Broj : P-110/2021-39

 

      

 

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU                                                     Broj : P-110/2021-39

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

U I M E R E P U B L I K E  H  R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

      Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz D. S., OIB: …, zastupa je S. K., odvjetnik iz Č., protiv I.tuženika B. Š. iz Z., OIB: … i II.tužene D. Š. iz Z., OIB: …, oboje zastupa J. P., odvjetnik iz Č., radi opoziva darovanja, utvrđenja, priznanja, trpljenja, predaja u posjed, te podredno isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 12. lipnja 2024.god. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, I.tuženika i II.tužene osobno i punomoćnika tuženih, dana 25. srpnja 2024.god., objavio je i

 

presudio   je:

 

1.   Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice, te se opoziva darovni ugovor sklopljen dana 25. listopada 2002.god. između tužiteljice I. Š. iz D. S., OIB: … i I. tuženika B. Š. iz Z., OIB: …, te se nalaže I. tuženiku Š. B. da tužiteljici Š. I. isplati iznos od 4.165,00 eura (četiristisućestošezdesetipet eura ) / 31.381,20 kuna (tridesetijed-nutisućutristoosamdesetijedan eur i dvadeset centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II.  O d b i j a    s e     dio tužbenog zahtjeva tužiteljice Šafarić Ivanke koji glasi :

A)  "I. I.tuženik B. Š. iz Z., OIB: … i II. tužena D. Š. iz Z., OIB: … dužni su trpjeti da si tužiteljica u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude ishodi brisanje prava služnosti prolaza i prevoza upisanog na teret nekretnine upisane u z.k. ul. br. …, k.o. D., čest. br. … kuća, dio gospodarske zgrade, dvorište od 249 čhv, a u korist nekretnine upisane u z.k. ul. br. …, k.o. D. čest. br. ... gospodarska zgrada, oranica od 419 čhv, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su suvlasnici nekretnine upisane u z.k. ul. br. …, k.o. D., čest. br. … gospodarska zgrada, oranica od 419 čhv tužiteljica u … dijela s obzirom na cijelu nekretninu, I.tuženik u … dijela, s obzirom na cijelu nekretninu te II.tužena u 1/2 dijela, s obzirom na cijelu nekretninu što su I. i II. tuženi dužni priznati te trpjeti da si tužiteljica temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na svoje ime i vlasništvo u … dijela s obzirom na cijelu nekretninu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I i II tuženima da tužiteljici predaju u suposjed nekretninu upisanu u z.k. ul. br. …, k.o. D., čest. br. … gospodarska zgrada, oranica od 419 čhv, u roku od 15 dana."

B ) kao i u dijelu pod toč.

IV. tužbenog zahtjeva gdje tužiteljica i od II.tužene Dejane Šafarić traži isplatu iznosa od 4.165,00 eura / 31.381,20 kuna

te i pod cijelom toč.

C ) V. Nalaže se I. i II. tuženima da tužiteljici naknade troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena računatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana. "

 

III. Nalaže se tužiteljici Š. I. da I.tuženiku Š. B. i II.tuženoj Š. D. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 EUR ( tisuću-tristoidvanaest eura i pedeset centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

r i j e š i o    j e:

 

    Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je tužiteljica Š. I. isti postavila u podnesku zaprimljenom kod suda 18. travnja 2023.god.

 

Obrazloženje:

 

1. Tužiteljica je dana 26. ožujka 2021.god. podnijela tužbu protiv I.tuženika i II.tuženika, radi opoziva darovanja, utvrđenja, priznanja, trpljenja i predaje u suposjed, te podredno isplate. Tužiteljica navodi da je darovnim ugovorom od 25. listopada 2002.g., kao darovateljica, darovala svojem sinu, ovdje I.tuženiku, kao daroprimatelju, u posjed i vlasništvo nekretninu i to zemljišnoknjižnu česticu br. … gospodarska zgrada, dvorište, oranica u D. S. od 419 čhv tada upisanu u z.k. ul. broj …, k.o. D., sada upisanu u z.k. ul. br. …, k.o. D., kao čest. br. … gospodarska zgrada, oranica od 419 čhv te mu je dozvolila uknjižbu prava služnosti prolaza i prevoza na teret svoje nekretnine upisane u z.k. ul. br. …, k.o. D., čest. br. … kuća, dio gospodarske zgrade, dvorište od 249 čhv, a u korist darovane nekretnine. Zatim je I.tuženik je odmah nakon što je sklopio darovni ugovor sa tužiteljicom, darovao svojoj supruzi Š. D., ovdje II.tuženoj, darovnim ugovorom od 25. listopada 2002.g., suvlasnički udio od ½ dijela darovane nekretnine. U naravi darovana nekretnina predstavljala je građevinsku parcelu za koju je tužiteljica prije darovanja učinjenog u korist I tuženika, ishodila lokacijsku i građevinsku dozvolu. Na predmetnoj darovanoj nekretnini I. i II.tuženi izgradili su gospodarsku građevinu, odnosno, spremište poljoprivrednih strojeva i proizvoda, površine 200,00 m2, tlocrtne veličine 10,00x 20,00 m, zbog čega je ujedno nastala nova stvar.

 

2. Dalje tužiteljica navodi da su međuljudski odnosi između tužiteljice i I.tuženog već su duže vrijeme narušeni iz razloga što I tuženik tužiteljicu ne cijeni, ne poštuje, ni na koji način joj ne pomaže, već ju vrijeđa raznim pogrdnim riječima, omalovažava i psuje, unatoč tome što se tužiteljica cijeli život brinula za I.tuženika te mu izvršila darovanje. Do osobitog pogoršanja odnosa tužiteljice i I tuženog došlo je u mjesecu travnju 2020.g. kada je I tuženik verbalno i fizički napao tužiteljicu prilikom čega joj je nanio tjelesne ozljede i uputio ozbiljne prijetnje da će je ubiti, što je kod tužiteljice izazvalo osjećaj straha i bojazni za vlastiti život. Naime, I tuženik je tužiteljici prišao s leđa za vrijeme kada je ložila peć, na nekretnini u kojoj tužiteljica živi na adresi D. S. te joj držeći u rukama drveni kolac rekao "Jebo ti Bog mater, ubit ću te", a nakon što je tužiteljica rukama uhvatila spomenuti drveni kolac i odbacila ga, tužiteljicu je rukama uhvatio za vrat i odgurnuo u zid, uslijed čega je tužiteljica zadobila hematom u distalnoj medijalnoj regiji lijeve nadlaktice veličine 11x10cm i ogrebotine lijevog lakta veličine 7x4 cm, koje ozljede su bile lake naravi. Zbog navedenog, protiv I.tuženika je proveden kazneni postupak te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu br. K-214/2020 od 3. prosinca 2020.g. izdan kazneni nalog protiv I.tuženog, kojim je I tuženik proglašen krivim što je počinio kazneno djelo protiv života i tijela- tjelesnom ozljedom- opisano u članku 117. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona/11 (dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, na način da je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi, odnosno, prema svojoj majci, ovdje tužiteljici. Posebno se napominje da je I tuženik u tom kaznenom postupku ispitan dana 16. srpnja 2020.g., a u obrani je naveo da tužiteljica za njega ne postoji. Ubrzo nakon štetnog događaja opisanog pod točkom I ove tužbe, tužiteljica je otišla u Dom zdravlja Č., doktorici opće obiteljske medicine u G. M., koja joj je dijagnosticirala, između ostalih, površinske ozljede ramena i nadlaktice, poremećaje u spavanju te je utvrdila da su joj nastali hematomi u distalnoj medijalnoj regiji lijeve nadlaktice veličine 11x10 cm i ogrebotine lijevog lakta veličine 7x4 cm, a koje ozljede je tužiteljici prouzročio I.tuženik. Tužiteljica je nakon štetnog događaja zbog prouzročenih ozljeda koristila lioton gel za liječenje hematoma te lijekove za ublažavanje boli, a liječila se i kod specijaliste psihijatra zbog prouzročenih posljedica predmetnog događaja i to osobito zbog uznemirenosti, čestih prisjećanja štetnog događaja, smetnji kod spavanja, razdražljivosti, tjeskobe, stresa, a dijagnosticirana joj je reakcija na teški stres te poremećaji prilagodbe, zbog čega je koristila odgovarajuće lijekove za ublažavanje psihičkih tegoba. Priložila je svu medicinsku dokumentaciju.

 

3. Tužiteljica navodi da je zbog ozljeda koje su zadobivene u predmetnom štetnom događaju pretrpjela fizičke boli te je pretrpjela strah. I. tuženik je svojim ponašanjem iskazao grubu nezahvalnost prema tužiteljici, zbog čega su ostvarene pretpostavke za opoziv darovnog ugovora od 25. listopada 2002.g. prema pravilima Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja se primjenjuju na predmetni pravni odnos budući da se radi o pravnom odnosu iz 2002.g., kada je OGZ bio na snazi te je darovni ugovor od 25. listopada 2002.g. uređen tim pravnim pravilima. S obzirom da je I.tuženik odmah nakon sklapanja darovnog ugovora od 25. listopada 2002.g. sa tužiteljicom, darovao II tuženoj ½ dijela darovane nekretnine, zbog čega su sada I. i II.tuženi upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici darovane nekretnine, svako u ½ dijela s obzirom na cijelu nekretninu, te s obzirom da su I i II tuženi nakon darovanja izgradili na darovanoj građevinskoj parceli gospodarsku građevinu, odnosno, spremište poljoprivrednih strojeva i proizvoda, tužiteljici opozivom dara pripada odgovarajući dio sadašnje nekretnine, koji odgovara vrijednosti darovane građevinske parcele u odnosu na vrijednost cijele nekretnine. U odnosu na današnju vrijednost predmetne nekretnine u cijelosti, vrijednost same građevinske parcele prema stanju u vrijeme darovanja čini oko 1/3 dijela s obzirom na cijelu nekretninu, uzevši u obzir da vrijednost darovane građevinske parcele predstavlja vrijednost zemljišta zajedno sa ishođenom lokacijskom i građevinskom dozvolom. Tužiteljica predlaže da se provede građevinsko vještačenje radi utvrđenja tržišne vrijednosti predmeta darovanja tj. građevinske parcele prema stanju u vrijeme darovanja i vrijednosti čitave predmetne nekretnine u sadašnjem stanju te odnosa vrijednosti građevinske parcele i cijele nekretnine u sadašnjem stanju, zbog čega će tužiteljica u slučaju potrebe, precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u odnosu na omjere suvlasničkih udjela ili isplate. Stoga, tužiteljica temeljem odredbe članka 948. OGZ-a traži opoziv dara i uspostavu zemljišno-knjižnog stanja koje odgovara povratu u njezino vlasništvo građevinske parcele, odnosno traži da se utvrdi kao suvlasnica u 1/3 dijela darovane nekretnine u sadašnjem stanju, koja je upisana kao suvlasništvo I. i II. tuženih, što su I. i II.tuženi dužni priznati i trpjeti upis u zemljišnoj knjizi, predaju iste u suposjed te brisanje prava služnosti prolaza i prevoza upisane na teret svoje nekretnine, a u korist darovane nekretnine. Opozivom dara učinjenim u korist I. tuženog, tužiteljica je stekla pravo suvlasništva na predmetnoj darovanoj nekretnini u 1/3 dijela, zbog čega je I. tuženik suvlasnik u predmetnoj nekretnini u 1/6 dijela, dok je II tužena suvlasnica u 1/2 dijela s obzirom na cijelu nekretninu. Ukoliko sud utvrdi da zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, priznanja, trpljenja te predaje nekretnine u suposjed (tužbeni zahtjev pod točkama II i III) na temelju opoziva darovnog ugovora od 25. listopada 2002.g. nije osnovan, tada tužiteljica u skladu sa odredbom čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate iznosa koji odgovara vrijednosti predmeta opozvanog darovanja, odnosno, građevinske parcele sa lokacijskom i građevinskom dozvolom, koji iznos će tužiteljica specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja u skladu sa odredbama čl. 186.b Zakona o parničnom postupku.

 

4. I.tuženik i II.tužena u odgovoru na tužbu navode da se tužba i tužbeni zahtjev  osporavaju u cijelosti. Ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II. tuženu, jer ista s tužiteljicom nikada nije bila u nikakvome pravnome odnosu, te nije jasno temeljem čega bi ista trebala trpjeti brisanje prava služnosti ili uknjižbu treće osobe na svojoj nekretnini, a naročito s obzirom na činjenicu da je istu nekretninu stekla temeljem povjerenja u zemljišne knjige od treće osobe prije 20 godina. Osim toga, nejasan je i obveznopravni zahtjev u odnosu na II tuženu, odnosno iz tužbenih navoda ne proizlazi pravni osnov temeljem kojeg bi II tužena bila u obvezi plaćati tužiteljici bilo kakav novčani iznos. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženu u cijelosti je neosnovan. U odnosu na tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema I. tuženiku, nije sporno da je tužiteljica I tuženome darovala predmetnu nekretninu. Međutim, osporava se ostvarenje pretpostavki za podnošenje ovakve vrste tužbe. Oblik opoziva darovanja propisan je odredbom čl. 496. Zakona o obveznim odnosima, a koji se
5. supsidijarno primijenjuje na ovaj slučaj, i koji propisuje da se darovanje opoziva pisanom izjavom na kojoj je potpis opozivatelja ovjeren po javnome bilježniku. Dakle, opoziv ugovora o darovanju moguć je zbog obdarenikove grube nezahvalnosti isključivo jednostranom izjavom volje, te takva izjava o opozivu darovanja ima konstitutivan raskidni učinak. To znači da je tužiteljica, ako je smatrala da su ostvarene pretpostavke za raskid ugovora isti morala opozvati jednsotranom izjavom, a ne opoziv tražiti ovakvom konstitutivnom tužbom za koju nema pravni interes, pa se istu predlaže prvenstveno odbaciti. Pozivaju se i na čl. 860a. Austrijskog općeg građanskog zakonika propisano: Do ispunjenja onoga, što se obećanjem tražilo, može se obećanje opozvati u istoj formi u kojoj je obavljeno ili u kojoj podjednako djelotvornoj formi, ili naročitim saopćenjem ako inače nije bilo odricanja u oglasu ili određivanjem izvjesnog roka. Ali opozivanje nema učinka prema onome koji je izvršio činidbu s obzirom na obećanje, ako dokaže da mu opozivanje u to vrijeme bez njegove krivnje nije bilo poznato."

 

6. Nadalje, tuženici osporavaju tvrdnju tužiteljice da bi vrijednost darovane nekretnine činila 1/3 dijela vrijednosti sadašnje nekretnine, niti za to pružaju adekvatne dokaze. Osim toga, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku jer je tužiteljica raspolagala s dovoljno podataka da utvrdi novčanu vrijednost predmetne nekretnine pribavom podataka od nadležne porezne uprave ili provođenjem građevinskog vještačenja prije podnošenja tužbe, te se i u tome dijelu predlaže odbaciti tužbu. Zaključno, ističe se prigovor prekluzije i zastare, te ostvarenja pretpostavki za opoziv uslijed navodne nezahvalnosti. S obzirom na sve navedeno, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obvezivanje iste na nadoknadu troškova postupka.

 

7. Tijekom postupka su stranke ostale kod svojih navoda, te su obrazlagale svoja stajališta.

 

8. Sud je Rješenjem broj P-110/21-8 dana 26. travnja 2022.god. odredio na spornoj nekretnini zabilježbu ovoga spora, a temlejm čl. 81. i čl. 82. Zakona o zemljišnim knjigama, a koja zabilježba je provedena u zemljišnim knjigama pod brojem Z-… .

 

9. Tužiteljica je postavila specificirani tužbeni zahtjev dana 18. travnja 2023.god. u kojem navodi da s obzirom da je I.tuženik odmah nakon sklapanja darovnog ugovora od 25. listopada 2002.g. sa tužiteljicom, darovao II.tuženoj ½ dijela darovane nekretnine, zbog čega su sada I. i II.tuženi upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici darovane nekretnine, svako u ½ dijela s obzirom na cijelu nekretninu, te s obzirom da su I. i II. tuženi nakon darovanja izgradili na darovanoj građevinskoj parceli gospodarsku građevinu, odnosno, spremište poljoprivrednih strojeva i proizvoda, čime je povećana vrijednost predmetne nekretnine sa iznosa od 8.330,00 eura na iznos od 29.510,26 eura te je nastala "nova stvar", tužiteljici opozivom dara, budući da joj I tuženik ne može vratiti predmet darovanja, pripada odgovarajući suvlasnički dio sadašnje nekretnine, koji odgovara vrijednosti darovane građevinske parcele u odnosu na vrijednost cijele predmetne nekretnine u sadašnjem stanju. U odnosu na današnju vrijednost predmetne nekretnine u cijelosti, vrijednost same građevinske parcele prema stanju u vrijeme darovanja čini … s obzirom na cijelu predmetnu nekretninu u sadašnjem stanju. Stoga, tužiteljica temeljem odredbe članka 948. OGZ-a traži opoziv dara te da se utvrdi kao suvlasnica u … dijela predmetne nekretnine u sadašnjem stanju, koja j e upisanam kao suvlasništvo I i II tuženih, što su I i II tuženi dužni priznati i trpjeti upis u zemljišnoj knjizi, predaju iste u suposjed te brisanje prava služnosti prolaza i prevoza upisane na teret svoje nekretnine, a u korist darovane nekretnine. Opozivom dara učinjenim u korist I tuženog, tužiteljica je stekla pravo suvlasništva na predmetnoj darovanoj nekretnini u ... dijela, zbog čega je I tuženik suvlasnik u predmetnoj nekretnini u … dijela , dok je II.tužena suvlasnica u 1/2 dijela , s obzirom na cijelu nekretninu. Ukoliko sud utvrdi da zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, priznanja, trpljenja te predaje nekretnine u suposjed (tužbeni zahtjev pod točkama II. i III.) na temelju opoziva darovnog ugovora od 25. listopada 2002.g. nije osnovan, tada tužiteljica u skladu sa odredbom čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zahtijeva od I. i II.tuženih isplatu iznosa koji odgovara vrijednosti predmeta opozvanog darovanja, odnosno, građevinske parcele sa lokacijskom i građevinskom dozvolom i to isplatu iznosa od 8.330,00 eura (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev).

 

10. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva jer se ne radi o stupnjevitoj tužbi i jer je ista preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka,

 

11. Sud je donio odluku da će se odluka o tome donijeti u konačnoj odluci.

 

12. Sud je utvrdio da je tužiteljica podneskom zaprimljenim na sudu 18. travnja 2023.god. smanjila tužbeni zahtjev u točki II. u odnosu na tužbeni zahtjev u točki II. postavljen u tužbi glede veličine njenog suvlasničkog udjela. Ističe se da je ovom predmetu tužbeni zahtjev za isplatu (tužbeni zahtjev pod točkom IV.) postavljen kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, što znači da sud o njemu odlučuje tek ukoliko utvrdi da tužbeni zahtjevi koji su ispred njega istaknuti (tužbeni zahtjevi pod točkama II. i III.) nisu osnovani, a do odluke suda o tužbenom zahtjevu pod točkom IV., a sud smatra da je isti tužiteljica mogla specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja u ovom postupku.

 

13. Prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe) preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku je određeno da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

14. Stoga sud ovim Rješenjem iz izreke dopušta preinaku tužbenog zahtjeva kako je to naznačeno u podnesku tužiteljice od 18. travnja 2023.god. jer smatra da je to svrsishodno radi konačnog uređenja odnosa između stranaka sve sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

 

15. Stoga sud u ovoj presudi odlučuje o postavljenom tužbenom zahtjevu iz tog podneska.

 

16. Stranke nisu predlagale usmeno saslušanje vještaka.

 

17. Na ročištu održanom dana 12. lipnja 2024.god. utvrđeno je da temeljem čl. 315. Zakona o parničnom postupku zbog promjene suca glavna rasprava počinje iznova.

 

18. S obzirom na navode stranaka i da su provedeni svi predloženi dokazi, to je sud na ročištu održanom dana 12. lipnja 2024.god., nakon saslušanja stranaka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i nakon toga je zaključio glavnu raspravu.

 

19. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u darovni ugovor (list 7-10 spisa), darovni ugovor (list 11-14), izvadak iz zemljišne knjige (list 15 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 16 spisa), presudu Općinskog suda u Čakovcu broj K-214/2020 (list 17-20 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 21-28 spisa), lokacijsku dozvolu (list 29-32 spisa), građevnu dozvolu (list 33-36 spisa), zapisnik s očevida održanog 30. rujna 2022. (list 68 i 69 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. L. zaprimljenog 02. prosinca 2022. (list 71-114 spisa), očitovanje vještakinje M. L. zaprimljeno 15. veljače 2022. (list 128-130 spisa), uz sudsku praksu danas predanu u spis, zatim u ovjereni preslik ovosudnog spisa broj K-214/2020, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka P. I. i K. B. s raspravnog zapisnika od 07. srpnja 2022., te je saslušao tužiteljicu Š. I., kao i tužene Š. B. i Š. D. kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

20. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u dosuđujućem dijelu.

 

21. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku  određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

22. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

23. Nije sporno da je tužiteljica Š. I. majka I.tuženika Š. B., te svekrva II.tužene Š. D., dok su I.tuženik i II.tužena bračni drugovi.

 

24. Nije sporno da je prvi Darovni ugovor dana 25. listopada 2002.god. sklopljen između tužiteljice I. Š. (majke ) i I. tuženika B. Š. ( sina ), a da je predmet darovanja bila nekretnina upisana u z.k. ul. br. … k.o. D. čest. br. …, oranica od 1285 m2, gospodarska zgrada od 222 m2, ukupne površine 1507 m2. Predmet tog ugovora nije nikakvo uzdržavanje ili slično.

 

25. Istim ugovorom je tužiteljica I.tuženiku darovala tu nekretninu u cijelosti ( 1/1 dijela ), te je ujedno istim ugovorom osnovana služnst prolaza i prevoza na teret svoje čestice koju je tužiteljica dozvolila I.tuženiku i to čest.br. … upisane u z.k.ul.br. … k.o. D., a u korist čestice koja je predmet darovnog ugovora tj. čestice broj … .

 

26. Nakon toga je sklopljen i drugi Darovni ugovor dana 25. listopada 2002.god. sklopljen između I.tuženika B. Š. i II.tužene D. Š. (njegove supruge ), kojim je on jednu polovinu (½ dijela) darovane nekretnine odmah darovao njoj. Predmet tog ugovora nije bio nikakav teret tj. služnost.

 

27. Iz z.k. izvatka za nekretninu upisanu u z.k. ul. br. … k.o. D. čest. br. …, oranica od 1285 m2, gospodarska zgrada od 222 m2, ukupne površine 1507 m2 vidljivo je da je sada ista upisan kao vlasništvo i to I.tuženika Š. B. u ½ dijela i II.tužene Š. D. u ½ dijela, a na nekretnini je upisana zabilježba da ta čestica ima pravo služnosti prolaza i prijevoza preko čestice broj … upisane u z.k.ul.br. … k.o. iste.

 

28. Oba sporna darovna ugovora su sklopljena dana 25. listopada 2002.g., pa se primjenjuje zakon kojim je reguliran institut darovanja u vrijeme sklapanja tog ugovora, a to je upravo Opći građanski zakonik ( tzv. Austrijski opći građanski zakonik, dalje: OGZ).

 

29. Naime, Zakonodavac je vodio računa o tome da se reguliraju i ugovorni odnosi darovanja, pa je u članku 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (ZOO 78 ) izričito predvidio da će se paragrafi Općeg građanskog zakonika kao pravna pravila primjenjivati na darovanja i ortakluk. U čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a ) izričito je propisano da se odredbe tog Zakona neće primjenjivati na one obvezno pravno odnose koje su nastali prije stupanja na snagu samog Zakona o obveznim odnosima. Dakle, iz predmetne odredbe proizlazi da je za one ugovorne odnose koje su nastali prije 01. siječnja 2006. godine mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u trenutku nastanka tih ugovornih odnosa.

 

30. Naime, sada važeći Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) se ne može se primijeniti, jer u to vrijeme nije bio na snazi, a retroaktivno djelovanje zakona nije dopušteno, dok raniji Zakon o obveznim odnosima ( Službeni list SFRJ br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.) nije regulirao institut darovanja.

 

31. Stoga nije točno da je tužiteljica sukladno Zakonu o obveznim odnosima, čl. 496. istog, morala darovni ugovor od 25. listopada 2002.g. opozvati jednostranom izjavom, jer se taj zakon ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

32. OGZ ( Opći građanski zakonik ) ne sadrži nikakva opća pravila koja su svojstvena svim razlozima radi opoziva darovanja. Zajedničko svim ugovorima o darovanju da se isti mogu „poreći“ jedino ukoliko postoji neki od točno navedenih šest razloga (Paragraf 946 OGZ-a), a tu je navedena i nezahvalnost (tamo navedeni pojam je neharnost ). Pojam poreći bi trebalo u duhu današnjeg (pravnog) rječnika tumačiti pravom na sudski raskid ugovora o darovanju. Dakle, sud je taj koji je na temelju tužbenog zahtjeva raskidao ugovor o darovanju ukoliko bi utvrdio postojanje jedan od razloga radi opoziva darovanju.

 

33. Potrebno je utvrditi da li postoji zastarni rok u kojem bi darovatelj bio dužan podnijeti tužbu radi opoziva darovanja. Pregledom odredbi OGZ-a o razlozima radi opoziva darovanja bi se stvorio zaključak da takvo pravo ne zastarijeva. Međutim, pregledom drugih odredbi OGZ-a i to posebnih odredbi o zastari, vidljivo je da je OGZ predvidio trogodišnji rok u kojem tužitelj može tražiti opoziv darovanja i to u Paragrafu 1487 OGZ-a).

 

34. Iz te odredbe o trogodišnjem roku OGZ-a nije vidljivo da li je predmetni rok subjektivan ili objektivan odnosno da li se rok računa od vremena saznanja darovatelja (tužitelja) za okolnost radi opoziva darovanja ili se predmetni rok računa od momenta nastupa okolnosti neovisno o saznanju darovatelja. Prema sudskoj praksi utvrđeno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ( npr. odluka broj Rev 816/10 ) zauzeo stav da se radi o subjektivnom roku. Dakle, darovatelj može tražiti opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti i prema OGZ-u isti je predviđao trogodišnji zastarni subjektivni rok.

 

35. Kao razlog radi opoziva darovanja zbog nezahvalnosti prema odredbi OGZ-a i to Paragrafu br. 948. isti govori o porećenju radi neharnosti te navodi da: „…Darovanje može se poreći, ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti prema svom dobročincu. Pod grubom neharnošću razumijeva se takva pozljeda tijela ili uvreda u poštenju, u slobodi ili u imovini, da se protiv uvredioca može postupati službeno ili na zahtijevanje uvrjeđenika po zakonu kaznenom…“ Predmetnu odredbu treba tumačiti u duhu današnjeg vremena tako da govorimo o pravu na sudski raskid darovanja zbog grube nezahvalnosti obdarenika prema darovatelju. Uvidom u citiranu odredbu vidljivo je da prije svega ponašanje obdarenika mora imati obilježja kaznenog djela.

 

36. To znači da ukoliko dođe do kaznene osude, parnični sud koji vodi postupak opoziva darovanja vezan je za takvu kaznenu osudu. Naime, temeljem čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

37. Međutim, samo postojanje kaznenog djela ne znači automatizmom da postoji i razlog radi opoziva darovanja, već takva kaznena radnja mora ( kumulativno) predstavljati i radnju koja po svom značenju predstavlja toliku grubu nezahvalnost da razumno opravdava opoziv darovanja. Potrebno je da takvo ponašanje ( kazneno djelo) predstavlja krajnji oblik nezahvalnosti obdarenika prema darovatelju, da je razumno da se opozove ugovor.

 

38. U konkretnom slučaju darovanje je izvršeno dana 25. listopada 2002.god., a tužba je podnesena ovome sudu dana 26. ožujka 2021.god., dok se tužiteljica u istoj poziva na grubu nezahvalnost i kaznenu presudu ( kazneni nalog ) Općinskog suda u Čakovcu broj K-214/2020 od dana 03. prosinca 2020.god., pa stoga ovaj sud utvrđuje prema naprijed obrazloženom da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od tri godine ( kao subjektivnog roka tj. od dana saznanja ) i to za I-tuženika B. Š. .

 

39. Za II.tuženu D. Š. i postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na nju se donosi posebna odluka i posebno se ocjenjuje da li je došlo do zastare naspram nje.

 

40. Sada valja odlučiti koji dio tužbenog zahtjeva tužiteljice je osnovan, s obzirom kako je isti postavljen u podnesku zaprimljenom na sudu dana 18. travnja 2023.god.

 

41. Tužiteljica prvo temeljem odredbe članka 948. OGZ-a traži opoziv darovanja ( dara) i uspostavu zemljišno-knjižnog stanja koje odgovara povratu u njezino vlasništvo građevinske parcele, odnosno traži da se utvrdi kao suvlasnica darovane nekretnine u sadašnjem stanju, koja je upisana kao suvlasništvo I.tuženika i II.tužene, što su I.tuženik i II.tužena dužni priznati i trpjeti upis u zemljišnoj knjizi, predaju iste u suposjed te brisanje prava služnosti prolaza i prevoza upisane na teret svoje nekretnine, a u korist darovane nekretnine.

 

42. Iz z.k. izvatka za nekretninu i to čest.br. … upisane u z.k.ul.br. … k.o. D., koja je još uvijek u vlasništvu ovdje tužiteljice, utvrđeno je da je na istoj pod brojem Z-… upisano pravo služnosti prolaza i prevoza, a temeljem sklopljenog Darovnog ugovora između tužiteljice i I-tuženika, kako je već naprijed obrazloženo.

 

43. Uvidom u z.k. ul. br. … k.o. Dragoslavec čest. br. …, oranica od 1285 m2, gospodarska zgrada od 222 m2, ukupne površine 1507 m2 vidljivo je da je sada ista upisana kao vlasništvo i to I.tuženika Š. B. u ½ dijela (jednojpolovini) i II.tužene Š. D. u ½ dijela (jednojpolovini ), a na nekretnini je upisana zabilježba da ta čestica ima pravo služnosti prolaza i prevoza ( prijevoza) preko čestice broj … upisane u z.k.ul.br. … k.o. iste.

 

44. U spis je priložena Lokacijska dozvola Ureda državne uprave u M. županiji od dana 17. travnja 2002.god. iz koje je vidljivo da je ista izdana dakle prije spornog izvršenog darovanja i da je ista lokacijska dozvola izdana na ime ovdje tužiteljice, a za gradnju gospodarske građevine na spornoj čestici broj … upisanoj u z.k.ul.br. … k.o. D. (katastarska čestica broj … k.o. D. ).

 

45. Priložena je i Građevinska dozvola Ureda državne uprave u M. županiji od dana 03. srpnja 2002.god. iz koje je vidljivo da je ista izdana dakle prije spornog izvršenog darovanja i da je ista građevinska dozvola izdana na ime ovdje tužiteljice, a za tu istu nekretninu.

 

46. Nesporno je između stranaka da su I.tuženik i II.tužena nakon darovanja izgradili na darovanoj građevinskoj parceli gospodarsku građevinu, odnosno, spremište poljoprivred-nih strojeva i proizvoda.

 

47. Sud je Rješenjem od dana 08. rujna 2022.god. odredio očevid na licu mjesta u D. S., na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti predmeta darovanja tj. građevinske parcele prema stanju u vrijeme darovanja i vrijednosti čitave predmetne nekretnine u sadašnjem stanju, te odnosa vrijednosti građevinske parcele i cijele nekretnine u sadašnjem sada, a koja je upisana u z.k.ul.br. … k.o. Dragoslavec, čest.br. … koja se nalazi iza nekretnine tužiteljice D. S., za dan 30. rujna 2022. u 09,00 sati.

 

48. Na očevidu je utvrđeno kakvo je stanje nekretnine i da se ista sastoji od gospodarske zgrade ( farme ) i dvorišta, a temeljem utvrđenog stanja ista čestica ima pravo prolaza i provoza sa druge nekretnine – čestice, koja se nalazi na adresi D. S.

 

49. Vještakinja M. L. iz tvrtke R. p. d.o.o. M. je dana 02. prosinca 2022.god. u spis dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem navodi da je predmet postupka nekretnina s podacima : z.k.ul.br. … k.o. D., čest.br. … od 1507 m2, a koja je identična katastarskoj čestici broj … k.o. D. od 1507 m2. Sačinila je i fotografije izgleda predmetne nekretnine. Vidljivo je iz podataka u nalazi vještaka da sporna čestica nema drugi pristupni put osim kroz ovu česticu gdje je upisano pravo služnosti provoza i prolaza.

 

50. Vještakinja L. je navela da se na predmetnoj čestici se nalazi gospodarska građevina, ista ima je prizemnica sa neuređenim tavanom. Tržišna vrijednost (TV) iznosi : 29.510,26 EUR ili 222.345,09 Kuna, 1 EUR = 7,53 HRK ( kuna), korišteni srednji tečaj EUR = 7,53 na dan vrednovanja. Porez nije uključen u cijenu. Tržišna vrijednost nekretnine je procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, između voljnog kupca i voljnog prodavatelja, u transakciji po tržišnim uvjetima nakon prikladnog oglašavanja, pri čemu je svaka stranka postupila upućeno, razborito i bez prisile. Dan kakvoće predstavlja datum na koji se odnosi stanje (kakvoća) nekretnine koje je mjerodavno za procjenu vrijednosti nekretnine. Dan vrednovanja predstavlja datum na koji se odnosi procjena vrijednosti nekretnine

 

51. Tužiteljica je stavila prigovor na nalaz vještakinje, te je istakla da se vještačenjem treba utvrditi i tržišna vrijednost građevinske parcele prema stanju u vrijeme darovanja te odnos vrijednosti ranije građevinske parcele i vrijednosti nekretnine u sadašnjem stanju. Ponavlja se ono što je već navedeno u tužbi, a to je da u vrijeme darovanja predmetna nekretnina bila građevinska parcela (zemljište) sa ishođenom lokacijskom i građevinskom dozvolom (koje se nalaze u sudskom spisu), pa je prema tom stanju potrebno utvrditi njenu tržišnu vrijednost.

 

52. Vještakinja L. M. je dana 15. veljače 2023.god. dostavila Dopunu nalaza i mišljenja gdje navodi da vijednost nekretnine u sadašnjem stanju prema izračunu vrijednosti troškovnom metodom iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka iznosi 29.510,26 EUR. Odnos vrijednosti građevinske parcele i vrijednosti nekretnine u stanju sada navodi da je vrijednost nekretnine prije darovanja: 8.330,00 EUR, da je vrijednost nekretnine u sadašnjem stanju: 29.510,26 EUR, pa je razlika u iznosu u (Eur) iznosi 21.180,26 EUR. Sukladno traženju u nalogu za dopunom nalaza, vještakinja navodi da je utvrđena građevinska tržišna vrijednost građevinske parcele u vrijeme darivanja i ona iznosi 8.330,00 EUR, tržišna vrijednost nekretnine u sadašnjem stanju iznosi ( kako je i navedeno u Nalazu i mišljenju): 29.510,26 EUR, a razlika u iznosu tržišne vrijednosti parcele prije i sada u (Eur) iznosi: 21.180,26 EUR.

 

53. Nakon toga stranke nisu imale daljnje primjedbe.

 

54. Sud nalaz i mišljenje i dopunu istog vještakinje M. L. u cijelosti prihvaća jer je dan stručno i nepristrano.

 

55. Tijekom postupka su saslušani i svjedoci i sve stranke.

 

56. Svjedok I. P., brat tužiteljice je u svom iskazu aveo da kada se tužiteljica vratila iz A. tada je darovala nekretninu i to zemljište koje se nalazi u D. S. svome sinu. Kasnije su nastale svađe, njezin sin B. Š. fizički je napao tužiteljicu, zbog toga je donijeta kaznena presuda. Sada bi tužiteljica htjela oduzeti tu nekretninu jer prema darovnom ugovoru njezin sin bi ju trebao uzdržavati. Tužiteljica mu je osobno rekla i to još dok je bila u A. da joj je snaha D. Š. rekla neka sada ide kod doktora jer poslije ju nitko neće moći voditi kod doktora. Poslije se na toj nekretnini koja je bila samo zemljište u vrijeme darovanja i to nakon darovanja izgradila farma. U to vrijeme oba tuženika nisu bila zaposlena, uzeli su kredit, a kredit je otplaćivala tužiteljica, to mu je ona rekla. Prije darovanja predmetne nekretnina tužiteljica je ishodila lokacijsku i građevinsku dozvolu za gradnju farme. Nakon što je I. tuženik napao tužiteljicu, ona je bila jako rastresena, liječila se kod psihijatra. Nakon tog događaja tužiteljica i tuženici ne kontaktiraju. Kad vidi I. tuženika tužiteljica sva drhti. On osobno nije vidio napad I.tuženika na tužiteljicu. Tuženici nisu u ničem oskudijevali, nosila im je i torbe hrane, davala im 1.000,00 eura mjesečno. Kad tuženik dođe na nekretninu na kojoj se nalazi farma mora proći kroz dvor tužiteljice gdje ona živi i kada ga vidi ona se uznemiri. On tome nije bio osobno prisutan.

 

57. Sud iskaz toga svjedoka ne prihvaća jer je očito osobno zainteresiran za ishod ovog spora, a o svemu ima saznanja samo iz onoga što mu je rekla sama tužiteljica.

 

58. Svjedok B. K. je izjavio da ne zna tko je kome darovao predmetnu nekretnini, niti pod kojim uvjetima, niti tko je izgradio objekat. On ima pokraj svoju nekretninu, pa je tužiteljici potpisao suglasnost za izdavanja građevinske dozvole za gospodarsku zgradu odnosno spremište za poljoprivredne strojeve, a ne za farmu koja je nastala kasnije. Ne zna da li u njihovoj obitelji bilo kakvih svađa, on nije bio prisutan da bi mogao to tvrditi, ne zna u kakvim su danas odnosima.

 

59. Navedeni svjedok nema nikakva saznanja o predmetu ovog postupka.

 

60. Tužiteljica I. Š. je izjavila da joj je I-tuženik B. sin, a II-tužena D. snaha. Ona je sinu B. 2002. darovala to zemljišta na kojem tada nije bilo ništa izgrađeno, bila je takva posebna čestica. U to vrijeme su si bili dobri, ona je radila u A.i, ovdje je dolazila jedanput u dva, tri mjeseca i za vikend. Odmah kako je to njemu darovala tuženici su na toj čestici napravili tu zgradu, to je gospodarska zgrada, odnosno farma. Kada je ona otišla u mirovinu i 2016. se vratila iz A., ovdje u kuću na adresi D. S. odmah su počeli problemi sa sinom B. Oni su živjeli u prizemlju, a ona na katu te kuće. Tuženici imaju dvoje djece. Ništa se nisu mogli dogovoriti, stalno su joj nešto predbacivali, nisu zajedno niti ručali. Kada se vratila iz A. ona je njima dala i punomoć na svojoj knjižici i onda je snaha D. nemilice trošile te njene novce. Tužiteljica navodi da je ona njima postala sluškinja, čistila je, kuhala i prala. Tuženicini nisu bili nigdje zaposleni, imali su dvoje malodobne djece, dakle nisu imali nikakve prihode, već su živjeli od njenih novaca. Za tu gospodarsku zgradu na spornoj čestici su uzeli kredit, međutim kako nisu imali iz čega plaćati tako tako je ona na kraju otplatila taj kredit. Kredit je otplatila u kolovozu 2017. i onda su joj tuženici iznenada rekli da se oni sele, te su se negdje u rujnu 2018. odselili negdje u Z., ona ne znam niti gdje. Od onda ona sama živi u toj kući na adresi D. S. . Ima još jednu kćer koja živi u A.i  i koja ima austrijsko državljanstvo tako da će tamo i ostati. I-tuženik B. ju je napao 26. travnja 2020. kada je ujutro čistila peć s jednim drvenim kolcem tako da je zadobila i ozljede, ona je pozvala policiju i policija je svoje napravila. Nakon tog događaja imala problema u svakodnevnom funkcioniranju, stalno ga se bojala. O tome se je vodio i kazneni postupak kod ovoga suda i I-tuženik je tamo osuđen. Zbog tog događaja je ona završila i na psihijatriji te i nadalje troši lijekove a o čemu je predala medicinsku dokumentaciju. Ovu česticu koju je darovala I-tuženiku, tu je on sve ogradio, onda je njoj zagradio put za šumu i tu je zasadio jelke tako da ona sada mora okolnim putem ići u šumu. I nadalje svaki tjedan tuženici dolaze tu, na tu spornu česticu dva ili tri puta i onda uvijek tuženik viče po gruntu, uvijek dojuri s autom, tako da sve kamenje leti, a ona si je napravila i dupla vrata da ne dođe do nje. Svaki puta kada dođe ona je sva uznemirenja, te joj klecaju koljena. On se mora maknuti s njezinoga, ona više ne želi da on tu dolazi. Ona želi da se taj darovni ugovor opozove, čim prije. Njoj je smetalo što se sele njoj je žao što su otišli i ostavili je bez korice kruha.

 

61. Tužiteljica je ostala kod svojih navoda. Ističe se da predmet ovog postupka nije niti uzdržavanje, niti briga o tužiteljici, niti to tko je uzeo i otplaćivao kredit za gradnju gospodarskih objekata, a niti to čiji novac i se trošio i kako se trošio u spornom razdoblju od darovanja do danas.

 

62. I.tuženik B. Š. je u iskazu naveo da je tužiteljica I. Š. njegova majka, a II-tužena D. mu je supruga. 2002. je sa suprugom i dvoje djece živio na adresi D. S. . Tada mu je majka I. darovala tu spornu česticu koja je tada bila samo zemljište. Onda je on poslije darovao supruzi D. . Na toj čestici su supruga i on sagradili gospodarsku zgradu u kojoj su imali farmu pilića. Kredit za tu gospodarsku zgradu je uzeo u tadašnjoj M. banci i njemu su za otplatu tog kredita novce uzimali direktno s tekućeg računa, a supruga D. je isto uzela za to kredit u L. gdje joj je jamac bio J. S. i taj kredit se je otplaćivao na način da je firma P. Č. gdje su vozili piliće novce uplaćivala direktno L. za taj kredit. Problemi s majkom I. su počeli 2016. kada se je vratila iz A. . Nakon nekog vremena je majka I. prvo otjerala suprugu D., ne zna iz kojih razloga. Onda su se oni odlučili maknuti iz te kuće u D. S., te su 2018. tri mjeseca bili na stanu, a onda su kupili kuću u Z. i tamo se odselili. Oni su u toj gospodarskoj zgradi na spornoj čestici 8 godina uzgajali piliće, a sada unutra imaju neki alat, skuter, neregistrirani auto, kosilice i slično. On na tu česticu ide svaka dva tjedna, da pokosi travu pod jelkama, a budući da tamo uzgajaju jelke za Božić koje prodaju. Mama I. i nadalje živi u kući pokraj te sporne parcele na udaljenosti nekih 20-30 metara. Nije točno da se mama I. njega boji i da je morala staviti dupla vrata jer on ima fotografije da su ta njezina vrata širom otvorena. Što se tiče navoda da je stavio ogradu isto je stavio da obrani te jelke od zečeva i nije točno da sam je mami sagradio nekakav put jer ona po tom putu i nadalje može ići. Nije točno da on nije nigdje radio jer već 27 godine radi bez prekida u jednoj te istoj firmi i to S. S., Š., po struci je zidar, a sada je poslovođa u firmi, već 10 godina. Prije je svake subote i nedjelje radio u fušu. Kada dođe na tu česticu uvijek se parkira da nikome ne smeta. Što se tiče događaja iz travnja 2020. to je sve lažno namješteno, tamo nije bilo niti P. niti K. koji su saslušani kao svjedoci. On je to jutro došao flaksati (kositi travu s trimerom) i nije napao majku I. . Odjednom je došla policija, nije tamo bilo nikakvih svjedoka, nije napravljen nikakav zapisnik, odnosno on ga nije dobio, a njega su policajci saslušali tamo gdje je trimao i onda su toga dana nakon nekog vremena policajci opet došli pa sam ih pitao što je sada napravio i rekli su mu da se mora maknuti od tamo jer se "ovoj mota i morali budu ga privesti ako se ne makne". Što se tiče poziva na sud za taj događaj, on je poziv primio ujutro u 8,00 sati, a sud je bio toga dana u 08,30 i to u Varaždinu, tražio je odgodu, ali mu nisu dali. Nije se žalio na odluku suda, ali to iz razloga jer nikad u životu nije hodao po sudovima. Dakle problemi s mamom su počeli od kada su se oni odselili. Sve što je navela nije točno, i supruga i on rade cijelo vrijeme i to non-stop. Ne slaže se da se to darovanje opozove jer su supruga i on tu izgradili gospodarski objekt koji si sada ne može uzeti sa sobom. Njemu se brani prilaz na tu farmu, tj. tom gospodarskom objektu. On nema drugi put do te farme osim kroz nekretninu tužiteljice on nije niti mogao dobiti dozvolu za taj objekt prije nego se upisala služnost puta. Od tog događaja iz travnja 2020. do danas on i tužiteljica ne razgovaraju, svaki ide svojim putem, te s majkom uopće ne razgovaraju od 2018. kada su se odselili iz D. S. .

 

63. II.tužena D. Š. je izjavila da je tužiteljica I. Š. njoj svekrva, a tuženik B. joj je suprug. Točno je sve što je suprug rekao u svom iskazu. 2002. je tužiteljica I. svome sinu B. darovala tu česticu, to je bilo zemljište, a onda je on pola darovao njoj jer je ona uzimala kredit i trebao je dio čestici biti na nju, te da se može upisati hipoteka. Poslije su na toj čestici napravili tu gospodarsku zgradu gdje su uzgajali piliće. Problemi s tužiteljicom su počeli 2016. kada je došla u mirovinu i kada se vratila iz A., a to iz razloga jer je 40 godina sama živjela, a ovdje je njih bilo četvero i to suprug i ona i dvoje djece koji su tada već bili punoljetni i zaposleni. Tužiteljica je htjela tišinu, sve joj je smetalo. Bilo je dana kada je tužiteljica nju tjerala iz kuće, onda je tjerala i supruga. Zbog toga su si oni na kraju našli stan za iznajmiti, pa su kupili i kuću u Z., te su iz D. S. odselili 2018.god. Od kada su se odselili ne komuniciraju s tužiteljicom. Idu na tu spornu česticu gdje je farma jer tamo sada imaju božićne jelke koje prodaju. Nakon što su se oni odselili nije bilo nikakvih svađi s tužiteljicom, a nije ih bilo niti prije, bile su samo te promjene raspoloženja kod tužiteljice. Što se tiče događaja iz 2020. ona tome nije bila prisutna. Što se tiče ove sporne čestice tužiteljica ih može isplatiti iz tog objekta ili neka se sve to skupa proda i oni više neće ići tamo.

 

64. Tuženici su u svojim iskazima ostali kod navoda iznijetih tijekom postupka.

 

65. U konkretnom slučaju za procjenu odnosa između stranaka je mjerodavna odredba i članka 4. stavak 1. Obiteljskog zakona ( Narodne novine RH broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), a koja propisuje da se svi članovi obitelji moraju uzajamno poštivati i jedan drugome pomagati, a koja obveza postoji kako na strani I.tuženika kao sina tužiteljice, tako i na strani tužiteljice kao majke I.tuženika, a ovaj sud zaključuje kako je izvedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je od sklapanja ugovora doista došlo do pogoršanja međusobnih odnosa između tužiteljice i I.tuženika, te i II.tužene, u smislu citirane odredbe.

 

66. Prvo valja odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu gdje tužiteljica traži opoziv darovanja sporne nekretnineu odnosu na I.tuženika B. Š. .

 

67. Tijekom ovog postupka je izvršen uvid u cjelokupni ovosudni sud broj K-214/2020, te je utvrđeno je da je isti pravomoćno okončan. Protiv I.tuženika je proveden kazneni postupak, te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu br. K-214/2020 od 03. prosinca 2020.g. izdan kazneni n(dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, na način da je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi, odnosno, prema svojoj majci, ovdje tužiteljici I. Š. . I. tuženik je u tom kaznenom postupku ispitan dana 16. srpnja 2020.g., a u obrani je naveo da tužiteljica "za njega ne postoji". Ovdje I.tuženik na tu presudu (kazneni nalog ) nije dakle podnio žalbu.

 

68. Tužiteljica je priložila i medicinsku dokumnetaciju iz koje je vidljivo da se u svezi upravo tog događaja, koji je bio predmetom tog kaznenog postupka, obratila liječnicima i da je u svezi toga događaja bila na liječenju.

 

69. Iz iskaza stranaka je utvrđeno da su međusobni odnosi između stranaka narušeni već 2018.god. kada su se I.tuženik i II.tužena odselili s adrese D. S. gdje je ostala živjeti samo tužiteljica i da nakon toga stranke uopće ne komuniciraju, dakle sud utvrđuje da su njihovi međusobni odnosi teško poremećeni.

 

70. Utvrđeno je da stranke nisu više mogle zajedno živjeti u istoj kući na adresi D. S., da je tužiteljica imala određene zahtjeve i pravila ponašanja koje je zahtijevala od I. i II.tuženika, zbog čega su se oni odlučili odseliti s te adrese. Neke druge i veće povrede ponašanja tuženih prema tužiteljici ista nije dokazala, a pogotovo ne da bi oni nju iskorištavali za svakakve radove po kući i da bi trošili samo njezine novce. To pogotovo jer je utvrđeno da je I.tuženik već više od 27 godina zaposlen, pa i II.tužena određeno vrijeme, dakle imali su svoje prihode, a osim toga su izvan redovnog rada još kod kuće imali i farmu pilića o kojoj su se vodili,  tako da su navodi tužiteljice o "trošenju njezina novca" u potpunosti pretjeran, neosnovani i nedokazani.

 

71. Međutim, s obzirom na tu pravomoćnu sudsku odluku u kaznenom postupku, kao i s obzirom na činjenicu da I.tuženik s tužiteljicom uopće ne komunicira od 2018.god., dakle očito o tužiteljici kao svojoj majci ni na koji način ne vodi brigu od tada, te ista živi sama u starijoj životnoj dobi, to ovaj sud u ovom postupku utvrđuje da je I.tuženik je svojim ponašanjem iskazao grubu nezahvalnost prema tužiteljici, zbog čega su ostvarene pretpostavke za opoziv darovnog ugovora od dana 25. listopada 2002.god. koji je sklopljen između tih stranaka (tužiteljice i I.tuženika ), a prema pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ).

 

72. Posebice se to utvrđuje iz razloga jer je razlog za opoziv darovanja zbog nemarnosti, odnosno grube nezahvalnosti I.tuženika prema tužiteljici nastao kada je I.tuženik u mjesecu travnju 2020. god. verbalno i fizički napao tužiteljicu, prijetio je da će je ubiti za što je I.tuženik pravomoćno osuđen presudom ovog suda zbog počinjenja kaznenog djela prema tužiteljici, što sud u ovom postupku mora uzeti u obzir.

 

73. Stoga je sud u toč. I.izreke donio odluku da se opoziva darovni ugovor koji su dana 25. listopada 2002.god. sklopili tužiteljica I. Š. i I.tuženik B. Š., s obzirom da je utvrđena gruba nezahvalnost I.tuženika prema tužiteljici. Time je djelomično usvojen konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

74. Sada valja odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva gdje tužiteljica traži i od I.tuženika i od II.tužene da su isti dužni trpjeti da si tužiteljica u zemljišnoj knjizi upiše pravo suvlasništva  kao i da joj taj suvlasnički do I.tuženik i II.tužena predaju u posjed, te osim toga još i brisanje služnosti prolaza i provoza upisanog kao teret na susjednoj nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. … k.o. D., a za korist ove sporne čestice sada upisane u z.k.ul.br. ... k.o., D. u cijelosti.

 

75. Zakon o obveznim odnosima nije jedini aktualni Zakon koji sadrži odredbe koje su mjerodavne za ugovor o darovanju. Sigurno najznačajniji je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine RH broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 ) koji među ostalim regulira i pretpostavke radi stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla u čl. 115. – 129., a s obzirom da je „causa“ ugovora o darovanju kao jednog pravnog posla stjecanje prava vlasništva. Samim sklapanjem ugovora o darovanju se ne stječe pravo vlasništva na predmetu darovanja. Upravo uzimajući odredbe čl. 116., 120., i 121. Zakona o vlasništvu proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla (a time i ugovora o darovanju) potrebno ne samo da se sklopi ugovor o darovanju, već i da se izvrši predaja u samostalni posjed pokretnine, odnosno da se izvrši uknjižba prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla. Tako je potrebno izvršiti i upis prava služnosti prolaza i provoza, što je u konkretnom slučaju ugovoreno tim ugovorom o darovanju sklopljenim između tužiteljice i I.tuženika.

 

76. Nakon toga je I.tuženik odmah nakon sklapanja darovnog ugovora od 25. listopada 2002. god. sa tužiteljicom, darovao II.tuženoj ½ dijela (jednupolovinu dijela ) darovane nekretnine, zbog čega su sada I.tuženik i II.tužena upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici darovane nekretnine, svaki u ½ dijela (jednoj polovini ) s obzirom na cijelu nekretninu, te s obzirom da su nesporno I.tuženik i II.tužena nakon darovanja izgradili na darovanoj građevinskoj parceli gospodarsku građevinu, odnosno, spremište poljoprivred-nih strojeva i proizvoda, čime je povećana vrijednost predmetne nekretnine sa iznosa od 8.330,00 eura na iznos od 29.510,26 eura.

 

77. Tužiteljica upravo u tom dijelu tužbenog zahtjeva postavljenog u odnosu na I.tuženika i II.tuženu koji se odnosi da su dužni trpjeti da si tužiteljica u zemljišnoj knjizi upiše pravo suvlasništva ( u … dijela tj. gore navedeni iznosi prikazani putem razlomka),  kao i da joj taj suvlasnički I i II.tuženici predaju u posjed, te osim toga još traži i brisanje služnosti prolaza i provoza upisanog kao teret na susjednoj nekretnini i to traži u cijelosti.

 

78. Naime, taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljica temelji na tome da je ona I.tuženiku darovala zemljište sa izdanom lokacijskom dozvolom i izdanom građevinskom dozvolom za tu sada izgrađenu gosodarsku građevinu, da su onda I.tuženik i II.tužena na istoj nekretnini sagradili tu gospodarsku zgradu, pa je sada tužiteljica suvlanica te nekretnine prema vrijednosti zemljišta u vrijeme darovanja što je sudski vještak u ovom postupku utvrdio u iznosu od 8.330,00 EUR, dok je sadašnja vrijednosti cijele nekretnine 29.510,26 EUR ( to je upravo traženi suvlasnički omjer … dijela ), te je stoga nastala tzv. "nova stvar" na kojoj se sada ovom odlukom trebaju utvrditi suvlasnički omjeri, s time da dužnost tog suvlasništva mora trpjeti samo I-tuženik u svojoj ½ dijela, dok bi II.tužena i nadalje ostala upisana u ½ dijela nekretnine, dakle suvlasnički omjer II.tužene bi ostao isti.

 

79. Za oba tuženika je tužiteljica tražila da moraju trpjeti upis vlasništva u njezinu korist i da si isto suvlasništvo upiše u zemljišne knjige, kao i predati joj u suposjed taj suvlasnički dio nekretnine.

 

80. S obzirom da je tužbeni zahtjev tako postavljen, a sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku, to sud u izreci presude isti tužbeni zahtjev treba izdvojiti i posebno odlučiti o njemu.

 

81. Ističe se da je očito II. tužena Š. D. pravo vlasništva i pravo služnosti na spornoj nekretnini stekla u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige i to od I.tuženika B. Š., svojeg supruga i to još 2002.god.

 

82. II.tužena D. Š. dakle nije bila u nikakvom ugovornom ili kakvom drugom pravnom odnosu sa tužiteljicom Š. I. u svezi te sporne nekretnine.

 

83. Sud stoga smatra da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na taj postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženu.

 

84. Stoga II.tužena niti ne treba trpjeti brisanje prava služnosti ili uknjižbu treće osobe, konkretno tužiteljice na svojoj nekretnini, a naročito s obzirom na činjenicu da je istu nekretninu stekla temeljem povjerenja u zemljišne knjige od treće osobe prije više 20 godina ( još 2002.god. ) i to sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama ( tada važećem objavljenom u Narodnim novinama RH broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., kasnije i 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.), ali se isto valja tumačiti i sukladno sada važećem Zakonu o zemljišnim knjigama ( objavljenom u Narodnim novinama RH broj 63/19, 128/22, 155/23 ).

 

85. Sud utvrđuje da se za II.tuženu u tužbi i tužbenom zahtjevu niti ne navodi, a niti se može navoditi bilo kakav razlog za opoziv darovanja budući da tužiteljica s II.tuženom nije sklopila nikakav ugovor. II.tužena od tužiteljice nije ništa stekla, pa joj stoga niti ništa na ime stjecanja bez osnove nije dužna dati.

 

86. Kako je tužbeni zahtjev koji se odnosi na brisanje upisane služnosti provoza i prolaza, te na utvrđenje, priznanje, trpljenje i predaju u suposjed neodvojivo povezan sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na opoziv darovanja, a u odnosu na II.tuženu takvog opoziva darovanja niti nema, tako ona posljedično tome nije dužna ništa niti trpjeti na svom suvlasničkom dijelu nekretnine za koju je pravo vlasništva upisala pred više od 22 godine na temelju valjanog ugovora o darovanju, dok je služnost kao teret već bila upisana temeljem drugog ugovora o darovanju koji su ranije sklopili tužiteljica i I.tuženik.

 

87. Osim toga sud smatra da je u odnosu na II.tuženu svakako nastupila i zastara bilo kakvog potraživanja od strane tužiteljice s obzirom na vrijeme koje je proteklo od spornih ugovora o darovanju, a u kojem vremenu tužiteljica nije podnosila nikakve radnje protiv II.tužene niti je protiv nje pokretala kakav postupak.

 

88. Naime, s obzirom da tužiteljica nije bila ni u kakvom pravnom odnosu sa II.tuženom, niti se II.tuženoj može stavljati na teret raskid ugovora o darovanju zbog grube nezahvalnosti, tako se na ju primjenjuje opći zastarni rok iz Zakona o obveznim odnosima koji je pet godina, a isti je počeo teći već u trenutku sklapanja ugovora o darovanju 25. listopada 2002.god.

 

89. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na II.tuženu u cijelosti neosnovan, te je odlučeno kao u toč. II.A) i II.B), izreke ove presude.

 

90. Što je tiče ovog dijela tužbenog zahtjeva (utvrđenja, priznanja, trpljenja i predaje u posjed sporne nekretnine ) postavljenog u odnosu na I.tuženika, sud smatra da je isti i u odnosu na I.tuženika također u cijelosti neosnovan.

 

91. Naime, sud smatra da tužiteljica u ovom postupku ne može tražiti da se upiše kao suvlasnica u … dijela sporne nekretnine jer takav način utvrđivanja suvlasništva nekretnine (čestice ) koja je darovana kao zemljište bez izgrađenih objekata, a onda su na njoj druge osobe ( ovdje tuženici ) sagradili gospodarski objekat nije propisano niti u jednom Zakonu, a pogotovo ne na ovakav način kada je sud već utvrdio da II-tužena kao suvlasnica te nekretnine nije ništa dužna trpjeti, niti je u odnosu na nju može bilo što utvrđivati, a sada se tiče suvlasništva na spornoj nekretnini.

 

92. Posljedično tome, a kako je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje da je suvlasnica i da su to tuženici dužni trpjeti, dakle ne može se niti upisati kao suvlasnica nekretnine i sud ju je u tom dijelu također odbio, tako joj onda tuženici tu nekretninu niti ne mogu predati u suposjed.

 

93. Za oba tuženika je tražila da moraju trpjeti upis vlasništva u njezinu korist i da si isto upiše u zemljišne knjige, kao i predati joj u suposjed taj suvlasnički dio nekretnine.

 

94. Ističe se da je sud utvrdio da se opoziva darovanje samo u odnosu na I.tuženika kao daroprimatelja, a upisana lsužnosz prolaza i provoza je upisna na cijeloj nekretnini te 2002.god. temeljem tog opozvanog ugovora o darovanju.

 

95. Međutim sada su suvlasnici te nekretnine I.tuženik u ½ dijela i II.tužena u ½ dijela.

 

96. U odnosu na II.tuženu je sud utvrdio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije i u odnosu na nju je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

97. Međutim kako je ta služnost upisana na cijeloj nekretnini, a koja je u suvlasništvu samo I.tuženika i II.tužene, tako se ista nikako ne može brisati samo na suvlasničkom dijelu I.tuženika, a pogotovo ne na cijeloj nekretnini, kako je već obrazloženo, jer služnost kao teret sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama prati nekretninu. Kako je odbijen stvarno-pravni zahtjev tužiteljice (radi utvrđivanja suvlasničkih omjera na nekretnini ), tako se onda ne može brisati niti upisana služnost.

 

98. Osim toga ista služnost se ne može brisati jer je prošlo više od 20 godina (jer je ista u z.k. upisana još 2002. godine ) i s pravom se tuženici pozivaju na povjerenje u zemljišne knjige. Osim toga, utvrđeno je da se na tu nekretninu ne može doći s nekog drugog prilaza ili puta, sud je utvrdio da tuženici i nadalje ostaju upisani kao suvlasnici te nekretnine svaki u ½ dijela, pa im se tako u ovom postupku niti ta služnost ne može obrisati. Za predmetnu nekretninu, koja temlejm ove sudske odluke i nadalje ostaje upisana kao suvlasništvo samo I.tuženikai II.tužene je nužno da upisana služnost ( teret ) i nadalje ostane upisana i nema nikakvog osnova da se ista briše.

 

99. Stoga je odlučeno kao u toč. II.A) i II.B) izreke.

 

100. Sada je potrebno odlučiti o postavljenom kumulativnom zahtjevu ( koji psotavlja u slučaju da sud odbije njezin tužbeni stvarno-pravni zahtjev ) koji se odnosi na isplatu određenog novčanog iznosa, a koji novčani iznos tužiteljica u ukupnom iznosu od 8.330,00 EUR / 62.762,39 kuna i isti potražuje i to i od I.tuženika i od II.tužene, s obzirom da su tuženici suvlasnici sporne nekretnine ( u trenutku podnošenja tužbe i trenutku postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva ) svaki u ½ dijela.

 

101. Taj novčani iznos je sudska vještakinja u ovom postupku utvrdila kao tržišnu vrijednost sporne nekretnine koji se odnosi samo na vrijednost zemljišta sa izdanom lokacijskom dozvolom i izdanom građevinskom dozvolom, dakle bez ikakve sagrađene zgrade ( u konkretnom slučaju gospodarske ) na njoj.

 

102. Prigovor zastare na novčane iznose u odnosu na I.tuženika B. Š. nije osnovan iz istih razloga kao i u odnosu na stvarno-pravni zahtjev jer je sud utvrdio da je tužiteljica unutar zastarnog roka od tri godine ( subjektivni rok tj. od dana saznanja ) od donošenja presude (kaznenog naloga ) podnijela ovu tužbu za opoziv darovanja, kako je već obrazloženo.

 

103. Osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II. tuženu, jer ista s tužiteljicom nikada nije bila u nikakvome pravnome odnosu, te je ona istu nekretninu stekla temeljem povjerenja u zemljišne knjige od treće osobe tj. I.tuženika prije više od 20 godina, a što je već ranije obrazloženo.

 

104. Za II.tuženu je svakako nastupila i zastara potraživanja s osnova isplate (obvezno-pravni zahtjev ), a vezano na ovu sudsku odluku i na utvrđeno u istoj. Već je obrazloženo da s obzirom da tužiteljica nije bila ni u kakvom pravnom odnosu sa II.tuženom, niti se II.tuženoj može stavljati na teret raskid ugovora zbog grube nezahvalnosti, tako se na ju primjenjuje opći zastrani rok iz Zakona o obveznim odnosima koji je pet godina, a isti je počeo teći već u trenutku sklapanja ugovora o darovanju 25. listopada 2002.god., a to utvrđenje se primjenjuje i na ovaj obvezno-pravni zahtjev na isplatu.

 

105. Osim toga, u odnosu na II.tuženu nije niti moguć nikakav opoziv darovanja, ista nije dužna ništa trpjeti, nema nikakvog pravnog osnova u odnosu na nju, pa stoga II.tužena niti ne mora isplatiti nikakav iznos tužiteljici.

 

106. Što se tiče I.tuženika B. Š. tužba u odnosu na njega je podnijeta unutar zastarnog roka, a kako je sud u ovom postupku utvrdio da su ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja po spornom ugovoru o darovanju u odnosu na njega i odlučeno je kao pod toč. I. izreke, tako se onda u odnosu na njega može donijeti odluka o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na isplatu.

 

107. Kako je I.tuženik u vrijeme podnošenja tužbe i u vrijeme konačno postavljenog tužbenog zahtjeva bio upisan kao suvlasnik sporne nekretnine samo u ½ dijela, tako ga sud može obvezati na isplatu samo ½ iznosa koji je sudska vještakinja utvrdila da se odnosi na vrijednost samo zemljišta sa izdanim lokacijskom i građeviskom dozvolom tj. taj iznos je I.tuženik s obzirom da je opozvano darovanje u odnosu na njega, on taj iznos mora isplatiti tužiteljici budući je isti stekao bez osnove jer je opozvan ugovor o darovanju kojim mu je tužiteljica darovala tu nekretninu, a sve temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 ) - stjecanje bez osnove.

 

108. Jedna polovina ( ½ ) utvrđenog iznosa vrijednosti nekretnine u trenutku darovanja tj. na dan 25. listopada 2002.god. od 8.330,00 EUR / 62.762,39 kuna (što je utvrđeno vještačenjem ) iznosi 4.165,00 EUR /31.381,20 kuna i stoga je I.tuženik taj iznos dužan isplatiti tužiteljici.

 

109. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

 

110. Stoga sud u ovom postupku s osnova stvarno-pravnog zahtjeva tužiteljicu odbija u cijelosti, a s osnova obvezno-pravnog zahtjeva radi isplate je odbija u ½ dijela (u odnosu na traženu isplatu postavljenu prema II.tuženoj ), te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

111. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku i to sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice budući da je u čl. 154. st. 2. ZPP-a određeno da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

112. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku gdje je određeno da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će priznati i izračunati troškove sukladno uspjehu u sporu.

 

113. Tužiteljica je u sređenom tužbenom zahtjevu tražila opoziv darovanja, utvrđenje, priznanje, trpljenje i predaju u suposjed, a sud joj je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i to samo u svezi opoziva darovanja u odnosu na I.tuženika, dok ju je sa cijelim stvarno-pravnim zahtjevom i prema I.tuženiku i prema II.tuženoj odbio, dok je u obvezno-pravnom zahtjevu tražila od I.tuženika i II.tužene isplatu ukupnog iznosa od 8.330,00 EUR, a sud je isti prihvatio samo u odnosu na I.tuženika s obzirom da je darovanje opozvano u odnosu na njega, te mu je naložio da joj isplati iznos od 4.165,00 EUR, pa je onda u ovom postupku tužiteljica ukupno uspjela sa samo oko 25,00 % konačno postavljenog zahtjeva, a pa su dakle I.tuženik i II.tužena uspjeli sa ukupno oko 75,00 % u ovom postupku.

 

114. Kada se sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku oduzmu postoci prema uspjehu stranaka (tužiteljica uspjela sa 25,00 %, a I. i II.tuženici su uspjeli sa 75,00 %), tada preostaje postotak od 50,00 %, pa se u tom postotku I.tuženiku i II.tuženoj priznaje trošak ovog postupka.

 

115. Trošak I.tuženika i II.tužene, a koje je zastupao isti punomoćnik-odvjetnik, odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i sukladno zatraženim troškovima u troškovniku predanom na ročištu sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

116. Sud I.tuženiku i II.tuženoj priznaje trošak : sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR / tbr. 8/1 ), sastav podneska od 12.07.2021. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), zastupanje na ročištu 26.04.2022. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 9/1),, zastupanje na ročištu 07.07.2022. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu-očevidu 30.09.2022. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 9/1 ), sastav podneska od 04.01.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1), sastav podneska od 20.04.2023. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), sastav podneska od 14.02.2024. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), sastav podneska od 04.06.2024. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ),  zastupanje na ročištu 12.06.2024. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 9/1 ) i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosuod 100,00 EUR ( Tbr. 9/3 ),  sve uz pripadajući PDV (tbr. 42 ) i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 38/23) i to vrijednost boda 2,00 EUR/bod, a PDV je priznak sukladno Tbr. 42. Tarife, te ukupno priznati trošak s osnova zastupanja iznosi 2.100,00 EUR uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 525,00 EUR, odnosno ukupno 2.625,00 EUR.

 

117. Sud I. i II.tuženiku za sada ne priznaje trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer istu još nisu u obvezi platiti sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, te 51/23) i istu će eventualno biti u obvezi platiti po pravomoćnosti ovoga postupka i to sukladno uspjehu u sporu.

 

118. Tako ukupno priznati trošak I.tuženika B. Š. i II.tužene D. Š. iznosi 2.625,00 EUR, a kako im se priznaje uspjeh u omjeru od 50,00 % (ranije obrazloženo prema odredbi ZPP ),  to im sud dosuđuje iznos od 1.312,50 EUR, a isti im je u obvezi naknaditi tužiteljica I. Š. koja je u većem omjeru izgubila ovaj spor.

 

119. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

120. Kako je tužiteljica u većem dijelu izgubila spor, kako je obrazloženo, tako je odbijena i sa dijelom tužbenog zahtjeva gdje od tuženika potražuje naknadu troškova ovog postupka, te je odlučeno kao u toč. II.C. ove presude.

 

U Čakovcu, 25. srpnja 2024. godine

 

                                                                                                   S U T K I N J A:

 

Valentina Varga Gombar

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud  sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Važno : Temeljem čl. 348. st. 5. Zakona o parničnom postupku rokovi za žalbu ne teku od 01. kolovoza do 15. kolovoza 2024.god.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tom obavijest :

1. punomoćnik tužiteljice S. K., odvjetnik iz Č.
2. punomoćnik tuženika J. P., odvjetnik iz Č.