1              Kž-20/2022-7

 

 

                   

      REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                            Kž-20/2022-7

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. Š., zbog kaznenog djela iz članka 323. stavka 3. u vezi stavkom 2., stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, Z. Ž., odvjetnika iz K., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 27. rujna 2021. br. K-15/2018-15, u sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženika R. Š. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-15/2018-15 od 27. rujna 2021. optuženi R. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavka 3. u vezi stavkom 2., stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, pa je na temelju članka 323. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da je optuženom R. Š. primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako isti u roku od tri godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da plati paušalni iznos troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 800,00 kuna/ 106,18 EUR[1], u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi R. Š. po branitelju, odvjetniku Z. Ž. iz K. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Nije u pravu optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 smatrajući da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi i koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zapisnicima o iskazima svjedoka danim u postupku, da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude i da postoji proturječnost između obrazloženja presude i sadržaja isprava, bez da je naveo u čemu bi se te povrede sastojale. Prema ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, one su potpuno jasne i bez proturječnosti, te su suglasne iskazima u postupku ispitanih svjedoka.

 

7.1. Stoga su žalbeni navodi žalitelja potpuno neutemeljeni, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, žalba optuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

8. Nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Optuženik u uvodu žalbe navodi ovaj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i 1. i člankom 34. KZ/11, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, niti povreda iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje optuženika s provedenim dokazima, valja istaći da žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu istih, a posebno analize iskaza svjedoka i oštećenika. Međutim, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je inkriminirane prigode optuženik postupio na način kako ga se i tereti. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

 

9.1. Potpuno neosnovano i neutemeljeno žalitelj u žalbi preocjenjuje iskaze saslušanog svjedoka H. L. i oštećenog E. Ć. Žalitelj u žalbi ističe da su naprijed navedeni iskazi kontradiktorni iz razloga što oštećeni E. Ć. u svome iskazu navodi da se optuženi kretao s metalnom šipkom ka njemu te da je isti vratio metalnu šipku u auto, dok svjedok H. L. iskazuje u odnosu na tu okolnost, da je uzeo šipku od optuženog koji ju je držao iznad automobila oštećenog i “bacio je sa strane“. Suprotno žalbenom navodu žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice na temelju suglasnih iskaza oštećenog E. Ć. i svjedoka H. L. iskazanih na raspravi 16. travnja 2021., a iz kojih proizlazi da je u inkriminirano vrijeme optuženik prijetio oštećenom E. Ć. na način da je govorio oštećenom da će razbiti njega i osobno vozilo kojim se koristio dok se kretao prema istom držeći metalnu šipku dužine 50-60 centimetara u ruci. Naime, iz iskaza svjedoka H. L. jasno proizlazi da je čuo da oštećeni i optuženi pregovaraju povišenim tonom te da je optuženi galamio i vikao na oštećenog, potom se situacija zaoštrila nakon čega se optuženi digao sa stola, otišao do auta i uzeo komad šipke i sa tom šipkom pošao prema oštećenom. Tada da se umiješao, uzeo od optuženog šipku i bacio je. Dakle, izloženi iskaz svjedoka H. L. u cijelosti potvrđuje iskaz oštećenog o tijeku događaja. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, činjenica tko je šipku ubacio u auto ili pored njega je potpuno irelevantna. Suviše, upravo činjenica da svjedok H. L. ne potvrđuje u tom dijelu iskaz oštećenog, navodi na zaključak da isti prethodno nisu usklađivali svoje iskaze o pojedinim momentima događaja, a što sve upućuje na vjerodostojnost iskaza oštećenog i svjedoka H. L. Stoga je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice da je u inkriminirano vrijeme optuženik prijetio oštećenom E. Ć. na način da je govorio oštećenom da će razbiti njega i osobno vozilo kojim se koristio dok se kretao prema istom držeći metalnu šipku dužine 50-60 centimetara u ruci. Stoga je sud prvog stupnja, uzevši u obzir sve pravilno utvrđene okolnosti, u cijelosti otklonio navode obrane optuženika, koje ističe i sada u žalbi.

 

9.2. Žalbom optuženik, osim toga, upućuje da je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice koje ga terete, dok činjenice koje mu idu u korist nije utvrđivao. Posebice da u konkretnoj situaciji postoji dvojba u pogledu odlučnih činjenica, te da je sud dvojbu trebao, primjenom članka 3. stavak 3. ZKP/08, riješiti u korist optuženika. U konkretnom slučaju, suprotno stavu optuženika, prvostupanjski sud je izveo dokaze koji idu na teret istom kao i one koji mu idu u prilog, a potom je dao svoju jasnu i cjelovitu ocjenu svih izvedenih dokaza i obrane optuženika. Nakon toga se na nedvojben način očitovao koje dokaze drži vjerodostojnima, te na kojima je temeljio svoju odluku. Prema tome, sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu članka 9. ZKP/08 niti postoji dvojba oko odlučnih činjenica, pa da bi uopće došla u obzir primjena članka 3. stavka 3. ZKP/08 na koju, pogrešno, upućuje optuženik.

 

9.3. Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

 

10. Također, nije u pravu optuženi niti kada se žali zbog odluke o kazni. Naime, iako u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, u žalbi ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio utvrditi i ispravno vrednovati sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te svrhe kažnjavanja.

 

10.1. Polazeći od toga da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno kao olakotnim optuženiku cijenio da je neosuđivan te njegove obiteljske i imovne prilike, dok mu otegotnih okolnosti nije našao, nakon čega je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, na rok kušnje od tri godine, a koja kazna je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika. Osim toga, ovako izrečenom kaznenopravnom sankcijom će se ostvariti svrha kažnjavanja u pogledu generalne i specijalne prevencije.

 

11. Zbog svega navedenog, kako žalba optuženog nije osnovana, to je valjalo, temeljem članka 482. ZKP/08, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Šibeniku, 25. srpnja 2024.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                                                       Nives Nikolac,v.r.