1

Poslovni broj: Gž-242/2020-7

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-242/2020-7

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I S Š iz Z, OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva T & p d.o.o. iz Z, protiv tuženika R F iz Z, OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva J, Č Z i S d.o.o. iz Z, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1075/2019-13 od 2. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1075/2019-13 od 2. siječnja 2020.

 

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

“Nalaže se tuženiku R F iz Z, OIB:…isplatiti tužitelju I S Š iz Z,  OIB:…iznos od 700.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućim od 16. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena."

 

II               Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od  26.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

2.Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tužitelju.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 700.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljeći svoj zahtjev na, između njih, sklopljenom Sporazumu o reguliranju međusobnih odnosa od 06. lipnja 2013.

 

6. U ovom postupku između stranaka nije sporno da su Sporazumom o reguliranju međusobnih odnosa zaključenim dana 6.6.2013. regulirali svoje međusobne odnose i financijska potraživanja iz prethodnih godina poslovne suradnje koja je trajala od rujna 2006. do siječnja 2013., a rezultat koje je potraživanje tužitelja kao vjerovnika prema tuženiku kao dužniku iznosa od 700.000,00 kn. U čl. 3 Sporazuma je ugovoreno da će tužitelj za predmetno potraživanje u cijelosti biti namiren prijenosom 700 dionica Industrogradnja Grupe d.d. oznake INDG-R-A nominalnog iznosa 1.000,00 kn koje se vode u nematerijalnom obliku pri SKDD-u, a da će sam ugovor o prijenosu dionica biti sklopljen između tužitelja i O U d.o.o. koje je povezano s tuženikom. Stranke su se usuglasile i da Sporazum proizvodi pravne učinke kada se potpisi ovjere kod javnog bilježnika, a što je prema potvrdi S Š, javnog bilježnika iz Z, učinjeno istoga dana pod brojem OV-4689/13. Ugovor o prijenosu dionica čije je sklapanje predviđeno čl. 2 Sporazuma zaključen je dana 16.7.2015. U čl. 1 Ugovora definirano je da O d.o.o. kojeg zastupa R F prodaje, a tužitelj kao stjecatelj kupuje i stječe 773 dionica I G d.d. oznake nominalne vrijednosti 1.000,00 kn po dionici, odnosno ukupne nominalne vrijednosti 773.000,00 kn. U čl. 3 Ugovora stranke su se usuglasile da se prijenos predmetnih dionica s vlasničke pozicije prodavatelja na vlasničku poziciju stjecatelja obavi u knjizi dionica izdavatelja koju vodi SKDD, isključivo temeljem tog Ugovora. Tužitelj je od SKDD-a 10.8.2015. dobio obavijest da SKDD-a ne može postupiti u skladu s Ugovorom o prijenosu dionica jer prodavatelj na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira nema ubilježenu dovoljnu količinu dionica na slobodnoj poziciji. Iz obavijesti SKDD-a od 16.10.2018. (list 23 spisa) utvrđeno je da je 28.8.2015. s računa O d.o.o. na račun tužitelja br. preknjiženo 773 dionica Industrogradnja G d.d. Tužitelj je, prema obavijesti SKDD-a od 16.7.2019. na svom računu br. 7086296 imao knjižene količine +773 dionica I G d.d. oznake 28.8.2015., zatim 1.10.2015. -773 te 12.12.2017. -860 (povlačenje vrijednosnice).

 

6.1. Nadalje, je nesporno i da je na račun tužitelja I S Š broj 7086296  preknjiženo 773 dionica I G d.d. oznake

7.Sporno je je li tuženik ispunio svoju obvezu iz Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa i je li kao odgovorna osoba društva O d.o.o. ispunio obvezu iz Ugovora o prijenosu dionica od 16. srpnja 2015. te ima li tužitelj i po kojoj pravnoj osnovi pravo tužiti isplatu iznosa od 700.000,00 kn.

 

8. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja zaključujući da su tužitelj i tuženik suglasnim očitovanjem volje sklopili Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa, a potom i Ugovor o prijenosu dionica od 16.7.2015. Istima su ugovorili moguću, dopuštenu i određenu činidbu, sukladno čl. 269 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, u nastavku ZOO-a) koja se sastoji u prijenosu 700, odnosno konačno definiranom prijenosu 773 dionica I G d.d. oznake sa vlasničke pozicije prodavatelja O d.o.o. kojeg zastupa tuženik na vlasničku poziciju tužitelja kao stjecatelja, koji je ugovor, a što je  među strankama nesporno, i bio izvršen, odnosno dionice su bile preknjižene 28.8.2015. Nije utvrđeno da bi pri sklapanju ugovora postojala kakva mana volje niti tužitelj tvrdi da bi se radilo o nesporazumu prilikom definiranja načina i vremena vraćanja nespornog iznosa pa sud zaključuje da je dug od 700.000,00 kn, kako izričito definira čl. 3 Sporazuma- podmiren prijenosom dionica koji je izvršen ugovorom od 16.7.2015. Tužitelj, sukladno čl. 219 st. 1  ZPP-a nije dokazao svoju tvrdnju da mu je tuženik obećao da će otkupiti predmetne dionice po izraženoj nominalnoj vrijednosti od 1.000,00 kn po dionici niti sud navedeno prihvaća kao uvjerljivo budući je suprotno sadržaju Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa (posebno čl. 4 i čl. 5 kojim se definira da je sporazum potpun i cjelovit te da sve izmjene i dopune moraj biti zaključene u pisanom obliku) nakon kojeg je potpisan Ugovor o prijenosu dionica. Tužitelj nije dokazao niti da mu je postupanjem tuženika nastala šteta pa je, cijeneći sve navedeno, sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći po tome po služenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka  (članak 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je pobijana presuda prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

 

10. Prije svega u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

 

11. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,13. i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa je žalbu tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti neosnovanim.

 

12. Isto tako ovaj sud ne nalazi postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 8. jer je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje utemeljio pobijanu presudu. Stoga žalitelj svojim žalbenim navodima, koji predstavljaju njegovu subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, a koji nemaju uporišta u sadržaju isprava, niti rezultatima provedenog postupka, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

13. Sadržajem svoje žalbe tužitelj nije opravdao pozivanje na žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti pogrešne primjene materijalnog prava, a što se odnosi na odluku o naknadi troška parničnog postupka u odnosu na koju tužitelj u žalbi nije naveo određene razloge pobijanja te odluke.

 

14. Slijedom navedenog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

15. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer isti nije bi potreban za odlučivanje u ovom žalbenom postupku.

 

 

                                             Dubrovnik, 24. srpnja 2024.

                    

 

    Predsjednik vijeća

 

                Srđan Kuzmanić v. r.