1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. Z. d.o.o. Z., OIB: …, protiv tuženika Ž. K. iz O. B., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Povrv-275/2022-7 od 26. kolovoza 2022., 24. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e

 

I Žalba tužitelja od 5. rujna 2022. je osnovana a žalba tuženika nije osnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Povrv-275/2022-7, od 26. kolovoza 2022. (točka 1, 2 i 3 izreke):

 

a) potvrđuje

 

-       u točki 1. izreke

 

b) preinačuje

 

-       u točki 2. i 3. izreke tako da sada glasi:

 

2. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. A., poslovni broj: … od 25. ožujka 2022. godine za iznos od 1.410,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose do 30. prosinca 2022. koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za 3,00 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023 do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope i to za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja, i to na iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 442,43 kuna od 6. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 462,12 kuna od 17. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 69,87 kuna od 17. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 240,20 kuna od 16. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 76,97 kuna od 18. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 20,19 kuna od 16. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 98,26 kuna od 18. siječnja 2022. godine do isplate.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29,86 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II Podnesak tužitelja od 19. prosinca 2022. – dopuna žalbe odbacuje se kao nepravovremen.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbe u iznosu od 26,54 EUR.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

 

"1. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. A., poslovni broj: … od 25. ožujka 2022. godine za iznos od 1.410,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 442,43 kuna od 6. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 462,12 kuna od 17. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 69,87 kuna od 17. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 240,20 kuna od 16. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 76,97 kuna od 18. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 20,19 kuna od 16. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 98,26 kuna od 18. siječnja 2022. godine do isplate.

 

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. A., poslovni broj: … od 25. ožujka 2022. godine za daljnji iznos od 1.410,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 442,43 kuna od 6. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 462,12 kuna od 17. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 69,87 kuna od 17. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 240,20 kuna od 16. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 76,97 kuna od 18. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 20,19 kuna od 16. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 98,26 kuna od 18. siječnja 2022. godine do isplate.

 

3.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio žalbu 5. rujna 2022. koja je pravovremena i dopuštena te žalbom pobija točku 2. i 3. izreke  pobijane odluke jer smatra da je trebalo održati na snazi i taj dio platnog naloga sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te traži da se pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači na način da se prihvati i taj dio tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na plaćanje troškova parničnog postupka ili podredno pobijani dio odluke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je trošak žalbe tj. trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu.

Tužitelj je podneskom od 19. prosinca 2022. naveo da je izjavio žalbu od 5. rujna 2022. protiv pobijane odluke u pobijanom dijelu te da u spis dostavlja sudske odluke te traži da se iste uzmu u obzir te da ostaje kod žalbe, tako da je ovaj sud ovaj podnesak tužitelja tretirao kao dopunu žalbe.

I tuženik pobija odluku s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da isti pobija odluku u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu i to kako se navodi u žalbi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbom se traži da se ista prihvati te da se ukine u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

3. Na žalbu tuženika je odgovoreno.

4. Treba odmah istaknuti da podnesak tužitelja od 19. prosinca 2022., kako je već rečeno s obzirom na sadržaj predstavlja dopunu  žalbe, a kako i dopuna žalbe mora biti podnesena unutar propisanog roka za žalbu, a što tužitelj nije učinio u roku za žalbu (presuda mu je dostavljena 26. kolovoza 2022.) to je tu dopunu žalbe kao nepravovremenu i trebalo odbaciti temeljem članka 367. stavak 1. u vezi sa člankom 358. stavak 2. ZPP, te je i odlučeno kao u točki II izreke.

5. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

6. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP), a kako je  postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na  temelju vjerodostojne isprave 27. siječnja 2022. to se imaju primijeniti i odredbe ZID ZPP/19 koje se odnose na postupak u sporovima male vrijednosti.

7. Predmet spora je proizašao a nakon što je tuženik (tada ovršenik) izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. A. u Z. broj … od 25. ožujka 2022. i nakon što je prvostupanjski sud stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve u vezi tužiteljeve novčane tražbine za pružene usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje i to za razdoblje od svibnja 2021. do siječnja 2022.

8. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovoga Zakona, dok je stavkom 2. citiranog članka propisano da u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredba članka 370. ovog Zakona.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran za predmetnu novčanu tražbinu, da je tuženik suvlasnik za ½ dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, da je tuženik krajnji korisnik javne vodoopskrbe i javne odvodnje, da je tužitelj odnosno prednik tužitelja izvršio uslugu javne vodoopskrbe, da je tuženik imao mogućnosti spajanja na sustav javne odvodnje i korištenja usluga javne odvodnje, pa je uzimajući u obzir ta utvrđenja a odbivši tuženikov prigovor zastare (točka 10. obrazloženja pobijane odluke), održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika za ½ dijela utužene naknade, dok za ½ dijela utužene naknade smatra da tuženik nije pasivno legitimiran.

10. Kako žalitelji pobijaju odluku i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim što tužitelj navodi povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, dok tuženik ne konkretizira koja bitna povreda postupka je počinjena, za navesti je da ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu na koju ukazuje tužitelj jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti. Također, ovaj sud ne nalazi ni neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP.

11. U pravu je žalba tužitelja kada smatra da tuženik kao krajnji korisnik javne vodoopskrbe i javne odvodnje ima u cijelosti podmiriti račun za utuženo razdoblje. To iz razloga jer je Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga Klasa: …, Ur.broj: … i to člankom 9. stavak 1. propisano da se smatra da je korisnik usluge prihvatio uvjete za korištenje vodnih usluga iz ovih uvjeta ako je nakon njihova stupanja na snagu nastavio koristiti vodne usluge, dok je stavkom 2. propisano da korisnik usluge može pismenim putem uz dostavu vjerodostojne isprave otkazati korištenje vodnih usluga zbog trajnog prestanka korištenja nekretnine uslijed promjene korisnik usluga. A u konkretnom slučaju kao jedini višegodišnji evidentirani korisnik tih usluga je baš tuženik, koji je i prigovorio glede utuženih računa, s tim da ni tada a ni u žalbi ne dovodi u pitanje da je on i dalje korisnik usluge javne vodoopskrbe, a isti je kao korisnik usluge i primio obavijest o početku naplate vodne usluge-odvodnje otpadnih voda od 9. travnja 2019. kojom obaviješću je isti primio na znanje da se od 1. srpnja 2019. počinje naplaćivati odvodnja otpadnih voda svim korisnicima koji imaju mogućnost spajanja na sustav javne odvodnje. Prema tome tuženik kao korisnik javne vodoopskrbe i javne odvodnje dužan je podmiriti u cijelosti predmetne račune bez obzira što se u zemljišnoj knjizi vodi kao suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine, jer kao krajnji korisnik nije na propisan način obavijestio pružatelja usluge.

11.1. Pri tome je za navesti da tuženik, mada to nije dovodio u pitanje tijekom postupka, a ni u žalbi o tome ništa ne navodi, može od drugog suvlasnika potraživati ½ iznosa računa za usluge koje je pružio tužitelj ako se tim uslugama taj drugi suvlasnik koristi.

12. S obzirom na navedeno trebalo je i preinačiti točku 2. izreke pobijane odluke te i u tom dijelu održati na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika sa važećom zateznom kamatom, koja je u skladu sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23)

13. Što se tiče žalbe tuženika već je rečeno da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žalbom se u pretežitom dijelu baš to dovodi u pitanje. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja koju dovodi u pitanje žalba za istaknuti je da je tužitelju temeljem ugovora o pripajanju od 11. lipnja 2021. i Odluke članova društva o pripajanju od 18. lipnja 2021.  pripojeno trgovačko društvo V. i o. B. d.o.o. što znači da tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva i plaćanje utužene naknade dospjele do trenutka pripajanja navedenog društva. Kako se žalbom i dalje ustraje u prigovoru zastare već je navedeno da je taj prigovor neosnovan a za to je prvostupanjski sud dao jasne i uvjerljive razloge (točka 10. obrazloženja pobijane odluke) koje razloge prihvaća i ovaj sud i to u cijelosti. Tuženik u žalbi i dalje smatra da se nije koristio uslugom javne odvodnje, tako da nije dužan platiti i tu uslugu. No ti navodi ne stoje jer je člankom 3. točka 20. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine broj: 69/19) propisano da su vodne usluge su usluge vodoopskrbe i javne odvodnje, dok je člankom 55. stavkom 2. citiranog Zakona propisano da su vlasnici ili drugi zakoniti posjednici izgrađene građevine dužni priključiti svoje građevine na komunalne vodne građevine sukladno općim uvjetima isporuke vodnih usluga, a najkasnije u roku od godine dana od obavijesti isporučitelja vodnih usluga o mogućnosti priključivanja. U konkretnom slučaju je prednik tuženika je o tome obavijestio tuženika -  korisnika vodnih usluga kao i da će se i od 1. srpnja 2019. početi naplaćivati odvodnja otpadnih voda svim korisnicima koji imaju mogućnost spajanja na sustav javne odvodnje.

13.1. Uzimajući u obzir prije navedeno žalba tuženika nema svog opravdanja.

14. Žalbama se pobija i odluka o troškovima s tim što žalba tuženika uopće nije konkretizirana dok tužitelj traži trošak cjelokupno postupka. Kako je ovršni postupak po prigovoru tuženika nastavio kao parnični postupak, to se radi o jedinstvenom postupku i o troškovima u oba postupka treba odlučiti jednom odlukom (tako i po toč. 3. zaključka sa Sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017.). Tužitelj koji je uspio u cijelosti u ovom postupku pa su priznati troškovi koje je imao u postupku pred javnim bilježnikom i to u iznosu od 125 kuna, tako i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100 kuna koja pristojba je plaćena dakle ukupno 225 kuna ili sada 29,86 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450) pa je i trebalo preinačiti pobijanu odluku o troškovima tj. točku 3. pobijane odluke, te tužitelju dosuditi trošak u iznosu od 29,86 EUR.

15. Zatražen je i trošak žalbe (sudska pristojba 200 kuna koja je i plaćena- odnosno sada iznos od 26,54 EUR- fiksni tečaj konverzije 7,53450) tako da je tužitelju dosuđen i taj trošak od 26,54 EUR te je i odlučeno kao u točki III presude).

15.1. Nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ta postupovna radnje nije bila ni potreba za vođenje ovog postupka a uostalom ni trošak sudske pristojbe nije plaćen. (članak 166. u vezi sa člankom 155. ZPP).

16.  Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao točki I a) temeljem članka 368. stavak 1. u vezi sa člankom 457. ZPP, a pod točkom I b) temeljem članka 373. točka 3. ZPP u vezi sa člankom 457. ZPP.

Dubrovnik, 24. srpnja 2024.

 

 

Sudac:

 

Đorđo Benussi, v.r.