinačno utvrđene iznose razlike plaće, čiji ukupan zbroj iznosi 68.253,44 kn, dok je pogrešno označila ukupno zatraženi iznos razlike plaće. Tužiteljica je ispravila uočenu grešku nakon zaključenja glavne rasprave u podnesku od 28. prosinca 2021. i predložila da sud ponovno otvori glavnu raspravu radi razjašnjenja te okolnosti.

5.4. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude potvrdio da je iz podnesaka tužiteljice koji su uslijedili nakon zaključenja glavne rasprave vidljivo da je omaškom došlo do pogrešno postavljenog tužbenog zahtjeva jer je punomoćnik tužiteljice trebao postaviti tužbeni zahtjev na iznos od 68.253,44 kn, kojeg bi sud i prihvatio da je postavljen u tom iznosu, međutim nije prihvatio argumentaciju da bi odlučivanje o omaškom postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 35.536,49 kn bilo pretjerano formaliziranje, već je smatrao da sud mora odlučivati unutar okvira postavljenog tužbenog zahtjeva. Nastavno tome, prvostupanjski sud je stava da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za ponovno otvaranje glavne rasprave iz čl. 305. ZPP-a, te je donio presudu kojom je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 35.536,49 kn bruto sa zateznim kamatama.

6. Izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda nije prihvatljivo ovom sudu te su ocijenjeni osnovani žalbeni prigovori da ono u konkretnim okolnostima predstavlja pretjerani formalizam kojim se tužiteljici ograničava pravo na pristup sudu. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka jasno iznijela koju pravnu zaštitu zahtijeva te je sukladno tome i precizirala tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće prema rezultatima financijskog vještačenja, pri čemu je tuženiku i umješaču na strani tuženika u postupku bilo omogućeno da raspravljaju o danom nalazu i mišljenju vještaka. Stoga nije bilo osnove ne prihvatiti navode tužiteljice u ispravljenom podnesku na način da se glavna rasprava ponovno otvori i sa strankama raspravi pitanje greške tužiteljice u preciziranju tužbenog zahtjeva. Time prema shvaćanju ovog suda ne bi bila narušena pravna sigurnost, ni ravnopravnost stranaka u postupku, kraj činjenice da je tužiteljica sadržajem svog očitovanja prethodno u postupku odredila tražbine razlike plaće koje (pojedinačno) potražuje prilikom preciziranja zateznih kamata čiji ukupan zbroj iznosi 68.253,44 kn, sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

7. S obzirom na izloženo, tužiteljica osnovano prigovara da je prvostupanjski sud na opisani način sadržajno odbio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće do ukupno utvrđenog iznosa glavnice od 68.253,44 kn i posljedično tome počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Stoga je žalba tužiteljice prihvaćena i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a je ukinuta prvostupanjska presuda za pobijani iznos glavne tražbine od 32.716,95 kn/ 4.342,29 eura, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak koji će otkloniti citiranu povredu odredaba parničnog postupka sukladno sadržaju obrazloženja ovog rješenja nakon čega će donijeti novu i zakonitu presudu.

8. Kako je ukinuta prvostupanjska presuda za iznos glavne tražbine od 32.716,95 kn/ 4.342,29 eura, to je trebalo ukinuti i prvostupanjsko rješenje o povlačenju naznačenog iznosa primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, bez vraćanja na ponovan postupak.

9. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 25. srpnja 2024.

  Predsjednica vijeća

          Dubravka Butković Brljačić, v.r.